Akupunktura - tehnika koja uravnotežuje energiju
Prema mišljenju Svjetske zdravstvene organizacije, akupunktura je jednostavna, sigurna, učinkovita, znanstveno dokazana i ekonomična metoda liječenja s nepobitnim učincima na organizam
Akupunktura kao dio tradicionalne kineske medicine
Akupunktura je jedna od metoda liječenja u tradicionalnoj kineskoj medicini, koja se provodi ubadanjem tankih igala u određene točke na koži. Naziv vuče podrijetlo iz latinskih riječi acus = igla i pungere = ubadati, a skovali su ga europski misionari koji su potkraj 16. stoljeća posjetili Kinu i na povratku donijeli glas o kineskom načinu liječenja. Kineski termin za akupunkturu je zhen-jiu. Ta metoda u Kini se često kombinira s ostalim oblicima tradicionalne kineske medicine - fitoterapijom, dijetetikom, životinjskim i mineralnim pripravcima, gimnastikom i mikro masažom.
Objašnjenje djelovanja akupunkture ne može se razdvojiti od cjelokupne kineske filozofije i njezina holističkog pristupa čovjeku. Njezina su osnovna načela nerazdvojivost duhovnog od tjelesnog, svrstavanje svih prirodnih pojava u neki od drevnih pet elemenata i, što je najvažnije, ravnoteža sveprisutnih osnovnih principa Yina i Yanga, posebice u taoizmu, koji sklad i ravnotežu postavlja kao preduvjet zdravlja i sreće.
Zapadna medicina utemeljena je na materijalnom shvaćanju bolesti, za razliku od istočne, koja se temelji na energetskom poimanju. Tako čak i nazivi organa u kineskoj medicini ne podrazumijevaju nužno njihovu materijalnu prisutnost, nego fiziološku funkciju (npr. kod pacijenata kojima je nakon automobilske nesreće uklonjena slezena i dalje postoji meridijan slezene).
Konkretnije, kineski koncept bolesti i zdravlja pretpostavlja da tijelom kruži vitalna energija Qi (či) po točno određenim putovima koji se nazivaju kanali ili meridijani. Postoji dvanaest parnih simetričnih kanala koji pripadaju određenim organima, te još osam izvanrednih. Kanali su u komunikaciji s površinom kože na točno određenim mjestima - akupunkturnim točkama, te se manipulacijom na tim mjestima može utjecati na protok energije.
Zanimljivo je da se kineski znak, odnosno riječ za "točku", može prevesti i kao "rupa". Prema Velikom kompendiju akupunkture i moksibustije, nastalom u vrijeme dinastije Ming, ukupno postoji 361 akupunkturna točka. Izučenom liječniku, uz dobro poznavanje površinske anatomije čovjeka, relativno ih je lako locirati, s preciznošću od pet milimetara. Stimuliranjem pojedinih točaka u različitim kombinacijama liječnik uravnotežuje protok vitalne energije Qi kroz tijelo. Pri tome bitno je naglasiti da prema kineskom shvaćanju akupunktura ne može stvoriti novu energiju, nego je njezina uloga uravnotežiti postojeću.
Povijest akupunkture
Prema današnjim spoznajama, povijest akupunkture počinje oko 2800. godine prije naše ere za vladavine Huang-Tija (Žuti car), kad nastaje djelo Nei Jing (Knjiga unutrašnjega). To je najstarije poznato medicinsko djelo, koje objedinjuje sva znanja i metode tadašnje medicine, a u drugom dijelu posebno se bavi akupunkturom. Osnovna je ideja toga kapitalnog djela sažeta u aforizmu: "Bolje je spriječiti nego liječiti. Onaj tko čeka da se razboli da bi se liječio sličan je čovjeku koji je uzeo kopati bunar tek nakon što je ožednio".
Anegdote govore kako su kraljevski liječnici, promatrajući velik broj ranjenika iz tadašnjih ratova, zamjećivali da se uz ubodne rane od strijele ili koplja na određenim mjestima često javljalo poboljšanje nekoga drugog oboljenja koje je pacijent prethodno imao. Što se tiče igala, u početku su se upotrebljavale kamene, zatim one izrađene od kosti i bambusove trske, da bi se razvitkom metalurgije oko 1500. godine prije naše ere počele koristiti igle od zlata i srebra, a kasnije i od željeza.
Nakon Kineza akupunkturu su najprije oko 600. godine usvojili japanski liječnici, a u Europu je počela prodirati u 16. stoljeću preko misionara i putnika impresioniranih učinkovitošću kineske medicine. Prvim značajnijim djelom iz područja akupunkture u Europi smatra se doktorat liječnika Williema Tena Rhijnea na temu liječenja reumatskih upala zglobova tom metodom, koji je uspješno obranio u Londonu 1682. godine.
Do markantnog prodora akupunkture u Europu početkom 20. stoljeća doveo je George Soulie de Morant, Francuz koji je radio u diplomatskoj službi u Kini. Nakon povratka u Francusku 1928. godine napisao je studiju o kineskoj dijagnostici putem ispitivanja pulsa. Nešto kasnije njegova knjiga 'Kineska akupunktura' postala je glavnim uzrokom brzog širenja akupunkture Europom i poticaj osnivanju prvog društva liječnika akupunkturologa 1943. u Parizu.
U Kini je akupunktura doživjela novi zamah nakon II. svjetskog rata. Naime, Mao Zedong je 1948. uveo koncept "bosonogih liječnika", koji su na brzim tečajevima akupunkture naučili liječiti četrdesetak bolesti i time osigurali jeftinu i učinkovitu zdravstvenu zaštitu siromašnog stanovništva te mnogoljudne zemlje.
Najveće službeno priznanje medicinska je akupunktura doživjela 1979. godine, kad je komisija Svjetske zdravstvene organizacije za tradicionalnu medicinu izjednačila akupunkturu sa svim priznatim metodama liječenja, uz točno definirane indikacije i kontraindikacije.
U Hrvatskoj je akupunktura prisutna od 1979. godine, kad se iz Kine s edukacije iz akupunkture vratila grupa liječnika koja osniva Hrvatsko društvo za akupunkturu te piše prve knjige iz akupunkture na našem jeziku.
Akupunktura - učinkovita i znanstveno dokazana
Prema mišljenju Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), akupunktura je jednostavna, sigurna, učinkovita, znanstveno dokazana i ekonomična metoda liječenja koja se stoljećima prakticira u tretiranju mnogih bolesti. Ne niječe dijagnostičke i terapijske vrijednosti takozvane službene zapadne medicine, nego ih nadopunjava u točno dokazanim i propisanim indikacijskim područjima. Uz takav pristup, ova metoda se s puni pravom globalno može nazivati medicinskom akupunkturom.
Danas službena ili zapadna medicina akupunkturu prihvaća kao jednu od metoda takozvane komplementarne medicine (uz, primjerice, fitoaromaterapiju i kiropraktiku).
Bitno je razlikovati termin komplementarne od alternativne medicine. Naime, dok se alternativnom medicinom može nazvati bilo koja stara ili novo osmišljena metoda liječenja koja ne podliježe nikakvu znanstvenom vrednovanju i često je u sukobu sa službenim liječničkim stajalištima, komplementarnu medicinu obilježavaju dulja tradicija, skladno nadopunjavanje u praksi sa službenom zapadnom medicinom i međusobno neisključivanje, te napose usmjerenost k znanstvenom istraživanju načina djelovanja i objektivnom vrednovanju terapijskih rezultata. Tako je u zapadnom svijetu, posebice u posljednjih pedesetak godina, u velikom porastu broj znanstvenih radova, kliničkih studija i disertacija iz područja akupunkture.
Što se tiče percepcije akupunkture od samih liječnika, glavni argument za neprihvaćanje te metode je nedostatak jasna i nedvosmislena znanstveno utvrđenog tumačenja načina djelovanja. Ovdje se može povući zanimljiva paralela iz povijesti medicine, a riječ je o najviše korištenom i vjerojatno najkorisnijem preparatu - acetilsalicilatnoj kiselini. Naime, sjevernoamerički Indijanci tisućama godina koriste koru bijele vrbe (Salix alba) za smanjenje boli, temperature i upale. Kemičari tvornice Bayer potkraj 19. stoljeća izdvojili su aktivnu tvar, nazvali je salicilatom prema latinskom nazivu vrbe i farmakološki stabilizirali u obliku acetilsalicilatne kiseline. U tom se obliku različiti pripravci proizvode i troše već više od stotinu godina. Mehanizam djelovanja tog lijeka poznat je, pak, tek pedesetak godina. Naravno, dotični je lijek jednako dobro djelovao i prije i nakon otkrića mehanizma djelovanja. Iz tog se primjera povlači očita paralela u vezi s prihvaćanjem akupunkture, svojevrsno konceptualno pitanje: je li važnije da nešto djeluje (što kod akupunkture očito jest slučaj), ili da znamo kako i na koji način djeluje?
Sve više liječnika svih specijalnosti slažu se kako je budućnost medicine u tolerantnoj suradnji znanstvene i tradicionalne medicine, uz kvalitetnu i nepristranu kritičku prosudbu svake njihove sastavnice, tako da sve više njih akupunkturu uključuje u svakodnevnu medicinsku praksu, a raste i njezina popularnost među pacijentima.
Kako djeluje akupunktura
Znanstvena istraživanja mehanizma djelovanja akupunkture započela su prije pedesetak godina.
Nepobitni učinci akupunkture na organizam pacijenta jesu analgezija (ublažavanje bolova), sedacija (smirenje), poboljšanje homeostaze (dinamične ravnoteže organizma), stimulacija imunosnog sustava i pozitivni psihološki učinci.
Od suvremenih znanstvenih teorija obično se najprije navodi oslobađanje endorfina. Endorfini su prirodno djelujući kemijski spojevi koji posreduju u prijenosu bolnog impulsa prema mozgu i imaju izrazito analgetsko djelovanje. Stimulacija akupunkturne točke izaziva oslobađanje tih tvari i upravo zato se akupunkturom vrlo uspješno tretiraju različiti bolni sindromi.
Sve više otkrića iz područja biofizike, molekularne biologije i neuroanatomije novim detaljima dopunjuju sliku o učincima akupunkture na organizam. Primjerice, pojam Qi na Zapadu se više ne smatra nužno energijom, nego funkcijom organizma najviše vezanom uz autonomni živčani sustav. Ubod igle je mikro trauma koja za posljedice ima mikro upalu i neuro-endokrini odgovor. Stvaranje tzv. piezo-električnog učinka između metalnog vrha igle i stanične membrane djeluje na statički elektricitet na površini stanica i na migraciju iona između stanica i međustanične tekućine. Sve se više govori o tome kako bez dodira iglom u nociceptore (osjetilna tjelešca za bol), vezane uz neuro-muskularnu vezu, akupunktura nema učinka.
Morfološke studije pronašle su specifičnosti u građi akupunkturnih točaka i tkiva ispod njih, pri čemu je uočena neuobičajeno povećana gustoća finih završetaka osjetnih živaca i krvožilnih spletova.
Refleksni učinak površinske manipulacije iglama u koži na unutarnje organe pokušava se objasniti i embriološkim studijama, prema kojima se neki udaljeni dijelovi tijela razvijaju iz istih zametnih osnova.
Iako suvremena znanost, razvojem svih navedenih teorija i metoda, sve uspješnije pokušava mehanizme djelovanja akupunkture učiniti prihvatljivima zapadnjačkom načinu razmišljanja, mnogi i dalje smatraju tradicionalna kineska objašnjenja prirodnijima, filozofski potpunijima i jednostavno - ljepšima. U svakom slučaju, najjači dojam o djelovanju akupunkture ipak imaju liječnici praktičari, koji u svakodnevnom radu s pacijentima mogu, promatrajući njihove reakcije i terapijske učinke, posvjedočiti njezinoj neprijepornoj učinkovitosti.
Akupunktura - indikacije za primjenu
Medicinska akupunktura primjenjuje se zajedno sa zapadnom medicinom gotovo u svim razvijenim zemljama svijeta, uvažavajući anatomske i fiziološke postavke suvremene medicinske znanosti. Kako je riječ o invazivnoj metodi liječenja, smatra se malim kirurškim zahvatom i smiju je primjenjivati samo liječnici s licencom Hrvatske liječničke komore, primjenjujući suvremene medicinske principe i tehnike. To podrazumijeva rad samo s iglama za jednokratnu upotrebu, čime je u potpunosti isključena mogućnost zaraze.
Indikacijsko područje za akupunkturu obuhvaća pedesetak bolesti koje je 1979. preporučila Svjetska zdravstvena organizacija, čija lista se temelji na kliničkom iskustvu, a ne na kontroliranim studijama. No odabir indikacija uvelike ovisi i o umijeću svakoga pojedinog akupunkturologa.
Službena ili zapadna medicina akupunkturu prihvaća kao jednu od metoda takozvane komplementarne medicine (uz, primjerice, fitoaromaterapiju i kiropraktiku)
Među onima koji su uključeni, akupunktura se najčešće koristi u sljedećim patološkim stanjima:
- živčano-mišićni sustav - glavobolja / migrena, neuralgija n. trigeminusa, periferna kljenut facijalnog živca, međurebrana (interkostalna) neuralgija, cervikobrahijalni sindrom, išijas (lumboishialgija), križobolja (lumbosakralni sindrom), smrznuto rame, "teniski" lakat, osteoartritis (artroza kuka i koljena)
- dišni putovi - akutna upala sinusa, akutna upala sluznice nosa, obična prehlada, akutna upala tonzila, akutni bronhitis, astma
- oko - akutna upala spojnice oka (konjunktivitis), centralni retinitis, dječja kratkovidnost (miopija), nekomplicirana katarakta (siva mrena)
- usna šupljina - zubobolja, bol nakon vađenja zuba, upala desni, akutna upala ždrijela, kronična upala ždrijela
- probavni sustav - štucanje, gastritis, vrijed (ulkus) dvanaesnika, akutni i kronični kolitis, konstipacija (zatvor), proljev.
Značajan i blagotvoran učinak akupunkturne terapije primijećen je i u svakodnevnom radu, te se ona rutinski primjenjuje i kod sljedećih stanja:
- sportske ozljede
- reumatoidni artritis
- stres i kronični umor
- neuroza, depresija, nesanica
- bolesti ovisnosti (naročito pušenje)
- menstruacijska bol (dismenoreja)
- mučnina u trudnoći, priprema za porođaj i bezbolni porođaj
- pomoć u terapiji neplodnosti
- razne kožne bolesti i kozmetički tretmani (bore, celulit)
- prevencija i liječenje metaboličkog sindroma i debljine.
Ipak, nužno je svakom pacijentu nedvojbeno izložiti kako akupunktura nije čarobna, a još manje svemoguća terapija. Kao i svaki drugi način liječenja, postiže dobre rezultate samo u slučajevima gdje je na temelju dobroga dijagnostičkog postupka postavljena puna indikacija za njezinu primjenu, kako na temelju tradicionalne kineske medicine, tako i po principima suvremene medicinske znanosti. Treba naglasiti i to da se može primjenjivati sama ili, što je češće, u kombinaciji s drugim klasičnim terapijama.
Prednosti liječenja akupunkturom
- trenutačno smanjenje tegoba i poboljšanje stanja
- individualan pristup pacijentu i izravna komunikacija liječnika i pacijenta tijekom tretmana
- mogućnost liječenja u ciklusima do potpuna izlječenja
- vrlo rijetke i bezopasne komplikacije i nuspojave
- stimulacija imunosnog sustava
- pozitivni psihološki učinci
- ekonomičnost.
Tehnike akupunkture
Prve zadaće akupunkturologa su dobro pregledati pacijenta, uzeti detaljnu anamnezu i proučiti svu dotadašnju medicinsku dokumentaciju. Nakon utvrđivanja problema, valja odabrati koje ćemo akupunkturne kanale aktivirati i kojom kombinacijom točaka. Zatim treba odrediti koliko će tretmana biti potrebno te eventualno odlučiti kad se nakon poboljšanja tretman treba ponoviti.
Tijelom kruži vitalna energija Qi (či) po točno određenim putovima koji se nazivaju kanali ili meridijani. Postoji dvanaest parnih simetričnih energetskih kanala koji pripadaju određenim organima, te još osam izvanrednih.
Kanali su u komunikaciji s površinom tijela na točno određenim mjestima - akupunkturnim točkama, čijom manipulacijom se može utjecati na protok energije - Qi.
Ubadanje iglom
Igle se brzim pokretom, gotovo bezbolno, postavljaju na dubinu od pola do pet centimetara, ovisno o lokalizaciji na tijelu, i ostaju ubodene najčešće od 15 do 30 minuta. Dobar učinak postavljene igle često nam vrlo brzo pokaže takozvani de qi fenomen - pojava crvenila oko mjesta uboda. Učinak se može pojačati i ručnom stimulacijom - brzim rotiranjem ubodene igle oko svoje osi.
Danas su u upotrebi tanke igle od nehrđajućeg željeza i različitih legura. Koriste se isključivo jednokratne sterilne igle, čime se u potpunosti izbjegava opasnost prijenosa zaraznih bolesti. Akupunkturna igla toliko je tanka da je njezin ubod slabiji od uboda komarca, a elastična je toliko da savijanjem nikako ne može puknuti.
Dodatne metode
Kako teorija točaka i meridijana ne ograničava način stimulacije akupunkturnih točaka isključivo na ubadanje iglom, razvile su se i neke dodatne metode koje često pojačavaju učinak liječenja:
- termopunktura ili moksibustija - primjena užarenoga suhog lišća mokse (divlji pelin) na vrh akupunkturne igle, iz kojeg se toplina emitira na pojedinu akupunkturnu točku i snažno je stimulirajuća
- elektroakupunktura - dubinska elektrostimulacija kroz uvedene igle, razvijena u Kini 50-ih godina prošloga stoljeća; koriste se uređaji s tri do četiri para elektroda, te se individualno doziraju jačina i frekvencija struje, a naročito se koristi kod kroničnih bolnih stanja
- laserska akupunktura - temelji se na djelovanju laserskog svjetla koje je monokromatsko, polarizirano i koherentno; aseptična je, neinvazivna i potpuno bezbolna; pacijenti sve više traže ovu metodu liječenja jer je individualna (za tretmana terapeut se potpuno posvećuje jednom pacijentu), potpuno bezbolna i kratkotrajna (oko 15 minuta po tretmanu)
- ventuze ili kupice - stimulacija točke negativnim tlakom
- aurikuloakupunktura - zasnovana na iskustvu i predodžbi francuskog akupunkturologa Paula Nogiera o tome kako je svaki organ i dio tijela predočen na točno određenome mjestu na uški kao mikro sustavu; često se koristi u kombinaciji s tjelesnom (somatskom) akupunkturom i naročito je učinkovita kod tretmana za odvikavanje od pušenja
- postavljanje različitih vrsta trajnih iglica ili magnetnih flastera.
Aupunktura - komplikacije
Međutim, dugogodišnjim praćenjem pokazalo se da su komplikacije akupunkture rijetke i većinom bezazlene.
Primjena akupunkture kontraindicirana je kod pacijenata u alkoholiziranom stanju ili pod utjecajem droga, te neposredno nakon obroka. Povećan rizik za komplikacije imaju trudnice, oboljeli od šećerne bolesti, imunokompromitirani pacijenti te oni skloni krvarenju (hemofilija, terapija antikoagulansima, teško oštećenje jetre).
Nakon akupunkturnog tretmana, neki pacijenti (iako rijetko) mogu imati vrtoglavicu ili se osjećati pospano, zbog čega toga trebaju jedno vrijeme ležati.
Rijetke nuspojave uključuju mučninu i povraćanje, proljev, bol na mjestu uboda, glavobolju i znojenje.
Izvor fotografija: Shutterstock i arhiva autora