Metabolički sindrom X - posljedica modernizacije i blagostanja

Povezanost debljine, gihta i moždane kapi s pretjeranim uživanjem jela i pića poznata je još od antičkih vremena. Pred oko 50 godina, u medicinskoj literaturi je upozoreno da tzv. "muški" oblik debljine ima znatno povećanu krvožilnu ugroženost zbog pojave preuranjene ateroskleroze. U početku tome nije poklonjena prevelika pažnja, nego tek pred 15 godina kada je opisan tzv. "sindrom X", čije su značajke šećerna bolest, poremećaj metabolizma masti (dislipidemija), povećani krvni tlak (hipertenzija) i rezistencija na inzulin koja se gotovo uvijek javlja u debljini. Za osobe sa značajkama sindroma X utvrđena je jako velika ugroženost od srčanog i moždanog udara pa je već 1989. godine opisan tzv. "smrtonosni kvartet".

Četiri glavne značajke smrtonosnog kvarteta su:
1. debljina ili pretilost gornjeg djela tijela (muški oblik pretilosti u obliku jabuke za razliku od ženskog oblika debljine u obliku kruške);
2. nepodnošenje šećera (intolerancija glukoze);
3. povišenje jedne vrste masti - triglicerida (hipertrigliceridemija);
4. povišen krvni tlak (hipertenzija).

Zbog toga što su Europski liječnici već od 1965. godine govorili o metaboličkom sindromu, 1999. godine je uveden naziv "metabolički sindrom X". Od tada se glavnim značajkama metaboličkog sindroma X smatraju debljina, poremećena tolerancija glukoze, hipertenzija, rezistencija na inzulin (koja je vrlo česta kod debljine, ali i u slučaju intolerancije glukoze te u šećernoj bolesti tipa II koja se javlja u starijoj dobi) i dislipidemija. Pod dislipidemijom se podrazumijeva povećanje triglicerida (hipertrigliceridemija) i smanjenje tzv. "zaštitnog" ili "dobrog" kolesterola, poznatog kao HDL kolesterol.

S obzirom da u SAD-u i mnogim drugim razvijenim zemljama pa tako i našoj, prema dosadašnjem praćenju i svim prognozama predstoje epidemije debljine, pokušava se prognozirati učestalost metaboličkog sindroma X, uz pušenje najopasnijeg čimbenika krvožilne ugroženosti.

Na temelju rasprostranjenosti šećerne bolesti, od koje je u svijetu 1997. godine bolovalo 124 milijuna ljudi, a 2002. godine 160 milijuna, pretpostavlja se da će 2010. godine 221 milijun ljudi bolovati od dijabetesa. Uzimajući u obzir da je broj osoba s metaboličkim sindromom X bitno veći, možda dva do tri puta, ne bi bilo teško pretpostaviti da bi 2010. godine u svijetu moglo biti oko pola milijarde ljudi s metaboličkim sindromom X, s najvećim povećanjem u Aziji i Africi.

Kod australskih urođenika je primijećeno da već 6 tjedana nakon što su bili izvučeni iz australske divljine "busha" u gradsku civilizaciju i prestali sa svojim načinom prehrane i fizičkom aktivnošću, dolazi do razvoja sva četiri osnovna poremećaja metaboličkog sindroma X tj. debljine i intolerancije glukoze s hiperinzulinemijom, hipertenzije i dislipidemije. Na svu sreću, svi su se ti nalazi normalizirali već nekoliko mjeseci po povratku u "bush". Stoga, neki govore o metaboličkom sindromu X kao sindromu blagostanja, modernizacije, "Coca-colonizacije", "westernizacije".

Budući da je učestalost metaboličkog sindroma X u SAD-u bila nepoznata, a zbog poznatih opasnosti da osobe s tim sindromom razviju šećernu bolest i srčano-žilne bolesti te da od njih i ostalih uzroka imaju znatno povećanu smrtnost, u Americi je proveden tzv. panel liječenja odraslih osoba broj III, na reprezentativnom uzorku od 8814 osoba starijih od 20 godina, čiji su rezultati objavljeni 2002. godine. Kao kriterij za postavljanje dijagnoze metaboličkog sindroma X uzeto je da osoba mora imati barem tri ili više od sljedećih pet nalaza (značajki):

• abdominalna pretilost (opseg trbuha veći od 102 cm za muškarce i 88 cm za žene);
• hipertrigliceridemija (trigliceridi veći od 1.7 mmol/l);
• nizak HDL kolesterol (manji od 1.0 mmol/l za muškarce i manji od 1.3 mmol/l za žene);
• visok krvni tlak (viši od 130/85 mm Hg ili upotreba lijekova za sniženje tlaka);
• visoka glukoza na tašte (viša od 6.1 mmol/l ili upotreba lijekova za sniženje šećera u krvi).

Rezultati su prikazani u tablici, iz koje se vidi da je najučestaliji metabolički poremećaj u odraslih Amerikanaca povećani opseg trbuha ili abdominalna pretilost, koju ima 39 posto svih ispitanih Amerikanaca ili čak 46 posto od svih 4549 pregledanih žena u ovoj studiji.
 

Učestalost u postotcima pojedinačnih metaboličkih abnormalnosti metaboličkog sindroma X u 8814 odraslih Amerikanaca starijih od 20 godina

Podaci o debljini u Hrvatskoj, objavljeni u 2001. godini, još su porazniji tj. na reprezentativnom uzorku od 5840 osoba ustanovljeno je da prekomjernu tjelesnu težinu, odnosno debljinu ima ukupno 50 posto žena i čak 79 posto muškaraca u dobi od 18 - 65 godina, što još više naglašava potrebu smanjenja debljine, odnosno postupnog mršavljenja većine naših ljudi.