Radiološke metode pregleda mišića i kostiju

Bolesti i stanja / Dijagnostika Anton Krnić dr. med., spec. radiolog

Najveći broj pretraga kostiju obavi se u domeni traumatologije, no ne zaostaju ni degenerativne promjene

Radiologija mišićno-koštanog sustava jedno je od opsežnijih i zahtjevnijih područja, i to zbog brojnih struktura koje zahvaća, velikog broja različitih oboljenja, ali i potrebe da radiolog posjeduje posebnu vještinu. 

Mišićno-koštani sustav odgovoran je za pokretanje ljudskog tijela i njegovu statiku, a sastoji se od kostiju, hrskavice, tetiva, mišića, ligamenata, zglobnih čahura i različitih mekotkivnih struktura u zglobovima, kao što su diskovi, menisci i slično.

Trauma

Na radiološkom odjelu u bolnicama možda se i najviše pretraga kostiju obavi u domeni traumatološke kirurgije - najčešće je riječ o sumnji na lom kostiju ili iščašenje. Pritom je nužno pomoću rendgena snimiti klinički sumnjivo područje barem iz dva smjera (sprijeda i sa strane), a nerijetko su potrebne i različite dodatne projekcije (polukosa snimka, uvećana snimka te različite posebne projekcije). Za analizu traumatoloških rendgenskih snimaka vrlo je važna kvaliteta snimke, pri čemu, uz kvalitetu aparata, presudnu ulogu ima inženjer medicinske radiologije.

Snimku pregledava liječnik specijalist radiolog, na temelju koje daje mišljenje. No, nerijetko mora i sam pregledati pacijenta kako bi utvrdio podudara li se klinička slika s njegovim mišljenjem. Tek tada će i napisati mišljenje te ga sa snimkom proslijediti kirurgu traumatologu, koji odlučuje o daljnjem postupku liječenja.

Katkad postoji potreba za boljim razjašnjenjem odnosa različitih ulomaka kod prijeloma ili iščašenja, pri čemu je indicirana kompjutorizirana tomografija (CT), koja pruža detaljniju analizu traumatiziranog dijela tijela.

U slučaju oštećenja struktura dublje unutar zgloba, kao što su ligamenti koljenog zgloba, što se često događa sportašima ili rekreativcima, nezamjenjiva pretraga bit će magnetska rezonancija (MR). Ona odlično prikazuje navedene strukture te otkriva i blaže promjene, poput istegnuća ili djelomičnog prekida.

U traumatologiji svoje mjesto ima i ultrazvuk (UZV), koji dobro prikazuje moguće podljeve krvi, potkožne ili unutar mišića, ali i oštećenja tetiva (npr. Ahilove tetiva). Utvrdi li se prijelom kosti, pacijent se naručuje na radiološke kontrole kako bi se pratili položaj ulomaka i proces cijeljenja.

Degenerativne promjene

Mnogi pacijenti na pregled mišića i kostiju dolaze iz fizijatrijske, reumatološke, ortopedske i ordinacije opće medicine. Vrlo često bivaju upućeni na radiološku obradu zbog dugotrajnih bolova koji nisu povezani s traumom (npr. bolovi u križima, koljenima, stopalima, ramenu i slično).

Jedna od najčešćih bolesti su degenerativne promjene (osteoartritis) kostiju, zglobova i mišićnih tetiva. Iako pritom rendgenska pretraga može mnogo toga pokazati, nekad treba i posebno pregledati meka tkiva, dakle strukture koje nisu koštane. Tada su na raspolaganju UZV, CT i MR. Izbor pretrage ovisi o tijeku bolesti, o njezinoj naravi, dostupnosti te prednostima i manama različitih metoda. Da bi se postavila što bolja dijagnoza, katkad treba kombinirati i nekoliko metoda te učiniti i druge pretrage, kao što su biokemijske pretrage krvi, hormonske pretrage i slično. Degenerativne promjene obično su češće i teže kod starijih pacijenata. Ipak, bitan utjecaj na njihov razvoj imat će način života, uvjeti rada, prehrana i slično.

Neke od najčešćih radioloških pretraga koje se izvode kod sumnje na degenerativne promjene su rendgenska snimka kralježnice, kukova, koljena, ramena, zatim UZV ramena, koljena i Ahilove tetive, CT i MR kralježnice itd. Pretrage kralježnice mogu biti vrlo bitne jer su bolesti kralježaka uglavnom povezane s oštećenjem diskova između njih, koji često počnu pritiskati korijene živaca koji izlaze iz kralježnične moždine (radikulopatija), što dovodi do bolova, ali i trnaca u udovima, čak i do paralize udova.

Druge bolesti

Radiolog treba paziti da zbog sumnje na degenerativne promjene ne propusti posumnjati i na druge bolesti koje katkad mogu izazivati slične simptome. To su prije svega različiti oblici kroničnih upala kostiju (artritis), koje su najčešće povezane s reumatoidnim artritisom (sistemska autoimuna bolest koja zahvaća prije svega kosti, ali i brojne druge organske sustave), psorijazom (ponajprije kožna bolest, ali razmjerno često najprije počinje kao upalna bolest zglobova) ili sistemskom sklerozom (autoimuna bolest koja zahvaća brojne organske sustave, a uzrokuje i upalu zglobova).

Vrlo česta bolest s podmuklim, teško zamjetnim početkom, koja zahvaća mlađu populaciju je ankilozirajući spondilitis (Morbus Bechterew), koji dovodi do oštećenja kralježnice, i s vremenom znatno ugrožava kvalitetu života i radnu sposobnost. Upravo je kod ove bolesti veliko umijeće prepoznati njezine rane radiološke, odnosno rendgenske znakove.

Jedno od najčešćih endokrinoloških oboljenja je osteporoza ili smanjenje koncentracije minerala u kostima, prije svega kalcija, što dovodi do povećane lomljivosti kostiju, "propadanja" kralježaka i gubitka tjelesne visine. Osteoporoza nastaje zbog starosti i nedostatka spolnih hormona, prije svega estrogena, a na njezin ubrzan razvoj utjecat će i loše prehrambene navike, slaba fizička aktivnost, pušenje i slično. Na osteoporozu se može posumnjati i na temelju rendgenske snimke, iako će točniju informaciju o stupnju gubitka minerala u kostima dati pretrage koje mjere mineralnu gustoću kostiju, kao što su biapsorpcijska denzitometrija, CT-denzitometrija, ultrazvučna denzitometrija itd.

Rahitis ili osteomalacija su metaboličke bolesti koje pogađaju djecu i odrasle, a povezane su sa smanjenom količinom vitamina D u organizmu, koji je potreban radi pravilne izgradnje kostiju, odnosno ugradnje kalcija u kosti. Manifestiraju se tipičnom kliničkom i radiološkom slikom, koje treba dobro poznavati kako bi se dala ispravna i što ranija dijagnoza.

Koštano-mišićni sustav podložan je i brojnim drugim oboljenjima, od kojih su neka prirođena i/ili naslijeđena, neka metabolička ili endokrinološka, neka upalno-infektivna (tuberkuloza kostiju). No može oboljeti i od različitih benignih ili malignih tumora, od kojih neki mogu biti vrlo agresivni te napasti mlađu populaciju (različiti sarkomi).

Sve to upućuje na izrazitu važnost dobre zdravstvene i radiološke skrbi pacijenata kad su posrijedi bolesti mišićno-koštanog sustava, što, uz investiranja u aparate, mora uključivati i ulaganje u ljudske resurse.

Datum objave članka: 1. 12. 2007.