Električna energija u funkciji liječenja

Fizikalna je medicina jedna od najstarijih metoda liječenja u povijesti te znanosti. Od davnina je poznato blagotvorno djelovanje nekih oblika energije na razne bolesti, osobito topline. S razvojem medicinske znanosti i znanosti općenito dostignuća fizikalne medicine sve su veća, pa je i struka bogatija novim spoznajama i sve učinkovitija. 

U novije se vrijeme fizikalni agensi sve više primjenjuju u terapijske svrhe. S elektronikom razvija se i elektroterapija kao dio fizikalne terapije koja ima veliku ulogu u liječenju. Pokušat ćemo dati prikaz nekih elektroterapijskih postupaka i njihove dijagnostičke primjene.

Elektroterapija je dio fizikalne terapije koja se u liječenju koristi električnom energijom. Direktna elektroterapija primjena je električne energije neposredno na tijelo, a indirektna elektroterapija podrazumijeva pretvaranje električne energije u druge oblike energije koji se danas primjenjuju u liječenju raznih bolesti - npr. ultrazvuk, magnet, laser...

Ultrazvuk je nečujni zvuk, donje granice frekvencije od 20KHz. Radi usporedbe, ljudsko uho čuje zvučne titraje od 20Hz do 20KHz. Osnovni elementi ultrazvuka su valna duljina, frekvencija, brzina prostiranja i intenzitet, tj. jačina valova. Ultrazvučni uređaji rade na principu proizvodnje mehaničkih oscilacija koje se prenose na kristal smješten u glavi ultrazvuka. Izmjenična polarizacija kristala dovodi do njegova titranja koje se prenosi u okolinu, tj. u tkivo. S obzirom na to da ultrazvučne frekvencije ne mogu prijeći granicu različitih medija kao što su zrak ili metal glave ultrazvuka, ultrazvuk se može primjenjivati samo kad se glava ultrazvuka dovede u tijesan kontakt s kožom. U tu se svrhu najčešće koriste neki kontaktni mediji, primjerice voda, glicerinsko ulje ili gel. Apsorpcija ultrazvučnih valova ovisi o osobinama tkiva (kosti, primjerice, bolje apsorbiraju UZV valove), o frekvenciji UZV valova (valovi veće frekvencije bolje se apsorbiraju od onih niže frekvencije) te o vremenu, tj. duljini izlaganja tkiva.

Metode primjene

• kontaktna metoda - najčešće se primjenjuje. Glava ultrazvuka čvrsto prianja uz površinu koju tretiramo, a da bismo to postigli, primjenjujemo glicerinsko ulje ili gel. Mogu se koristiti i kreme te različiti lijekovi koji se nanose ispod glave UZV-a, tj. ultrazvučne sonde, što se naziva sonoforeza ili fonoforeza. Sonoforezu je preporučljivo provoditi u slučajevima upalnih reumatskih bolesti kad imamo jedan ili više zglobova koji ne reagiraju na sistemsku terapiju, jer ovim načinom primjene postižu se bolja apsorpcija lijeka i veća koncentracija u samom zglobu;
• inverzna metoda (metoda uranjanja) - glava ultrazvuka uranja se u kontaktni medij, najčešće vodu. Ovom se metodom tretiraju regije kod kojih se iz anatomskih razloga ne može ostvariti kontakt (sitniji zglobovi poput zglobova šake ili stopala). Dio tijela koji tretiramo uranja se u vodu s glavom ultrazvuka dva centimetra od tretiranog područja.

Terapijski učinci (djelovanje)

• mehaničko djelovanje - radi se lagana površinska mehanomasaža tkiva;
• biokemijsko djelovanje - uzrokuje pretvaranje gel-stanja u sol-stanje i razbijanje velikih molekularnih kompleksa (npr. kod dekontraktura mišića, miogeloza...);
• toplinsko djelovanje - mehaničkom masažom tkiva mehanička energija pretvara se u toplinsku, osobito na mjestima gdje dolazi do refleksije (rasipanja ultrazvuka), a to je granica između mekih tkiva i kosti (hvatišta tetiva, tetivne ovojnice, meniskusi), te se tako povećava propusnost staničnih membrana.

Indikacije

• bolesti lokomotornog sustava (oštećenja mišića i tetiva);
• degenerativne promjene (artroze, spondiloze);
• upalne reumatske bolesti (reumatoidni artritis);
• izvanzglobni reumatizam (bolno rame);
• neke neurološke bolesti (npr. UZV po Selzeru u liječenju multiple skleroze);

Kontraindikacije

• svježe ozljede;
• sklonost krvarenju;
• trudnoća;
• primjena kod djece do 18 godina;
• maligni tumori;
• osteoporoza.

Lasere dijelimo u četiri skupine, a u fizikalnoj terapiji koristimo tzv. III. skupinu lasera ili terapeutske lasere, jačine 50-500 mJ. Najuspješnijima su se pokazali poluvodički infracrveni laseri koji prodiru u dubinu tkiva i do pet centimetara. Terapeutski laseri štetni su za oči, pa su potrebne zaštitne naočale za pacijenta i terapeuta.

Metode primjene

• tehnika izravnim kontaktom - uglavnom se primjenjuje kod manjih površina (tzv. točkasti laser);
• skenirajuća tehnika - primjenjuje se kad treba tretirati veći dio tijela.

Terapijski učinci

• laser stimulira sintezu kolagena ubrzavajući tako cijeljenje rana, ublažava bol (djeluje analgetski), smanjuje oteklinu, smanjuje ožiljna tkiva, ima toplinsko djelovanje i povoljno djeluje na imunološki sustav.

Indikacije

• u reumatologiji
  • ​bolesti lokomotornog sustava (ozljede mekih tkiva i ligamenata - tendinitis, distorzija, luksacija, periartritis);
  • upalne i degenerativne reumatske bolesti (upale zglobova, oštećenja zglobnih struktura);
  • bolni sindromi (cervikalgija, brahijalgija, lumbago, lumboishijalgija;
• u otologiji - rinitis, otitis, sinuitis;
• u dermatologiji - oštećenja kože, rane, akne, ulkusi, dekubitus, herpes simplex, herpes zoster.

Kontraindikacije

• korištenje terapijskog lasera nema kontraindikacije i nije štetno ako se pravilno rukuje njime, uz pridržavanje mjera opreza i zaštite.

Magnetoterapijom nazivamo terapiju niskofrekventnim pulsirajućim elektromagnetskim poljima. Djelovanje magnetskog polja temelji se na staničnoj osnovi, tj. ono prodire u stanicu. Naime, kod različitih oboljenja membranski potencijali stanice promijenjeni su u odnosu na normalne vrijednosti, što znači oštećenje i stanične funkcije. Magnetoterapija ne utječe ciljano ni na jednu indikaciju nego poboljšava funkciju stanice, što je u osnovi i uzrok bolesti. Provodi li se u određenom razdoblju, dolazi do normalizacije električne razlike potencijala, utječe se na izmjenu tvari i energije stanice te se poboljšava zasićenje stanice kisikom.

Nekoliko je različitih aparata za magnetoterapiju. Klasični se sastoji od dva velika ili mala bubnja, ovisno o dijelu tijela koji tretiramo. Magnetska traka postavlja se na dio tijela gdje želimo smanjiti bol.

Indikacije

• bolesti lokomotornog sustava (prijelomi kostiju, ozljede mekih tkiva)
• degenerativne promjene zglobova (oštećenja zglobnih struktura - artroza, spondiloza)
• miopatije (bolovi u mišićima)
• ishijalgija (bol koja odlazi iz križa u nogu)
• izvanzglobni reumatizam (bolno rame)
• dermatološke bolesti (ulkus, dekubitus, herpes simplex)
• sportske ozljede (uganuće zgloba, puknuće mišića).

Kontraindikacije

• osobe s pacemakerom
• osobe oboljele od šećerne bolesti
• juvenilni dijabetes (šećerna bolest u dječjoj dobi)
• trudnoća
• febrilna stanja (visoka temperatura)
• krvarenja
• hipotenzija (niski krvni tlak).