Bolno stopalo - alarm s periferije

Bol u stopalu jedan je od češćih razloga za posjet fizijatrijskoj ordinaciji. Iako se njegov udio u ukupnoj visini našega tijela, koji iznosi "samo" 15 posto, smatra zanemarivim u odnosu na druge dijelove tijela, kod prvih bolnih simptoma postajemo itekako svjesni njihove važnosti.

Nije rijedak slučaj da osoba čak zatraži bolovanje zbog bolova u stopalu, posebice u profesijama koje zahtijevaju dulje stajanje i nošenje tereta (ugostitelji, prijevoznici, kirurzi...).

Stopalo se sastoji od ukupno 26 malih kostiju, međusobno povezanih mekotkivnim vezama i zglobovima. Po dužini stopala smješteno je 14 različitih mišića s pripadajućim tetivama i mekotkivna zadebljanja na hvatištima za kost. Zajedno formiraju oblik stopala i održavaju njegov uzdužni svod.

Kako stopalo ima složenu funkcionalno-anatomsku građu i strukturu, bol u stopalu kao simptom može biti:

• muskuloskeletna bol  - vezana uz mišiće, kosti, zglobove, zglobne čahure, tetive, tetivne ovojnice, ligamente i hvatišta
• vaskularna bol - vezana uz arterije, vene i limfne žile 
• neurološka bol - vezana uz živce i živčane ogranke.

Prema vrsti oboljenja, uobičajena je podjela na upalne i neupalne bolesti stopala. 

Upalne bolesti stopala su velika skupina oboljenja koja se javljaju ne samo s boli, nego i s izraženim upalnim promjenama (npr. povišeni upalni parametri u krvi, otečeni i bolni zglobovi, otečene i crvene pete...). Neke od njih su osteoarititis, reumatoidni artritis, giht, psorijatični artritis... 

U drugoj velikoj skupini neupalnih bolesti stopala prevladavaju strukturalni, tj. statički poremećaji kao nosioci najčešćih uzroka bolnih stopala odrasle dobi, koje ćemo detaljnije opisani u nastavku.
 

Funkcija stopala je prijenos težine tijela na podlogu, što se najbolje primjećuje u ciklusu hoda, kad se u jednoj fazi ciklusa oslanjamo na jedno stopalo, ili, još izraženije, prilikom trčanja.

Strukturalni poremećaji praćeni su poremećajem raspodjele opterećenja duž stopala. Kod zdravog stopala opterećenje se preko gležanja prenosi na stražnji dio stopala (petu) i duž svoda stopala na prednji dio stopala (glavice metatarzalnih kostiju - nalaze se u prednjem dijela stopala na mjestu gdje započinju nožni prsti).

Deformacije stopala (spušteno stopalo, zakrivljeni prsti, oštećenja i nedostaci dijelova stopala kao posljedica ozljede, bolesti ili prijeloma, slabost mišića stopala...) mijenjaju biomehničke odnose i uzrokuju poremećaj statičkog opterećenja stopala, tako da pojedini dijelovi stopala bolnim simptomima upozoravaju na problem.

Bol je u početku povremena i javlja se sporadično tijekom dana (nakon hodanja ili stajanja, bol ujutro pri ustajanju iz kreveta, navečer ili tijekom noći), da bi s vremenom i bez liječenja prešla u kroničnu bol koja je izražena i u mirovanju. Po karakteru bol može biti tupa, žareća, uz promjenu osjeta, s osjećajem hladnoće, difuzna ili lokalizirana, samo u prednjem ili stražnjem dijelu stopala ili duž njegova unutarnjeg ruba.

Strukturalni i statički poremećaji stopala klinički se očituju:

• kožnim natiscima na izbočenim dijelovima stopala ili s donje strane prednjeg dijela stopala
• pojačanom tvrdom kožom peta
• bolnim prednjim dijelom stopala (metatarzalgija)
• bolnim petama (petni trn) ili bolnim palčevima i prstima, koji se zbog dugotrajnosti tegoba mogu deformirati (hallux valgus, digiti superducti).
   

Kako bi se diferencijalno-dijagnostički razlučio uzrok boli, potrebno je da fizijatar uzme anamnestičke podatke i obavi klinički pregled te na temelju dobivenih informacija utvrdi mjesto boli i karakter tegoba.

Katkad će biti potrebno učiniti i dodatne slikovne pretrage drugih regija tijela (npr. rtg, UZV, MR).

Ovisno o uzroku, mogu se zatražiti i laboratorijske pretrage krvi i mokraće (upalni parametri, kompletna krvna slika, reuma faktor, mokraćna kiselina u serumu i mokraći...).
 

Liječenje bolova u stopalu ovisi o uzroku i individualnim tegobama.

Ponekad je dovoljna samo promjena obuće, npr. zamijeniti cipelu s visokom petom i uskim prednjim dijelom kalupa s onom niže pete i širom prednjom kapicom za prste. Tegobe se mogu pojaviti i pri promjeni vrste obuće na prijelazu u novo godišnje doba, npr. kad čvrstu zimsku obuću mijenjamo laganijom proljetnom. Kao dobar izbor za sve vrste aktivnosti preporučuju se kožne cipele, jer su postojane, omogućuju ventilaciju i s nošenjem se prilagođavaju stopalu.

Kod strukturalnih poremećaja nastoji se ispraviti poremećenu raspodjelu opterećenja i liječiti bolne sindrome. Nakon analize stopala, odlučuje se o načinu korekcije opterećenja, uz kontrolu pokreta, smanjenje pogoršanja deformacije i korekciju hoda. U tom slučaju tegobe se mogu umanjiti ortopedskim ulošcima, jastučićima ili ortopedskim cipelama, koji rasterećuju bolni dio stopala.

Ciljanom kineziterapijom mišića stopala, uključujući vježbe istezanja i snaženja, održava se svod stopala. Preporučuje se i održavanje optimalne tjelesne težine, kao čimbenika na koji možemo djelovati i time rasteretiti stopala.

Liječenje bolnih sindroma uključuje fizikalne procedure, koje se individualno određuju u ovisnosti o tegobama i zdravstvenom stanju pacijenta.

Koristi se i medikamentozno liječenje, koje podrazumijeva lijekove s protuupalnim djelovanjem i djelovanjem protiv boli, respektirajući dnevnik boli, karakter boli i zdravstveno stanje pacijenta. LIjekovi se mogu primijeniti sistemski, u obliku tablete, ili lokalno kao topički preparat na bolno mjesto, primjerice gel.

Kod težih slučajeva bit će potrebne i lokalne infiltracije (blokade) ili kirurško liječenje.
 

Prije početka izvođenja vježbi za stopalo treba znati sljedeće:

• prije uključivanja u program vježbanja preporučljivo je učiniti fizijatrijski pregled
• vježbe za stopala u početku treba izvoditi tri do pet puta i postupno povećavati broj ponavljanja za jedan put, dok se ne dođe do 10 ponavljanja; može se ponoviti više ciklusa sa stankama
• svaki položaj treba zadržati tri sekunde i zatim se odmoriti pet sekundi
• prilikom izvođenja pokreta udiše se na nos, a kod opuštanja se izdiše na nos
• vježbati treba u laganoj i prozračnoj odjeći, pred ogledalom
• vježbati treba s mjerom, polagano povećavajući broj ponavljanja u ovisnosti o općoj kondiciji i zdravstvenom stanju - vježba ne smije biti bolna
• vježbanje treba uključiti vježbanje u redoviti dnevni raspored.
   

Autori vježbi:

• prim. dr. sc. Ida Kovač, dr. med., spec. fizikalne medicine i rehabilitacije
• Vedrana Mužić, dr. med., spec. fizikalne medicine i rehabilitacije
• Martina Rilović, bacc. physioth.