Doping

Kod definicije dopinga treba imati u vidu činjenicu da se pojam dopinga vremenom mijenjao. Prvobitno se pod ovim pojmom smatralo samo umjetno poboljšanje učinka na nekom natjecanju i to posredstvom stimulativnih i narkotičkih sredstava. Tijekom vremena doping je dobio jedno dopunsko i šire značenje, jer se pod ovim nazivom podrazumijeva ne samo uporaba svih supstancija tijekom natjecanja već i njihova uporaba tijekom priprema sportaša s ciljem da se na umjetni način stimulira organizam. Definicija dopinga Međunarodnog Olimpijskog Komiteta glasi: "Pod dopingom se podrazumijeva korištenje, uzimanje i davanje ljudskom organizmu stranih supstancija ili većih količina supstancija koje organizam normalno sadrži, s ciljem da se na umjetni način stimuliraju, odnosno uvećaju natjecateljske sposobnosti sportaša, što je u suprotnosti sa sportskom etikom kao i fizičkim i mentalnim integritetom sportaša."

Danas, u uvjetima velikog fizičkog opterećenja i živčanog naprezanja, u sportu se sve više koriste prirodna i farmakološka sredstva za poboljšanje sportskog učinka. Podliježući raznim pritiscima - političkim, ekonomskim, društvenim - sportaši se katkada bore za pobjedu pod svaku cijenu. U suvremenom svijetu brojni su oni koji uz pomoć lijekova nastoje riješiti svoje probleme, pobijediti strepnju i nervozu, dobiti sigurnost. Na isti način se i sportaši neizbježno okreću "dopingirajućim" supstancijama da bi poboljšali rezultate, borili se protiv živčane napetosti, pojačali snagu mišića ili otjerali umor. Sportaš koji se odluči koristiti "dopingirajuća" sredstva izlaže se velikim problemima, na zdravstvenom i moralnom planu. Pretjerana uporaba nekih supstancija može se neposredno odraziti na ponašanje i u isti mah dovesti u pitanje sigurnost, čak i život drugih natjecatelja. Ako se koriste duže vrijeme, neka "dopingirajuća" sredstva, točnije anabolički steroidi, mogu izazvati kobne posljedice po zdravlje i znatno umanjiti životnu nadu takve ličnosti. Na žalost, takvim zlouporabama vrhunski sportaši daju vrlo loš primjer mladima, posebno onima koji se žele baviti sportom.

Suočavajući se s takvim problemima, međunarodne organizacije, vlade, nacionalne i sportske federacije i Međunarodni Olimpijski komitet stupili su u akciju kako bi se stalo na kraj dopingu. No, problem dopinga je vrlo težak problem, a kao ilustracija može poslužiti jedna anketa koja je napravljena na 190 sudionika Olimpijade u Los Angelesu. Na pitanje bi li upotrijebili doping ako bi znali da neće biti otkriveni, i kad bi znali da bi u tom slučaju osvojili zlatnu ili srebrnu medalju na Olimpijskim igrama, ali time riskirali da umru za pet godina, 76 posto sportaša dalo je pozitivan odgovor. Rezultat je bio više nego poražavajući. Shvatilo se da je već odavno prošlo vrijeme za zvona uzbune... U takvoj situaciji sportski liječnik mora dobro poznavati sve aspekte dopinga kako bi mogao pomoći u borbi protiv njega, a u isto vrijeme i zaštititi sportaša od neželjenih posljedica.

Problem dopinga je vrlo složen i osim sa zdravstvenog, sportskog i moralnog aspekta, mora se promatrati i s tehničkog, znanstvenog i pravnog aspekta.

Iako primjena stimulansa kod sportaša nije novost, ponekad se javljaju poteškoće u otkrivanju sredstava koja se počinju koristiti u svrhu dopinga, a pripadaju farmakološki različitim skupinama lijekova. Ne ulazeći ovdje u širinu problema, navodim primjer klenbuterola, beta 2 agonista koji su sportaši počeli koristiti kao stimulans. To je lijek koji primarno koriste astmatičari, ali se otkrilo da on pojačava odlaganje bjelančevina u poprečno-prugastoj muskulaturi za 20 posto, a u istom razmjeru smanjuje masti u mišićima. Ovaj učinak na smanjenje masti nije jednak u svim mjestima na kojima se odlaže masno tkivo. Na učinak klenbuterola je najosjetljivija mast u trbušnoj šupljini i potkožnom tkivu.

Daljnjim istraživanjem utvrđeno je da klenbuterol djeluje na mišiće na tri načina:

• inducira pravu hipertrofiju (porast mase, a ne broja mišićnih stanica), a ne hiperplaziju (porast broja mišićnih stanica);
• mijenja mišićni tip I (spore kontrakcije) u tip II (brze kontrakcije);
• povećava glikotički kapacitet (sposobnost mišićne stanice da u sebe pohrani znatno veću količinu glikogena - čak do tri puta) tj. kapacitet mišića u cjelini.

Dakle, klenbuterol koji je u osnovi stimulator, koristi se kao anabolik, što samo ilustrira složenost posla u otkrivanju, sprječavanju i kontroli dopinga.
U prilog borbi protiv dopinga govori niz primjera da je prevencija puno bolja od kontrole, sankcija i kazni.

KOLIKO JE OPASNA ZLOUPORABA LIJEKOVA U SPORTU?

Smrt povezana sa sportom i prerana smrt u sportu zabrinjavaju liječnike. Većina nenadanih smrti sportaša u dobi između 30 i 35 godina posljedica je organskih promjena na srcu koje se mogu utvrditi obdukcijom. Najčešće dolazi do hipertrofične kardiomiopatije (bitno zadebljanje stjenke srčanog mišića koju ne prati odgovarajuća prokrvljenost) i anomalija koronarnih krvnih žila. Kod sportaša iznad 35. godine uzrokom prerane smrti najčešće se smatra ateroskleroza, vjerojatno s aritmijama u završnoj fazi.

Zabranjene vrste lijekova

• stimulansi - stimulansi obuhvaćaju različite tipove ljekovitih supstancija koje povećavaju živahnost i smanjuju umor pa mogu povećati natjecateljsko suparništvo i natjecateljske sposobnosti. Uporaba stimulansa može dovesti do gubitka sposobnosti prosuđivanja, što za posljedicu može imati ozljeđivanje u nekim sportovima. Najviše takvih problema mogu stvarati amfetamin i slične supstancije. Neki sportaši su umrli čak i pri korištenju tzv. normalnih doza uz maksimalno fizičko opterećenje. Zbog toga nema medicinskog opravdanja za korištenje amfetamina. Simpatikomimetski amini (npr. efedrin, pseudoefedrin itd.) u velikim dozama dovode do mentalne stimulacije i povećanja krvnog optoka. Nuspojave su povećan krvni tlak i glavobolja, ubrzan puls, tjeskoba i drhtanje. Često se ove supstancije nalaze i u lijekovima protiv prehlade i peludne groznice, koji se mogu kupiti u ljekarnama bez recepta;
• narkotici - morfij i druge supstancije iz ove skupine su vrlo jaki analgetici i uglavnom se primjenjuju u slučaju izrazite boli. Ovi lijekovi imaju ozbiljne nuspojave kao što su depresija disanja, a često i pojavu jake fizičke i psihičke ovisnosti;
• anabolici - anabolni androgeni steroidi (klostebol, stanozolol, nadrolon, oksandrolon, metandienon, testosteron i srodne supstancije). Omjer testosterona (T) prema epitestosteronu (E) veći od 6:1 predstavlja povredu pravila, osim ako za to postoji medicinsko objašnjenje. U slučaju da je omjer T:E veći od 6, nužno je da službeno medicinsko osoblje provede ispitivanje prije nego uzorak postane pozitivan. Potrebno je prikazati cjelokupni izvještaj koji će uključivati prikaz prijašnjih pojedinih testova kao i endokrinoloških ispitivanja. U anabolne androgene steroide uključeni su testosteron i ljekovite supstancije sličnog djelovanja koje se zloupotrebljavaju u sportu za povećanje mase i masivnosti. Nuspojave su oštećenja jetre, kože, srčano-žilnog i endokrinog sustava, a može doći i do tumorskog rasta i nastanka psihičkih promjena. Anabolički steroidi u muškaraca smanjuju veličinu testisa i stvaranje sperme, a u žena se javlja maskulinizacija, gubitak tkiva dojke i smanjuje se stvaranje ženskih spolnih stanica. Primjena steroida kod adolescenata može zaustaviti rast. Uobičajeni simptomi u slučaju duže uporabe steroida ili kraće uporabe velikih doza su grčenje mišića, agresivnost, glavobolja, malaksalost, krvarenje iz nosa, osip i alergijske reakcije, bolne bradavice, ginekomastija (povećanje tkiva dojke u muškaraca), poremećaj rada štitnjače, rak jetre, probavni poremećaji;
• beta 2 agonisti - ovo su obično preparati za liječenje spastičnog bronhitisa i astme. Dozvoljeni su samo salbutamol i terbutalin i to samo putem inhalacije. Prije natjecanja, liječnik mora obavijestiti ovlašteno medicinsko osoblje o njihovoj primjeni. Izbor lijeka za liječenje astme i drugih bolesti dišnog sustava najčešće je problem zbog toga što su neki propisani lijekovi često istodobno vrlo moćni stimulansi;
• diuretici - koriste se u terapijske svrhe za odstranjenje viška tekućine iz masnog tkiva u određenim patološkim stanjima te u liječenju visokog krvnog tlaka. Dva glavna razloga zbog kojeg natjecatelji ponekad upotrebljavaju dijuretike su:
  • brzo smanjivanje tjelesne težine u sportovima u kojima težina određuje kategoriju;
  • smanjivanje koncentracije lijeka razrjeđivanjem mokraće (prikrivanje uzimanja anabolika);
• peptidni i glikoproteinski hormoni i analozi - horionski gonadotropin (HCG) - primjena HCG-a i sličnih supstancija dovodi do povećanja stvaranja vlastitih (endogenih) androgenih steroida i posljedično do istog učinka kao i primjena testosterona i anabolika izvana. Kortikotropin (ACTH) se zloupotrebljava se za povećanje razine vlastitih kortikosteroida, prvenstveno za postizanje euforičnog učinka kortikosteroida. Hormon rasta i sve faktore koji dovode do opuštanja hormona rasta teško je dokazati već nekoliko dana nakon primjene. Zlouporaba hormona rasta u sportu nije etična i opasna je, jer se mogu pojaviti nuspojave poput kardiomiopatije, povišenja krvnog tlaka, šećerne bolesti i povećanja okrajina (stopala, dlanovi, nos, uši... - akromegalija). Osim prirodnog hormona rasta humanog podrijetla, danas se proizvodi i sintetički. Hormon humanog podrijetla djeluje jače uz više nuspojava, a uz to je vrlo često prijenosnik AIDS-a, hepatitisa i sličnih bolesti. Svi odgovarajući činitelji oslobađanja vlastitog hormona rasta (hormoni hipotalamusa koji dovode do otpuštanja hormona rasta - releasing faktori) također su zabranjeni;
• eritropoetin (EPO) - prirodni hormon koji se stvara u bubregu i regulira stvaranje eritrocita. Danas postoji i sintetički EPO koji dovodi do sličnih promjena kao i krvni doping.

Zabranjene metode

• krvni doping podrazumijeva primjenu krvi, eritrocita i drugih krvnih derivata sportašu. Krvni doping podrazumijeva i autotransfuziju (uzimanje krvi obogaćene kisikom u smislu podizanja energetskog nivoa tijela sportaša). Danas se uglavnom uzimaju sintetički hormoni eritropoetina koji povećava broj i masu eritrocita, čime se povećava i unos kisika u tijelo. Posljedica može biti i trenutna smrt zbog povećane viskoznosti krvi.
• farmaceutska, kemijska i fizikalna manipulacija podrazumijeva uporabu sredstava i metoda koje mijenjaju ili mogu mijenjati vrijednosti ili sastav mokraće koji se koriste u kontroli dopinga. Manipulacija uključuje kateterizaciju, zamjenu uzorka mokraće, odgađanje ekskrecije tj. izlučivanja pojedinih supstancija probenecidom (Indocid - antireumatik) ili sličnim sredstvima te primjenu epitestosterona. Već i sam ovakav pokušaj podliježe sankcijama, bez obzira na to je li uspio ili ne.

Vrste lijekova s određenim ograničenjima

• alkohol;
• marihuana;
• lokalni anestetici;
• kortikosteroidi;
• beta-blokatori;

Obzirom da bi detaljniji uvid u ovu kategoriju previše proširio temu, ovdje nećemo ulaziti dublje u problematiku ove vrste dopinga.

Danas, kad je u sportu više nego ikada prisutno geslo "Brže, više, jače...", gotovo da nema vrhunskog rezultata na koji ne pada sjenka sumnje. Važećim svjetskim rekordima, postavljenim još davnih 80-tih, danas se zbog stroge dopinške kontrole praktički više ne može približiti. Ali, publika voli pobjednike i to pod svaku cijenu.

Mala abeceda dopinga

• zabranjene vrste lijekova
  • stimulansi;
  • narkotici;
  • anabolici;
  • diuretici;
  • peptini, glikoproteinski hormoni i analozi;
• zabranjene metode
  • krvni derivati;
  • farmakološke, kemijske i fizikalne manipulacije;

• vrste lijekova s određenim ograničenjima
  • alkohol;
  • marihuana;
  • lokalni anestetici;
  • kortikosteroidi;
  • beta-blokatori.

DDR je na Olimpijskim igrama u Seoulu 1988. godine osvojila više medalja od SAD-a i SSSR-a. Njihove su plivačice na Europskom prvenstvu 1993. godine osvojile zlato i srebro u svim disciplinama osim u štafeti gdje nisu imale pravo na drugu postavu. U razdoblju od 1974.-1987. godine na šest Europskih prvenstava istočnonjemačke plivačice osvojile su 83 medalje, a ostatak Europe samo 5! Slično je bilo i na Olimpijskim igrama 1967., 1980. i 1988. godine - DDR plivačice osvajaju 32 zlatne medalje, a ostatak samo 10. Nakon pada Berlinskog zida počeli su padati i rezultati istočnonjemačkih plivačica: u Barceloni 1992. godine samo jedno zlato, u Atlanti niti jedno. No, prelaskom istočnonjemačkih trenera i stručnjaka u Kinu, u Kini su procvali plivanje i atletika. I tu se pojavio pristup: "Svi smo čisti dok nas ne uhvate." Kinezi su počeli postavljati standarde za ostatak svijeta u atletici, kineskinje u dizanju utega, plivačice su bile u usponu sve do Atlante...

Na žalost, zlouporabama vrhunski sportaši daju vrlo loš primjer mladima, posebno onima koji se žele baviti sportom

Postoji pesimistička teorija po kojoj nitko u vrhunskom sportu nije čist, samo su metode upitne. Nisu samo DDR, Kinezi i Rusi varali. Varao je i ostatak svijeta. Danas najviše varaju sportaši razvijenih zemalja koji si to mogu financijski dozvoliti.

Smrt velike sportašice Flo Jo u 39. godini ("ugušila se u snu pri epileptičkom napadu") ni Amerikance nije ostavila ravnodušnima. Florence Griffith bila je sjajna atletičarka koja je svoje najbolje rezultate ostvarila u tridesetoj: senzacionalni svjetski rekord - 10.49 na 100 m iako je vjetar puhao okomito 4.5 km/h te u Seulu 21.34 na 200 m, nakon čega se povukla.

Što na kraju reći? Pobjednicima se uvijek prašta. Oni koji bolje znaju tvrde da doping nikad nije pomogao netalentiranima, samo velikima... Ako je to neka utjeha? Na žalost, doping je postao zbilja svim sportovima. Ali, oni koji najbolje znaju isto tako tvrde - "Jedno je sigurno! Doping nikome nije oprostio!"