Akupunktura - tehnika koja uravnotežuje energiju

Bolesti i stanja / Opća medicina Petar-Vuk Boljević dr. med.

Prema mišljenju Svjetske zdravstvene organizacije, akupunktura je jednostavna, sigurna, učinkovita, znanstveno dokazana i ekonomična metoda liječenja s nepobitnim učincima na organizam

Nerazdvojiv dio kineske filozofije

Akupunktura je jedna od metoda liječenja u tradicionalnoj kineskoj medicini, koja se provodi ubadanjem tankih igala u određene točke na koži. Naziv vuče podrijetlo iz latinskih riječi acus = igla i pungere = ubadati, a skovali su ga europski misionari koji su potkraj 16. stoljeća posjetili Kinu i na povratku donijeli glas o kineskom načinu liječenja. Kineski termin za akupunkturu je zhen-jiu. Ta metoda u Kini se često kombinira s ostalim oblicima tradicionalne kineske medicine - fitoterapijom, dijetetikom, životinjskim i mineralnim pripravcima, gimnastikom i mikromasažom.

Objašnjenje djelovanja akupunkture ne može se razdvojiti od cjelokupne kineske filozofije i njezina holističkog pristupa čovjeku. Njezina su osnovna načela nerazdvojivost duhovnog od tjelesnog, svrstavanje svih prirodnih pojava u neki od drevnih pet elemenata i, što je najvažnije, ravnoteža sveprisutnih osnovnih principa Yina i Yanga, posebice u taoizmu, koji sklad i ravnotežu postavlja kao preduvjet zdravlja i sreće.

Zapadna medicina utemeljena je na materijalnom shvaćanju bolesti, za razliku od istočne, koja se temelji na energetskom poimanju. Tako čak i nazivi organa u kineskoj medicini ne podrazumijevaju nužno njihovu materijalnu prisutnost, nego fiziološku funkciju (npr. kod pacijenata kojima je nakon automobilske nesreće uklonjena slezena i dalje postoji meridijan slezene). Konkretnije, kineski koncept bolesti i zdravlja pretpostavlja da tijelom kruži vitalna energija Qi (či) po točno određenim putovima koji se nazivaju kanali ili meridijani. Postoji dvanaest parnih simetričnih kanala koji pripadaju određenim organima, te još osam izvanrednih. Kanali su u komunikaciji s površinom kože na točno određenim mjestima - akupunkturnim točkama, te se manipulacijom na tim mjestima može utjecati na protok energije. Zanimljivo je da se kineski znak, odnosno riječ za "točku", može prevesti i kao "rupa". Akupunkturnih točaka prema Velikom kompendiju akupunkture i moksibustije, nastalom u vrijeme dinastije Ming, ima ukupno 361. Izučenom liječniku, uz dobro poznavanje površinske anatomije čovjeka, relativno ih je lako locirati, s preciznošću od pet milimetara. Stimuliranjem pojedinih točaka u različitim kombinacijama liječnik uravnotežuje protok vitalne energije Qi kroz tijelo. Bitno je naglasiti da prema kineskom shvaćanju akupunktura ne može stvoriti novu energiju, nego je njezina uloga uravnotežiti postojeću.

Povratak u povijest

Prema današnjim spoznajama, povijest akupunkture počinje oko 2800. godine prije naše ere za vladavine Huang-Tija (Žuti car), kad nastaje djelo Nei Jing (Knjiga unutrašnjega). To je najstarije poznato medicinsko djelo, koje objedinjuje sva znanja i metode tadašnje medicine, a u drugom dijelu posebno se bavi akupunkturom. Osnovna je ideja toga kapitalnog djela sažeta u aforizmu: "Bolje je spriječiti nego liječiti. Onaj tko čeka da se razboli da bi se liječio sličan je čovjeku koji je uzeo kopati bunar tek nakon što je ožednio".

Anegdote govore kako su kraljevski liječnici, promatrajući velik broj ranjenika iz tadašnjih ratova, zamjećivali da se uz ubodne rane od strijele ili koplja na određenim mjestima često javljalo poboljšanje nekoga drugog oboljenja koje je pacijent prethodno imao. Što se tiče igala, u početku su se upotrebljavale kamene, zatim one izrađene od kosti i bambusove trske, da bi se razvitkom metalurgije oko 1500. godine prije naše ere počele koristiti igle od zlata i srebra, a kasnije i od željeza.

Nakon Kineza akupunkturu su najprije oko 600. godine usvojili japanski liječnici, a u Europu je počela prodirati u 16. stoljeću preko misionara i putnika impresioniranih učinkovitošću kineske medicine. Prvim značajnijim djelom iz područja akupunkture u Europi smatra se doktorat liječnika Williema Tena Rhijnea na temu liječenja reumatskih upala zglobova tom metodom, koji je uspješno obranio u Londonu 1682. godine.

Službena ili zapadna medicina akupunkturu prihvaća kao jednu od metoda takozvane komplementarne medicine (uz, primjerice, fitoaromaterapiju i kiropraktiku)

Do markantnog prodora akupunkture u Europu početkom 20. stoljeća doveo je George Soulie de Morant, Francuz koji je radio u diplomatskoj službi u Kini. Nakon povratka u Francusku 1928. godine napisao je studiju o kineskoj dijagnostici putem ispitivanja pulsa. Nešto kasnije njegova knjiga Kineska akupunktura postala je glavnim uzrokom brzog širenja akupunkture Europom i poticaj osnivanju prvog društva liječnika akupunkurologa 1943. u Parizu.

U Kini je akupunktura doživjela novi zamah nakon II. svjetskog rata. Naime, Mao Zedong je 1948. uveo koncept "bosonogih liječnika", koji su na brzim tečajevima akupunkture naučili liječiti četrdesetak bolesti i time osigurali jeftinu i učinkovitu zdravstvenu zaštitu siromašnog stanovništva te mnogoljudne zemlje.

Najveće službeno priznanje medicinska je akupunktura doživjela 1979. godine, kad je komisija Svjetske zdravstvene organizacije za tradicionalnu medicinu izjednačila akupunkturu sa svim priznatim metodama liječenja, uz točno definirane indikacije i kontraindikacije.

U Hrvatskoj je akupunktura prisutna od 1979. godine, kad se iz Kine s edukacije iz akupunkture vratila grupa liječnika koja osniva Hrvatsko društvo za akupunkturu te piše prve knjige iz akupunkture na našem jeziku.

Učinkovita i znanstveno dokazana

Prema mišljenju Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), akupunktura je jednostavna, sigurna, učinkovita, znanstveno dokazana i ekonomična metoda liječenja koja se stoljećima prakticira u tretiranju mnogih bolesti. Ne niječe dijagnostičke i terapijske vrijednosti takozvane službene zapadne medicine, nego ih nadopunjava u točno dokazanim i propisanim indikacijskim područjima.Uz takav pristup, ova se metoda s puni pravom globalno može nazivati medicinskom akupunkturom.

Danas službena ili zapadna medicina akupunkturu prihvaća kao jednu od metoda takozvane komplementarne medicine (uz, primjerice, fitoaromaterapiju i kiropraktiku). Bitno je razlikovati termin komplementarne od alternativne medicine. Naime, dok se alternativnom medicinom može nazvati bilo koja stara ili novosmišljena metoda liječenja koja ne podliježe nikakvu znanstvenom vrednovanju i često je u sukobu sa službenim liječničkim stajalištima, komplementarnu medicinu obilježavaju dulja tradicija, skladno nadopunjavanje u praksi sa službenom zapadnom medicinom i međusobno neisključivanje, te napose usmjerenost k znanstvenom istraživanju načina djelovanja i objektivnom vrednovanju terapijskih rezultata. Tako je u zapadnom svijetu, posebice u posljednjih četrdestak godina, u velikom porastu broj znanstvenih radova, kliničkih studija i disertacija iz područja akupunkture. Prema statističkim istraživanjima u Zapadnoj Europi, broj pacijenata koji su barem jednom koristili akupunkturu kreće se između 30 i 60 posto.

Što se tiče percepcije akupunkture od samih liječnika, glavni je argument za neprihvaćanje te metode nedostatak jasna i nedvosmislena znanstveno utvrđenog tumačenja načina djelovanja. Ovdje se može povući zanimljiva paralela iz povijesti medicine, a riječ je o najviše korištenom i vjerojatno najkorisnijem preparatu - acetilsalicilatnoj kiselini. Naime, sjevernoamerički Indijanci tisućama godina koriste koru bijele vrbe (Salix alba) za smanjenje boli, temperature i upale. Kemičari tvornice Bayer potkraj 19. stoljeća izdvojili su aktivnu tvar, nazvali je salicilatom prema latinskom nazivu vrbe i farmakološki stabilizirali u obliku acetilsalicilatne kiseline. U tom se obliku različiti pripravci proizvode i troše već više od stotinu godina. Mehanizam djelovanja tog lijeka poznat je, pak, tek četrdestak godina. Naravno, dotični je lijek jednako dobro djelovao i prije i nakon otkrića mehanizma djelovanja. Iz tog se primjera povlači očita paralela u vezi s prihvaćanjem akupunkture, svojevrsno konceptualno pitanje: je li važnije da nešto djeluje (što kod akupunkture očito jest slučaj), ili da znamo kako i na koji način djeluje?

Danas se izvan Kine akupunkturom bavi više od 350 tisuća liječnika. Sve više liječnika svih specijalnosti slažu se kako je budućnost medicine u tolerantnoj suradnji znanstvene i tradicionalne medicine, uz kvalitetnu i nepristranu kritičku prosudbu svake njihove sastavnice, tako da sve više njih akupunkturu uključuje u svakodnevnu medicinsku praksu, a raste i njezina popularnost među pacijentima.

Učinci akupunkture

​Znanstvena istraživanja mehanizma djelovanja akupunkture započela su prije četrdesetak godina. Nepobitni učinci akupunkture na organizam pacijenta jesu analgezija, sedacija (smirenje), poboljšanje homeostaze (dinamične ravnoteže organizma), stimulacija imunosnog sustava i pozitivni psihološki učinci.

Danas službena ili zapadna medicina akupunkturu prihvaća kao jednu od metoda takozvane komplementarne medicine (uz, primjerice, fitoaromaterapiju i kiropraktiku).

Od suvremenih znanstvenih teorija obično se najprije navodi oslobađanje endorfina. Endorfini su prirodno djelujući kemijski spojevi koji posreduju u prijenosu bolnog impulsa prema mozgu i imaju izrazito analgetsko djelovanje. Stimulacija akupunkturne točke izaziva oslobađanje tih tvari i upravo zato se akupunkturom vrlo uspješno tretiraju različiti bolni sindromi.

Sve više otkrića iz područja biofizike, molekularne biologije i neuroanatomije novim detaljima dopunjuju sliku o učincima akupunkture na organizam. Primjerice, danas se pojam Qi na Zapadu više ne smatra nužno energijom, nego funkcijom organizma najviše vezanom uz autonomni živčani sustav. Ubod igle je mikrotrauma koja za posljedice ima mikroupalu i neuroendokrini odgovor. Stvaranje takozvanog piezoelektričnog učinka između metalnog vrha igle i stanične membrane djeluje na statički elektricitet na površini stanica i na migraciju iona između stanica i međustanične tekućine. Sve se više govori o tome kako bez dodira iglom u nociceptore (osjetilna tjelešca za bol), vezane uz neuromuskularnu vezu, akupunktura nema učinka.

Morfološke studije pronašle su specifičnosti u građi akupunkturnih točaka i tkiva ispod njih, pri čemu je uočena neuobičajeno povećana gustoća finih završetaka osjetnih živaca i krvožilnih spletova. Refleksni učinak površinske manipulacije iglama u koži na unutarnje organe pokušava se objasniti i embriološkim studijama, prema kojima se neki udaljeni dijelovi tijela razvijaju iz istih zametnih osnova.

Iako suvremena znanost, razvojem svih navedenih teorija i metoda, sve uspješnije pokušava mehanizme djelovanja akupunkture učiniti prihvatljivima zapadnjačkom načinu razmišljanja, mnogi i dalje smatraju tradicionalna kineska objašnjenja prirodnijima, filozofski potpunijima i jednostavno - ljepšima. U svakom slučaju, najjači dojam o djelovanju akupunkture ipak imaju liječnici praktičari, koji u svakodnevnom radu s pacijentima mogu, promatrajući njihove reakcije i terapijske učinke, posvjedočiti njezinoj neprijepornoj učinkovitosti.

Kad je korisna

Indikacijsko područje za akupunkturu obuhvaća pedesetak bolesti koje je 1979. preporučila Svjetska zdravstvena organizacija, no odabir indikacija uvelike ovisi i o umijeću svakoga pojedinog akupunkturologa. Lista Svjetske zdravstvene organizacije temelji se na kliničkom iskustvu, a ne na kontroliranim studijama. Među onima koji su uključeni, akupunktura se najčešće koristi u sljedećim patološkim stanjima:

  • živčano-mišićni sustav - glavobolje / migrene, neuralgija n. trigeminusa, paraliza n. facijalisa, međurebrena (interkostalna) neuralgija, cervikobrahijalni sindrom, išijas (lumboishialgija), križobolja (lumbosakralni sindrom), smrznuto rame, "teniski" lakat, osteoartritis (artroza kuka i koljena)
  • dišni putovi - akutna upala sinusa (sinuitis), akutna upala sluznice nosa (rinitis), obična prehlada, akutna upala tonzila (tonzilitis), akutni bronhitis, astma
  • oko - akutna upala spojnice oka (konjunktivitis), centralni retinitis, dječja kratkovidnost (miopija), nekomplicirana katarakta
  • usta - zubobolja, bol nakon vađenja zuba, upala desni (gingivitis), akutna i kronična upala ždrijela (faringitis)
  • probavni sustav - štucanje, gastritis, vrijed (ulkus) dvanaesnika, akutni i kronični kolitis, konstipacija (zatvor), dijareja (proljev).


Značajan i blagotvoran učinak akupunkturne terapije primijećen je i u svakodnevnom radu, te se ona rutinski primjenjuje i kod sljedećih stanja:


Ipak, nužno je svakom pacijentu nedvojbeno izložiti kako akupunktura nije čarobna, a još manje svemoguća terapija. Kao i svaki drugi način liječenja, postiže dobre rezultate samo u slučajevima gdje je na temelju dobroga dijagnostičkog postupka postavljena puna indikacija za njezinu primjenu, kako na temelju tradicionalne kineske medicine, tako i po principima suvremene medicinske znanosti. Treba naglasiti i to da se može primjenjivati sama ili, što je češće, u kombinaciji s drugim klasičnim terapijama.

Prednosti liječenja akupunkturom

  • trenutačno smanjenje tegoba i poboljšanje stanja
  • individualan pristup pacijentu i izravna komunikacija liječnika i pacijenta tijekom tretmana
  • mogućnost liječenja u ciklusima do potpuna izlječenja
  • vrlo rijetke i bezopasne komplikacije i nuspojave
  • stimulacija imunosnog sustava
  • pozitivni psihološki učinci
  • ekonomičnost.
     

Tehnike akupunkture

U svakom ciklusu liječenja akupunkturom potreban je strogo individualan pristup svakom pacijentu. Prve zadaće akupunkturologa su dobro pregledati pacijenta, uzeti detaljnu anamnezu i proučiti svu dotadašnju medicinsku dokumentaciju. Nakon utvrđivanja problema, valja odabrati koje ćemo akupunkturne kanale aktivirati i kojom kombinacijom točaka. Zatim treba odrediti koliko će tretmana biti potrebno te eventualno odlučiti kad se nakon poboljšanja tretman treba ponoviti.
 

Postoji dvanaest parova simetričnih energetskih kanala ili meridijana koji pripadaju određenim organima te, uz njih, još osam izvanrednih. Kanali su u komunikaciji s površinom tijela na točno određenim mjestima - akupunkturnim točkama, te se manipulacijom na tim mjestima može utjecati na protok energije - Qi. 

 

Ubadanje iglom

Igle se brzim pokretom, gotovo bezbolno, postavljaju na dubinu od pola do pet centimetara, ovisno o lokalizaciji na tijelu, i ostaju ubodene najčešće od 15 do 30 minuta. Dobar učinak postavljene igle često nam vrlo brzo pokaže takozvani de qi fenomen - pojava crvenila oko mjesta uboda. Učinak se može pojačati i ručnom stimulacijom - brzim rotiranjem ubodene igle oko svoje osi. 

Danas su u upotrebi tanke igle od nehrđajućeg željeza i različitih legura. Koriste se isključivo jednokratne sterilne igle, čime se u potpunosti izbjegava opasnost prijenosa zaraznih bolesti. Akupunkturna igla toliko je tanka da je njezin ubod slabiji od uboda komarca, a elastična je toliko da savijanjem nikako ne može puknuti.


Dodatne metode

Kako teorija točaka i meridijana ne ograničava način stimulacije akupunkturnih točaka isključivo na ubadanje iglom, razvile su se i neke dodatne metode koje često pojačavaju učinak liječenja:

  • termopunktura ili moksibustija - primjena užarenoga suhog lišća mokse (divlji pelin) na vrh akupunkturne igle, iz kojeg se toplina emitira na pojedinu akupunkturnu točku, snažno je stimulirajuća;
  • elektroakupunktura - dubinska elektrostimulacija kroz uvedene igle, razvijena u Kini 50-ih godina prošloga stoljeća; koriste se uređaji s tri do četiri para elektroda, te se individualno doziraju jačina i frekvencija struje, a naročito se koristi kod kroničnih bolnih stanja;
  • laserska akupunktura - temelji se na djelovanju laserskog svjetla koje je monokromatsko, polarizirano i koherentno; aseptična je, neinvazivna i potpuno bezbolna; pacijenti danas sve više traže ovu metodu liječenja jer je individualna (za tretmana terapeut se potpuno posvećuje jednom pacijentu), potpuno bezbolna i kratkotrajna (oko 15 minuta po tretmanu);
  • ventuze ili kupice - stimulacija točke negativnim tlakom;
  • aurikuloakupunktura - zasnovana na iskustvu i predodžbi francuskog akupunkturologa Paula Nogiera o tome kako je svaki organ i dio tijela predočen na točno određenome mjestu na uški kao mikrosustavu; često se koristi u kombinaciji s tjelesnom (somatskom) akupunkturom i naročito je učinkovita kod tretmana za odvikavanje od pušenja;
  • postavljanje različitih vrsta trajnih iglica ili magnetnih flastera.

Je li akupunktura bezopasna?

Glavni popularizator akupunkture na zapadu Soulie de Morant odlučno je tvrdio da je akupunktura apsolutno bez ikakve toksičnosti ili bilo kakvih drugih negativnih posljedica. Međutim, već u Nei Jingu jasno stoji: "Ako stimulirate ili sedirate pogrešno, bolest će se pogoršati... Pogrešno punktiranje dovodi do gubitka životne energije Qi."

Međutim, dugogodišnjim praćenjem pokazalo se da su komplikacije akupunkture rijetke i većinom bezazlene.

Primjena akupunkture kontraindicirana je kod pacijenata u alkoholiziranom stanju ili pod utjecajem droga, te neposredno nakon obroka. Povećan rizik za komplikacije imaju trudnice, oboljeli od šećerne bolesti, imunokompromitirani pacijenti te oni skloni krvarenjima (hemofilija, terapija antikoagulansima, teško oštećenje jetre).

Nakon akupunkturnog tretmana, neki pacijenti (iako rijetko) mogu imati vrtoglavicu ili se osjećati pospano, te zbog toga trebaju jedno vrijeme ležati. Rijetke nuspojave uključuju mučninu i povraćanje, proljev, bol na mjestu uboda, glavobolju i znojenje.

Primjena akupunkture - samo liječnici s licencom

Medicinska akupunktura primjenjuje se zajedno sa zapadnom medicinom gotovo u svim razvijenim zemljama svijeta, uvažavajući anatomske i fiziološke postavke suvremene medicinske znanosti. Njezina je popularnost u globalnom porastu, kako među pacijentima, tako i među liječnicima koji je počinju sve češće uključivati u svakodnevni rad, bilo u obiteljskoj medicini ili u specijalističkoj praksi. Primjerice, u jednoj britanskoj studiji objavljeno je kako se u 84 posto tamošnjih klinika koje se bave kroničnim bolnim stanjima nudi akupunktura kao terapijska opcija. Ista je studija nedvojbeno utvrdila kako je akupunktura daleko najpopularnija od svih komplementarnih metoda liječenja.

No, kako je riječ o invazivnoj metodi liječenja, smatra se malim kirurškim zahvatom i smiju je primjenjivati samo liječnici s licencom Hrvatske liječničke komore, primjenjujući suvremene medicinske principe i tehnike. To podrazumijeva rad samo s iglama za jednokratnu upotrebu, čime je u potpunosti isključena mogućnost zaraze.

Datum objave članka: 1. 2. 2020.
izdvojeni proizvodi