Mršavljenje smanjuje zdravstvene rizike

Već se skoro pet desetljeća zna da su osobe s debljinom gornjeg dijela tijela ("muški" oblik pretilosti) izrazito ugrožene od srčanog i moždanog udara. U posljednja četiri desetljeća je brojnim istraživanjima dokazano da je tome uzrok metabolički sindrom X, čije su glavne značajke debljina, dislipidemija, povišeni krvni tlak, nepodnošenje glukoze i inzulinska rezistencija (gotovo uvijek prisutna u debelih osoba).

Istraživanje učestalosti metaboličkog sindroma X, objavljeno u SAD-u 2002. godine, pokazalo je da skoro 24 posto od 8814 nasumce odabranih i pregledanih Amerikanaca starijih od 20 godina ima metabolički sindrom X i samim time povećanu srčano-žilnu ugroženost, a samo 29% nema nijednu značajku sindroma. U jesen 2002. godine, na temelju slične studije Mađari su objavili da je u njih učestalost ovog sindroma veća za 12 posto (36 posto svih odraslih stanovnika). Obzirom na mnoge sličnosti, vjerojatno se i u Slavoniji i Srijemu može očekivati odgovarajuća učestalost metaboličkog sindroma X, najvjerojatnije preko 30 posto.

Ispitivanje učestalosti pretjerane tjelesne težine i debljine u Hrvatskoj na temelju određivanja indeksa tjelesne mase (ITM = kilogrami težine podijeljeni s visinom u metrima na kvadrat) objavljeno je 2001. godine. Nađeno je da prekomjernu tjelesnu težinu (ITM=25-30) ima 48,1 posto muškaraca i 34,7 posto žena, a da je debelo (ITM preko 30 posto) daljnjih 31,1 posto muškaraca i 15,2 posto žena, što znači da bi ukupno 50 posto hrvatskih žena i čak 79 posto muškaraca trebalo smršavjeti.

Dokazano je da je debljina najčešća značajka metaboličkog sindroma X, a evidentno je da nam predstoje i epidemija debljine i epidemija metaboličkog sindroma X pa samim time i znatno povećanje ugroženosti, pobolijevanja i smrtnosti od srčanožilnih bolesti, šećerne bolesti i raznih malignih bolesti povezanih s debljinom. To znači i znatno povećanje korisnika vanbolničke i bolničke zdravstvene zaštite, jer su pretilost i tip II šećerne bolesti dva najveća zdravstvena problema u razvijenim zemljama, koji su dosegli epidemijske razmjere i u mnogim nacijama u razvoju. Stoga, treba posvetiti veliku pažnju prevenciji i što ranijem liječenju i debljine i metaboličkog sindroma X.

Upotrebljavajući suvremenu najbolju metodu ili lijek, u teoriji je moguće liječiti svaku od komponenata metaboličkog sindroma X, svaku na svoj način, što može dovesti do pojedinačnih liječenja za 5 ili više poremećaja. Međutim, težište današnjih napora usmjereno je primjenjivanju metoda koje istodobno poboljšavaju nekoliko simptoma sindroma.

Na prvom mjestu je smanjenje tjelesne težine koje već prvi tjedan dovodi do sniženja krvnog tlaka, koje se s daljnjim gubitkom tjelesne težine nastavlja. Dolazi i do sniženja šećera u krvi, sniženja triglicerida i do 50 posto pa čak i malog porasta "dobrog" HDL kolesterola do 8 posto. Postoje dokazi da i ograničeni gubitak tjelesne težine (manje od 7 kg), najčešće umjerena redukcija za 5 kg ili 5 - 10 posto, smanjuje i vrijednosti nekih faktora zgrušavanja pa time i učestalost srčanog i moždanog udara te ukupnu smrtnost za 20 posto.

Kao što se suvišni kilogrami nisu nakupili naglo, tako ne valja očekivati ni njihov brzi gubitak. Najnormalniji je gubitak oko 2 kg mjesečno tj. najviše 1/2 kg tjedno pa nisu potrebne nikakve rigorozne dijete. Gotovo da nema čovjeka koji uz malo pažnje ne bi mogao izgubiti 5 kg u tri do četiri mjeseca, čime je već postignut cilj za sva gore navedena poboljšanja.

Problem je, međutim, u održavanju postignutog gubitka, što zahtijeva promjenu životnih navika. Jedna od najučinkovitijih, ali za neke osobe i najdrastičnijih, je parola koju smo pred mnogo godina slušali od naših učitelja dijabetologije: "Jedi sve kao do sada samo polovicu manje!". Drugu sam čuo davne 1961. godine u Škotskoj, kad sam se divio tome da praktički nemaju pretilih ljudi. Odgovor je bio: "Doručkuj sam, ručaj s prijateljem, večeru daj neprijatelju!". Dakle, radi se o smanjenju unosa hrane navečer, odnosno ispuštanju ili preskakanju večere. Mehanizam je jasan. Tijekom dana unesena hrana ima prilike utrošiti se, dok ona unesena prije spavanja vjerojatno završi u salu. Ta jednostavna metoda stvarno djeluje, ali nije popularna kod zaposlenih obiteljskih ljudi koji rade do kasno poslije podne i žele bar jedan obrok u danu pojesti zajedno s obitelji. Za njih je važno da izbjegavaju sokove, sirupe i alkoholna pića, cola i tonik pića te da umjesto toga piju što više vode. Naime, ovi napici jako povećavaju unos kalorija, a ponekad mogu povećati i osjećaj gladi. Kruh, najbolje od integralnog brašna ili crni, nikako bijeli ni kukuruzni, trebalo bi jesti samo za doručak, za ostale obroke kao prilog tjesteninu ili integralnu rižu, a krumpir samo kuhan, ne pečen, pogotovo ne pomess-frites. Najvažniji su česti mali obroci - idealno 5 dnevno, po principu "nikad gladan, nikad sit". Pri tome je obrok i velika jabuka ili naranča, ali i obrano kiselo mlijeko ili dijetni jogurt. Najvažnije je obilno unositi voće i povrće, po mogućnosti 3 puta dnevno.

Iako je sasvim jasno da jedino smanjeni unos kalorija može smanjiti tjelesnu težinu u najvećeg broja osoba, ipak je najbolje redukcijsku dijetu kombinirati s programiranom fizičkom aktivnošću, čime se jedino može postići i dostatno povišenje zaštitnog HDL kolesterola. Međutim, ako to sve ne pomaže, danas u Hrvatskoj postoje dva registrirana lijeka koja se uz liječnički recept kupuju u ljekarni.

Prema mnogim stručnjacima, održavanje umjerenog programa fizičke aktivnosti može pomoći da se jednom postignuta redukcija tjelesne težine i održi. Ali, nije svejedno kakav se oblik primjeni. Potrebno je barem tri puta tjedno (optimalno pet do šest puta), najmanje pola sata (optimalno 45 minuta do sat) neprekidne fizičke aktivnosti. Treba upražnjavati tzv. sportove ustrajnosti kao brzo hodanje, trčanje, plivanje, vožnju bicikla, skijanje. Eksplozivni sportovi, u kojima se aktivnost odvija samo povremeno (npr. dizanje utega, vratari u nogometu i rukometu...), nisu dovoljno učinkoviti. U netreniranih osoba bez kondicije fizičku aktivnost treba postupno povećavati kao i u starijih osoba te kod svih paziti da se isključe neke bolesti ili stanja koja bi se mogla pogoršati.

Budući su u velike većine pacijenata korjeniti uzroci metaboličkog sindroma X nepravilna prehrana i neodgovarajuća fizička aktivnost, velika učestalost ovog sindroma naglašava hitnu potrebu razvoja odgovarajućih mjera za kontrolu epidemije debljine i poboljšanje stupnja fizičke aktivnosti i u našoj zemlji.