Osteoartritis - postupno i trajno propadanje zglobova

Zglobna hrskavica, iako ima samo nekoliko milimetara, može podnositi maksimalna opterećenja, koja su i nekoliko puta veća od tjelesne težine. Tu biomehaničku kvalitetu hrskavica zahvaljuje hidroelastičnom sustavu, koji se temelji na visokoj sposobnosti vezanja vode u njezinu strukturu i na osnovnoj arhitekturi njezine mreže kolagenih niti. Prilikom opterećenja iz hrskavice se istiskuje voda i ulazi u sinovijski prostor (unutarnja membrana zgloba), a pri rasterećenju tekućina se usiše natrag u hrskavicu.

Uz apsorciju pritiska, karakteristika zglobne hrskavice je da olakšava međusobno klizanje zglobnih tijela, ne sadrži krvne žile i živce, te ima sposobnost reparacije.

Osteoartritis ili artroza upalna je bolest zglobova koja nastaje kao rezultat međudjelovanja mehaničkih i bioloških zbivanja. S njezinim razvojem javljaju se degenerativne promjene na zglobnoj hrskavici, koje onda uzrokuju patološke promjene i na ostalim dijelovima zgloba, a sve to na kraju dovodi do bolova i oštećenja funkcije zgloba (slika 1).
 

Osteoartritis je, nakon srčanožilnih bolesti, drugi po učestalosti uzrok kronične radne nesposobnosti. O njegovoj proširenosti govori podatak da se u visokorazvijenim zemljama svijeta u 50 posto svih osoba starijih od 40 godina morfološki mogu dokazati artrotične promjene na kostima, odnosno zglobovima, s tim da su u toj životnoj dobi još bez kliničkih simptoma. S godinama proces napreduje, pa tako kod čak 75 posto 75-godišnjaka možemo naći oštećenje hrskavice, odnosno osteoartritis (slika 2). Artrotske promjene tri su puta učestalije kod žena nego kod muškaraca. Od svih velikih zglobova kod čovjeka, najčešće ih nalazimo u koljenskom zglobu.
 

Stupanj degeneracije hrskavice možemo podijeliti na četiri stadija:

1. neoštećena hrskavica
2. rane degenerativne promjene
3. uznapredovale degenerativne promjene
4. završni stadiji degenerativnih promjena.

Klinički simptomi razvijaju se polako, a ovise o stadiju bolesti. Prvi znak bolesti obično je bol nakon mirovanja, koja je mukla i postupno nastaje. Kliničkim pregledom mogu se utvrditi bolnost zgloba na palpaciju, krepitacije pri pokretima, smanjen opseg pokreta, deformacije zgloba (osteofiti), poremećaj osovine oteklina (izljev) i hipotrofija muskulature.

Dijagnoza osteoartritisa postavlja se i potvrđuje na temelju kliničkog pregleda bolesnika i radiološke dijagnostike. Radiološki nalaz u početku se očituje manjim ili većim suženjem zglobnog prostora, što je znak propadanja zglobne hrskavice, a zatim kao sklerozacija pojedinih koštanih dijelova zgloba koji su više opterećeni. Mogu se pojaviti i cistične šupljine. Krajnji stadij bolesti je deformacija zgloba (slika 4).
 

Liječenje osteoartritisa može biti nekirurško (medikamentno i fizikalno) i kirurško.

Medikamentno liječenje

Sastoji se u primjeni antireumatika i analgetika. Zasniva se na mogućnosti lijekova da, modificirajući strukturu hrskavice, utječu na brzinu razvoja bolesti, pa je pogodno za liječenje ranih oštećenja hrskavice. Lokalno u zglob se primjenjuju anestetici i kortikosteroidi. Zbog štetnih kumulativnih učinaka kortikosteroida, liječnici ih manje vole od pacijenata i primjenjuju ih samo onda kad moraju, odnosno kad drugim, manje škodljivim metodama ne mogu postići poboljšanje.

S obzirom na to da je proces oštećenja hrskavice u svim fazama karakteriziran progresivnim smanjenjem koncentracije hijaluronske kiseline u sinovijalnoj tekućini, u koljeno se radi viskosuplementacije može dati i preparat hijaluronske kiseline. Hijaluronska kiselina fiziološki je sastavni dio sinovijalne tekućine, hrskavice i vezivnog tkiva ljudskog organizma. Njezina proizvodnja u sinovijalnim zglobovima smanjuje se tijekom života, pa je većina pedesetogodišnjaka ima 50 posto manje u koljenskim zglobovima nego što su je imali u mladosti.

Uloga je sinovijalne tekućine da štiti i podmazuje zglob, te omogućuje prehranu hrskavice. Sinovijalnu tekućinu svakoga sinovijalnog zgloba izlučuje sinovijalna membrana čahure zgloba, koja kontinuirano proizvodi i hijaluronsku kiselinu. Hijaluronska kiselina u sinovijalnoj tekućini tvori kontinuiranu mrežu koja joj daje viskozna svojstva, a s obzirom na to da ima visok kapacitet vezanja vode, podmazuje zglobne površine pri pokretu i amortizira pokret. Oblažući receptore za bol u sinovijalnoj membrani, smanjuje bolnu reakciju zgloba, a u hrskavici ublažava sile tlaka nastale opterećenjem, tjelesnom težinom i pokretom zgloba.

Fizikalna terapija

Zadaća joj je očuvanje funkcionalne dinamičke ravnoteže zgloba uz uklanjanje eventualnih kontraktura zgloba.

Kirurško liječenje

Za ovaj pristup liječenju ortoped će se odlučiti kad druge metode nekirurškog liječenja nisu uspjele. Liječnik i pacijent odabrat će vrstu operacije prema tipu osteartritisa, njegovoj ozbiljnosti i pacijentovu fizičkom stanju. Kirurško liječenje obuhvaća artroskopsku toaletu zgloba, pri čemu se mogu urediti degenerativno promijenjeni menisci, odstraniti promijenjena hrskavica, uz bušenje ili abraziju zglobnih tijela (mikrofrakture), i time potaknuti stvaranje hrskavično-fibroznog reparata na mjestu potpuna gubitka hrskavice (slika 5 i 6).

U slučaju dubljeg oštećenja hrskavice, zajedno sa subhondralnom kosti (područje kosti ispod hrskavice), može se preporučiti mozaik-plastika (slike 7, 8 i 9). To je postupak u sklopu kojeg se radi transplantacija hrskavice zajedno sa subhondralnom kosti s mjesta zdrave hrskavice na mjesto oštećenja.
 

U blažim i srednje teškim artrozama, kao preventivni zahvat ili onaj koji će usporiti napredovanje artroze, može se učiniti korektivna osteotomija kojom se ispravljaju deformacije, odnosno loša osovina zgloba, a rasterećuje se oštećeni dio zgloba, odnosno hrskavice.

U stadiju uznapredovale artroze u starijoj životnoj dobi, izbor liječenja je artroplastika (umjetni zglob). U slučajevima teškog osteoartritisa, ortopedska operacija često može olakšati bol i uspostaviti izgubljenu funkciju zgloba. Ugrađivanje totalne endoproteze obično omogućava osobi s teškim osteoartritisom u kukovima ili koljenima hodanje bez boli ili ukočenosti.