Krpeljni meningoencefalitis - simptomi i prevencija

Krpeljni meningoencefalitis (KME) virusna je bolest koja se pojavljuje u srednjoj i istočnoj Europi, dok se u našoj zemlji najznačajnija prirodna žarišta nalaze se u sjevernoj i sjevernozapadnoj Hrvatskoj.

Javlja se endemski, odnosno samo u prirodnim žarištima gdje postoje prirodni rezervoari virusa (mali glodavci) i njihovi prenosioci (krpelji), odnosno u područjima gdje ima zaraženih krpelja (tzv. aktivna prirodna žarišta).

Bolest je sezonskog karaktera, jer je zbog načina prijenosa ovisna o aktivnosti krpelja - javlja se za toplijih godišnjih doba, od proljeća do jeseni, a maksimum oboljelih bilježi se u lipnju i srpnju. U našem podneblju prvi slučajevi bilježe se već u travnju, a krajnji datum pojavljivanja je u srpnju.

Broj oboljelih ovisi i o aktivnosti ljudi u prirodi, pa tako bolest najčešće pogađa odrasle osobe koje profesionalno borave u endemijskim područjima (npr. šumski radnici, poljoprivrednici) ili izletnike koji dolaze u dodir s krpeljima, pa ih oni svojim ubodom zaraze virusom. Sporadičnih slučajeva može biti tijekom cijele godine.

Virus KME ima dva podtipa - srednjoeuropski i dalekoistočni, pa su tako poznate i dvije varijante bolesti:

• srednjoeuropski krpeljni meningoencefalitis - pojavljuje se u Europi i blažeg je karaktera
• dalekoistočni, istočni ili ruski proljetno-ljetni encefalitis - pojavljuje se u Aziji i predstavlja tešku varijantu, često s visokom smrtnošću.

Uzročnik krpeljnog meningoencefalitisa (KME) je virus iz roda Flavivirusa, porodica Flaviviridae. Virus KME pripada skupini arbovirusa, tj. virusa što ih prenose člankonošci (artropodi). "Arbo" je akronim složen od prvih dvaju slogova engleskih riječi arthropod borne - prenošen člankonošcima.

Prirodni spremnici, tj. izvori zaraze, KME virusa su različite vrste malih šumskih glodavaca, jež, krtica, a rjeđe ptice močvarice i šišmiši.

Prenosilac virusa je krpelj - u našim krajevima je to šumski krpelj Ixodes ricinus. Krpelj može biti zaražen u svim stadijima svoga životnog ciklusa, i to prilikom hranjenja na životinji u čijoj se krvi nalazi virus, s tim da virus perzistira u krpelju do kraja njegova života.

Osnovni način prijenosa virusa KME je ubodom zaraženog krpelja. Za vrijeme hranjenja, krpelj unosi uzročnika u organizam na kojem se hrani preko sline. Kod prijenosa je bitno koliko dugo se krpelj nalazi pričvršćen na koži. Rizik od infekcije je veći što krpelj dulje boravi na tijelu. Prijenos virusa s čovjeka na čovjeka nije poznat.



Budući da je utvrđeno kako se virus razmnožava u krpeljima i transovarijalno (preko jajnika) prenosi s jedne generacije krpelja na drugu (u krpeljima se održava u dvije do tri generacije), krpelj služi i kao rezervoar (izvor) i kao prenosilac KME virusa.

Većina zaraženih uopće ne oboli. Ako se bolest razvije, klasična slika bolesti očituje se bifazičnim tijekom.

Poslije inkubacijskog razdoblja (vrijeme od zaraze do pojave prvih simptoma), koje traje od sedam do 14 dana nakon uboda zaraženog krpelja, javlja se prva faza, koja se manifestira kao kratkotrajna febrilna bolest slična gripi, tijekom koje se javljaju opći znakovi infekcije - vrućica, glavobolja, klonulost, bolovi u cijelom tijelu.

Nakon prve faze, koja traje oko tjedan dana i često ostaje klinički neopažena, slijedi opće poboljšanje, odnosno razdoblje latencije u trajanju od četiri do 10 dana.

Nakon toga slijedi druga faza (meningoencefalitična faza), koja se razvije tek kod manjeg dijela bolesnika. Uz opće simptome (povišena temperatura, glavobolja, bolovi u različitim dijelovima tijela) javljaju se i znakovi infekcije središnjeg živčanog sustava (SŽS), odnosno upale moždanih ovojnica (kočenje vrata, povraćanje, intenzivne glavobolje). Rjeđe dolazi i do upale mozga sa specifičnim znakovima kao što su vrtoglavica, pospanost, tremor, paraliza mišića i dr.

Kod najvećeg broja bolesnika bolest ipak ima blagi tijek, a samo se u rijetkim slučajevima javljaju teži oblici s paralizom mišića ramenog pojasa, ruku i disanja.

Liječenje simptoma središnjega živčanog sustava provodi se u bolnici, osobito najtežih slučajeva.

Opće mjere zaštite od krpelja

• nosite prikladnu odjeću i obuću prilikom boravka u prirodi (dugi rukavi i duge nogavice, zatvorene cipele)
• uvlačite majicu u hlače i hlače u čarape, jer tako produžavate put koji krpelj treba prijeći i povećavate mogućnost pronalaženja tijekom njegova kretanja
• nosite odjeću svijetlih boja, jer to povećava mogućnost uočavanja krpelja
• pregledajte odjeću i tijelo nakon povratka iz prirode (obratiti pažnju na pregibe, područje iza ušiju, pupak, prepone, vlasište), istuširajte se
• što prije odstranite krpelja ako se ipak pričvrstio na koži; u slučaju neuspjeha, obratiti se obiteljskom liječniku. 

Specifična zaštita

Za prevenciju krpeljnog meningoencefalitisa (KME) postoji mogućnost specifične zaštite koja se provodi cijepljenjem. Na taj način postiže se da imunosni sustav cijepljene osobe stvori specifična antitijela na KME virus. U tom slučaju riječ je o takozvanoj preekspozicijskoj zaštiti, odnosno zaštiti prije uboda krpelja.

Cjepivo se primjenjuje intramuskularno u području nadlaktice po shemi - 0, 1, 12 - što znači da za punu zaštitu treba primiti tri doze cjepiva. Druga doza daje se mjesec dana nakon prvog cijepljenja, a treća godinu dana nakon drugog cijepljenja. Da bi se postigla imunizacija prije sezonske aktivnosti krpelja, prvo i drugo cijepljenje preporučuje se u zimskim mjesecima.

Cijepljenje protiv krpeljnog meningoencefalitisa preporučuje se osobama koje profesionalno borave u prirodi (npr. šumari,) ili koje trajno ili povremeno borave u prirodi u području u kojem je prisutan endemski krpeljni meningoencefalitis (planinari, izletnici, rekreativci, lovci).

Zaštita koja se postiže osnovnom imunizacijom (tri cijepljenja) traje tri do pet godina, tako da je potrebno docjepljivanje nakon tri godine od posljednjeg cijepljenja, s ciljem održavanja zaštitne razine titra antitijela u krvi.
 

SHEMA CIJEPLJENJA

- prvo cijepljenje
- drugo cijepljenje: jedan do tri mjeseca nakon prvog cijepljenja
- treće cijepljenje: devet do 12 mjeseci nakon drugog cijepljenja
- obnavljanje cijepljenja: tri do pet godina nakon zadnjeg cijepljenja