Kako ovisnost dovodi do reprogramiranja mozga tinejdžera?

Bolesti i stanja / Živčani i mentalni sustav Katarina Kujundžić

Kada tinejdžeri počnu koristiti supstancije kao što su nikotin, alkohol ili druge droge, uobičajene promjene mozga se odvijaju na drugačiji način

Ovisnost je bolest mozga

Sve kreće s “hajde probaj“ cigaretu, alkohol, kockanje, klađenje, drogu... Popis je podulji. Prijatelj ti ponudi najnoviju e-cigaretu ili možda pivo ili neku drugu vrstu droge. Probaš jednom i svidi ti se osjećaj, ali zaključiš da je jednom dosta. Nekim ljudima možda i jest, ali drugima se to iskustvo svidi dovoljno da se probudi želja za “još jednom”. Taj “još jednom” pretvori se u novi “još jednom” i uskoro ulazimo u začarani krug. Nakon nekog vremena, osjećaj nečeg novog i pratećeg zadovoljstva zamjenjuje žudnja, koja s vremenom ne jenjava nego osoba baš traži taj čudesan osjećaj, iako ga ne želi svjesno. To se zove ovisnost, a ovisnost je bolest mozga.

Ova bolest nekim ljudima otežava prestajanje s određenim ponašanjem koje je u početku izazivalo ugodu i zadovoljstvo. Takvo ponašanje može uključivati konzumaciju nikotina, alkohola ili druge droge pa čak i one koje je propisao liječnik na recept. Kockanje, shopping, klađenje ili korištenje društvenih mreža također mogu izazvati ovisnost. Neki ljudi čak mogu postati ovisni i o hrani na način koji podsjeća na zlouporabu droga.

Mozak osobe koja često uživa u nekom od navedenih ovisničkih ponašanja može se promijeniti, odnosno reprogramirati na način da se razvijaju neke druge živčane veze koje stvaraju začarani krug žudnje, s tim da ovisnost često vodi do fizičkih i mentalnih oštećenja. Primjerice, nikotin zaista može reprogramirati dijelove mozga tinejdžera. U nekim slučajevima, ovisničko ponašanje može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih problema pa čak i smrti. Drugi ljudi pak toliko izgube pojam stvarnosti pa nauštrb uživanja u opijatima prodaju vlastite stvari ili napuste obitelj i prijatelje kako bi zadovoljili svoju ovisnost.

Mnogi ovisnici tvrde da mogu prestati kad požele. Ali, za nekoga s pravom ovisnošću, put do potpunog napuštanja ovisnosti i ovisničkog ponašanja može biti pun trnja i nevjerojatno težak. Stoga takve osobe obično tebaju pomoć, kako stručnjaka tako i obitelji, prijatelja i nekih zajednica. Čak i ako uspiju prebroditi ovisnost, jedna kriva odluka može ih dovesti do relapsa, odnosno nezaustavljive žudnje da opet, opet i opet uživaju u takvom ponašanju.

Nekoliko je razloga zašto povremeno korištenje određenih supstancija ili neko ponašanje postanu ovisnost. S jedne strane, određeni moždani sklopovi stvaraju ciklus žudnje, no i društveni i kulturni pritisci imaju određenu ulogu.

Osobe sa stresnim čimbenicima u ranom životu ili obiteljskom poviješću ovisnosti su u većem riziku razvijanja ovisničkog ponašanja, kao i osobe koje kao adolescenti počnu isprobavati ovisnička ponašanja.

Osobe koje razviju ovisnost mogu provesti cijeli život boreći se s njom. No dobra vijest je da znanost pokazuje da ste upravo vi onaj koji kontrolira hoće li se određeno ponašanje pretvoriti u ovisnost.

Kako se razvija ovisničko ponašanje

Nikotin, koji se nalazi u duhanu i drugim dimilicama, najčešća je vrsta droge kojoj su tinejdžeri izloženi. Pušačima nikotin stimulira mozak. Može ih učiniti budnima, smirenima i zadovoljnima. Osobe koje uživaju u alkoholu i drugim drogama mogu osjećati euforiju ugodne opijenosti, odnosno, intoksikacije.

Taj osjećaj uzrokuje dopamin, objašnjava Dennis McChargue, istraživač ovisnosti i ovisničkog ponašanja na Sveučilištu u Nebraski. Dopamin je kemijska tvar koju živčane stanice koriste kako bi međusobno komunicirale. Iako tijelo koristi različite vrste neurotransmitera, dopamin je snažno vezan uz pozitivna iskustva.

Kad osoba puši ili se napuši ili napije, u mozgu se pojačano otpušta neurotransmiter dopamin, i to iz tzv. centra za nagradu. Postoji nekoliko važnih epicentara u mozgu zaslužnih za generiranje motivacijskih poticaja i emocija koji imaju veliku ulogu u osjećajima koji se razvijaju nakon uživanja ovisničkog ponašanja. Oni su također odgovorni i za stvaranje navike.

Rano u ovisničkom ponašanju, centar za nagradu u mozgu tražit će opetovano ponašanje koje budi ugodu i zadovoljstvo. No, zajedno s tim prekrasnim osjećajem brzo nestaje i dopamin, a sve što ostaje je navika koja traži tu energiju.

Mozak koji traži taj osjećaj počinje se mijenjati. Neuroni u centru za nagradu počinju gubiti receptore za dopamin, što otežava komunikaciju među stanicama koje koriste dopamin. Štoviše, stanice počinju proizvoditi manje dopamina pa se tako i navala dopamina smanjuje. To sve otežava povratak ugode i zadovoljstva s početka priče.

U isto vrijeme, u igru ulazi drugo područje mozga - amigdala, emocionalni čip koji ima ključnu ulogu u stvaranju i procesiranju emocija, a posebno fight or flight odgovora. Ovaj dio mozga odgovara na stres i odgovoran je za pojavu simptoma ustezanja, koji obično uključuju iritabilnost, bol i mučninu. Osim toga, osoba se može prekomjerno znojiti te imati probleme sa spavanjem i koncentracijom. Ono što ostaje je traženja osjećaja s početka, pri čemu se javlja problem – taj osjećaj je davno prošao i sada je nedostižan ma koliko puta povukli dim, nagnuli bocu ili povukli neki drugi potez. Sve na što je spao taj osjećaj su neugoda i stres zbog odsutnosti “nagrade”.

Čak i nakon prolaska fizičkih simptoma ustezanja, ovisnici se često fiksiraju na onaj nalet dopamina i nagradu s početka ovisničkog puta, za što je zaslužan treći dio mozga - prefrontalna kora. Prefrontalna kora je smještena u području iza čela, a zadužena je za izvršne funkcije, što uključuje organiziranje misli i donošenje odluka te određivanje prioriteta u rješavanju zadataka, a čak pomaže i u kontroli emocija i impulsa.

U ovoj fazi ovisnosti, misli i impulsi postaju laserski usmjereni na osjećaj nagrade.

Što se događa u mozgu?

Ne postaju ovisnici baš svi koji koriste nikotin, drogu ili uživaju u kupovini ili gledanju televizije. Određeni čimbenici neke ljude izlažu većem riziku, a jedan od njih je genetika. Ljudi koji se suočavaju s najvećim rizikom razvoja ovisnosti možda su rođeni s jednim ili više gena koji njihov odgovor na ugodu čine posebno “nagrađujućim”.

“Ako imate ovisnost u svojoj obitelji”, kaže McChargue, “mogli biste biti podložniji učincima” droga koje stvaraju naviku ili nekom drugom ovisničkom ponašanju. Dvije osobe mogu popiti istu količinu alkohola ili uzeti istu količinu neke droge, no njihova iskustva se mogu razlikovati. Osobe s obiteljskom poviješću ovisnosti imaju veću vjerojatnost da će iskusiti jače stanje ugode i zadovoljstva u ovisničkom ponašanju.

Droga i njezina doza također mogu utjecati na to hoće li netko postati ovisan. Jake droge, poput metamfetamina, počinju mijenjati mozak već nakon prve upotrebe, kaže McChargue te ističe da je podjednako važno koliko godina ima osoba koja počinje koristiti neku drogu: "Ako počnete ranije, vjerojatnost da ćete u kasnim tinejdžerskim ili ranim dvadesetim godinama postati ovisni je veća". Razlog tome je taj što je mozak adolescenata još uvijek u razvoju.

“Iako tinejdžeri izgledaju kao odrasli ljudi, njihov mozak nije na razini odrasle osobe sve do sredine dvadesetih godina”, objašnjava Lindsay Squeglia, neuropsihologinja na Medicinskom sveučilištu Južne Karoline. Ova znanstvenica iz Charlestona proučava kako su mozak i ponašanja povezani.

Različiti dijelovi mozga razvijaju se u različito vrijeme. Centar za nagradu se razvija rano, što je upravo temelj impulzivnog ponašanja tinejdžera. S druge strane, prefrontalni korteks djeluje kao kočnica za takva ponašanja vođena nagradom, međutim, taj dio mozga ne sazrijeva potpuno sve do 25. godine.

Mozak je pod stalnim promjenama od rane adolescencije sve do rane odrasle dobi. Tijelo konstantno eliminira nepotrebne živčane sinapse, tj. poveznice među živčanim stanicama sive tvari u mozgu koje su odgovorne za misli i emocije. "To je sasvim normalno", kaže Squeglia. Mozak zadržava putove koji se redovito koriste i rješava se onih koji se ne koriste toliko.

Istodobno se povećava količina bijele tvari u mozgu. Bijela tvar se sastoji od živčanih stanica omotanih zaštitnim slojevima. Bijela tvar čini "super autoceste u mozgu", kaže Squeglia, a dobra izolacija omogućuje brze veze između udaljenih područja mozga i omogućuje brže slanje poruka.

Promjene u bijeloj i sivoj tvari čine mozak učinkovitijim.

Kada tinejdžeri počnu koristiti supstancije kao što su nikotin, alkohol ili druge droge, uobičajene promjene mozga se odvijaju na drugačiji način. Tako se siva tvar smanjuje brže nego kod tinejdžera koji ne koriste takve tvari, a bijela tvar se povećava, ali ne toliko. Time se narušavaju veze koje se odvijaju putem super autoceste. Mreže koje su najviše pogođene povezuju centar nagrađivanja i prefrontalni korteks, zbog čega je mozgu još teže smanjiti aktivnosti koje se nagrađuju, a to može dovesti do ovisničkog ponašanja kasnije u odrasloj dobi.

“Ako djeca počnu koristiti alkohol prije petnaeste godine, četiri je puta veća vjerojatnost (nego kod onih koji počnu s 20 godina) da će razviti problematičnu upotrebu alkohola tijekom života”, kaže Squeglia. “Što prije počnete”, primjećuje ona, “ kasnije uporaba će biti problematičnija.”

Neke promjene mozga traju i u odrasloj dobi, što se posebno odnosi na osobe koje počnu koristiti supstancije kao tinejdžeri. Tijekom vremena, kaže Squeglia, odrasli koji se bore sa zlouporabom supstancija imaju manje bijele i sive tvari u mozgu. Jedno istraživanje pokazalo je da su ljudi koji su koristili kanabis kao tinejdžeri, a prestali su u odrasloj dobi, imali problema s mentalnom obradom i u četrdesetima. Ljudi koji su čekali da postanu odrasli da bi prvi put probali kanabis nisu imali iste probleme.

Odgoda je ključ! Sa svakom godinom u kojoj tinejdžeri odgađaju korištenje alkohola, šanse da postanu ovisni se smanjuju za 14 posto. Čekanje na isprobavanje drugih supstancija jednako je korisno. Ta odgoda može imati ogroman utjecaj na vašu budućnost.

Socijalna strana ovisnosti

Mnogi tinejdžeri eksperimentiraju s tvarima koje stvaraju naviku jer to rade njihovi prijatelji ili obitelj. Ali nije svaki tinejdžer suočen s istim društvenim pritiscima, napominje Priscilla Lui, klinička psihologinja na Sveučilištu u Dallasu, Teksas.

Prijatelji i roditelji šalju poruke koje utječu na naše ponašanje, kaže ona. Ali, zapravo, često ne razgovaramo o tome odakle dolaze te poruke. Njezino istraživanje otkriva da kultura (poput filmova i serija) može utjecati na to kako tinejdžeri razmišljaju o nikotinu i korištenju drugih droga.

Lui proučava društvene i kulturne utjecaje na korištenje droga koje potencijalno stvaraju naviku. Primijetila je da istraživanje ovisnosti nije uvijek odgovaralo njezinim osobnim iskustvima i zapažanjima u različitim kulturama.

Istraživači su još devedesetih godina dvadesetog stoljeća otkrili da ljudi koriste “zabranjene” tvari, posebice alkohol, zbog jednog od četiri glavna razloga: žele se nositi sa stresom, poboljšati svoje raspoloženje, pokušati se uklopiti ili se družiti s drugima.

Razlog zašto netko koristi tvari koje izazivaju ovisnost može utjecati na njihova iskustva. “Ljudi koji piju zbog druženja vjerojatnije će biti odgovorni i paziti na količinu alkohola”, kaže Lui. Vjerojatnije je da će ostati s prijateljem i prijeći na vodu ili jesti hranu kako se ne bi previše napili. Također je manje vjerojatno da će piće ostaviti bez nadzora (uvijek držite jedno oko na svom piću kako vam netko ne bi ubacio drogu). Suprotno tome, ljudi koji piju kako bi se uklopili možda neće pratiti koliko alkohola konzumiraju, što može dovesti do ozbiljnih bolesti i društvenih problema.

Čak i mjesto odrastanja može biti važno. Ljudi koji žive u područjima s nižim prihodima često su preplavljeni oglasima za alkohol i cigarete. Za te ljude korištenje takvih supstancija može postati norma. “Do osmog razreda je puno ljudi bilo izloženo alkoholu, pa čak i kanabisu”, kaže Lui. Tinejdžeri koji rano počnu koristiti neke supstancije mogu se suočiti s dugotrajnim problemima.

U procesu pronalaženju boljih tretmana, posebno za tinejdžere s ovisnošću, Lui i Squeglia ističu kako su motivatori za korištenje alkohola ili drugih droga različiti za tinejdžere u odnosu na odrasle. To znači da tretmani odraslih možda neće djelovati jednako dobro kod djece.

Ključno je rano dobiti pomoć

“Unošenje tvari koje izazivaju ovisnost čini vas ranjivijim na negativne emocije”, primjećuje McChargue. To čini vašu želju da pobjegnete od tih emocija većom i ujedno vas navodi na ponovljeno korištenje tvari koje izazivaju ovisnost. Svaki put kada to učinite, negativne emocije se povećavaju, a to otežava zaustavljanje štetne navike. Zato slijedite njegov savjet: "Što se prije suočite s problemom ovisnosti i započnete liječenje, to bolje."

Izvor fotografije: Shutterstock

 

Datum objave članka: 12. 4. 2022.
izdvojeni proizvodi