Dijagnostika

 ostali članci
  

KKS - kompletna krvna slika

  

Dijagnostika kandidijaze

  

Poremećaji sinteze hemoglobina

  

Rutinski pregled urina

  

Genetičko testiranje sklonosti tumoru dojke i/ili jajnika

svi članci »

Anketa

 
Probiotici nove generacije
sadrže više različitih probiotičkih sojeva u visokim koncentracijama
sadrže jedan probiotički soj u visokoj koncentraciji
sadrže manje probiotičkih sojeva, ali nude veću zaštitu organizma
uzimaju se samo za vrijeme trajanja antibiotske terapije



» Rezultati
» Ostale ankete
Pretraživanje
 
Newsletter
 

Dijagnostika

Zgrušavanje krvi

Podijeli

Autor:
mr. sc. Gordana Parag, dipl. ing. biokemije, član Povjerenstva Hrvatskog društva medicinskih biokemičara za vanjsku procjenu kakvoće rada iz područja laboratorijske koagulacije
objavljeno u broju 30 (6/03)

Zgrušavanje krvi

Zgrušavanje krvi (koagulacija) fiziološki je proces koji se odvija nakon ozljede krvne žile, kada djelovanjem raznih čimbenika dolazi do stvaranja krvnog ugruška (tromba), koji poput čepa zatvara krvnu žilu. Ako se radi o povredi manje krvne žile taj proces normalno traje 5-10 minuta. U tom procesu sudjeluje okolno mišićno tkivo, oštećena krvna žila, krvne pločice (trombociti) i više od 20 različitih proteina, poznatih kao čimbenici zgrušavanja krvi (faktori koagulacije).
Nasuprot koagulaciji, postoji mehanizam inhibicije (kočenja) koagulacije koji čuva organizam od pretjeranog zgrušavanja. U zdrave osobe ovi procesi su u neprestanoj ravnoteži.

Poremećaji zgrušavanja krvi

Smanjena sposobnost zgrušavanja krvi posljedica je abnormalne funkcije trombocita ili smanjene aktivnosti ili nedostatka nekog od čimbenika zgrušavanja. U kliničkoj slici uočavaju se krvarenja u koži i sluznicama, krvarenja iz nosa, zubnog mesa, probavnog, urinarnog, genitalnog i dišnog sustava te krvarenja u zglobove. Neki poremećaji su prisutni već u djetinjstvu, a uzrokovani su rijetkim urođenim poremećajima (npr. hemofilija); neki su uvjetovani prisutnošću druge bolesti (npr. jaka oštećenja jetre) ili prevelikom dozom protu-zgrušavajućih lijekova.

U drugom slučaju, koagulacija može biti patološka u smislu pojačane sklonosti zgrušavanju (hiperkoagulabilnost) i mogućnosti stvaranja ugruška (tromba) u cirkulaciji. Najčešće mjesto stvaranja tromba je stjenka koronarne krvne žile, srčana pregrada, krvna žila na bazi mozga, intestinalne arterije i arterije nogu, kao i vene ruku i nogu. Posljedično nastaje  tromboza vena i arterija ili embolički incident.

Kako se dijagnosticiraju?

U postavljanju dijagnoze, praćenju tijeka bolesti kao i praćenju protu-zgrušavajuće terapije, koristi se veliki broj laboratorijskih testova. Postoje tzv. globalni testovi ili testovi probiranja, kojima se određuju pojedine faze zgrušavanja krvi - određivanje protrombinskog vremena (PV), aktiviranog parcijalnog tromboplastinskog vremena (aPTV) i fibrinogena. Rezultati ovih testova ukazuju na potrebu detaljnije i specifičnije laboratorijske obrade.


Koje testove zgrušavanja odrediti prije operacije?

Pri operativnom zahvatu dolazi do "oštećenja" tkiva i krvnih žila. Da bi se izbjegao rizik operativnog krvarenja, važno je znati da je proces zgrušavanja krvi u organizmu normalan. Najčešće preporuke za preoperativnu obradu uključuju tzv. globalne testove zgrušavanja (PV, aPTV i fibrinogen).

Što je PV?

Protrombinsko vrijeme (PV) je najčešće korišten, globalni koagulacijski test za otkrivanje poremećaja zgrušavanja kao i za praćenje protu-zgrušavajuće terapije. Negdje se još koristi i naziv Quickov test. Vrijednosti testa izražene su u postotku (1.0 = 100%). Normalna vrijednost PV-a je jednako ili više od 0.70. Snižene vrijednosti ukazuju na povećanu sklonost krvarenju.
n Što je protu-zgrušavajuća (antikoagulantna) terapija?
To su lijekovi koji smanjuju aktivnost čimbenika zgrušavanja, odnosno sklonost organizma prema zgrušavanju. Primjenjuju se u stanjima akutne tromboze, plućne embolije, srčanog infarkta, trajne fibrilacije atrija. Zbog mogućih komplikacija od krvarenja, obavezna je laboratorijska kontrola u smislu određivanja PV-a.

Koliko su često potrebne kontrole PV-a ?

U početku liječenja i uvođenja novih lijekova potrebne su svakodnevne kontrole, potom svakih tjedan dana do određivanja fiksne dnevne ili tjedne doze lijeka. Kada je doza stabilna, dovoljna je kontrola PV-a svakih 1-2 mjeseca.

Kako se pacijent treba pripremiti?

Uzorak krvi za određivanje PV-a uzima se u posebne epruvete s antikoagulansom (sredstvo protiv zgrušavanja). Pacijent mora biti na tašte i ne smije uzeti protu-zgrušavajuću terapiju prije oduzimanja krvi. Analiza uzorka krvi za određivanje PV-a u laboratoriju traje otprilike jedan sat.

Što je terapijsko područje?

Odgovarajuća doza protu-zgrušavajućeg lijeka čini djelotvornu zaštitu od novog trombo-embolijskog incidenta. Djelotvornost terapije mjeri se određivanjem PV-a. Vrijednost PV-a u pacijenata koji su na antikoagulantnoj terapiji očekivano je niža od normalne vrijednosti i kreće se u tzv. terapijskom području. Granice terapijskog područja, izražene kao PV u postotku, mogu se razlikovati od laboratorija do laboratorija i ovise o reagensu kojim se određuje PV. Ako je rezultat PV-a unutar tih granica pacijent uzima odgovarajuću dozu lijeka. Na primjer, terapijsko područje pacijenta koji uzima antikoagulantnu terapiju je 0.15-0.27 (vrijednost PV-a). Ako pacijent ima PV 0.23 to znači da uzima odgovarajuću dozu lijeka. Vrijednosti PV-a iznad 0.27 nose rizik od ponovnog trombo-emboličnog incidenta, dok vrijednosti manje od 0.15 ukazuju na rizik od krvarenja i zahtijevaju konzultaciju s liječnikom.
PV-INR je univerzalna mjera izražavanja PV-a u pacijenata na stabiliziranoj oralnoj antikoagulantnoj terapiji, koja liječniku olakšava tumačenje nalaza i prilagođavanje terapije. Terapijsko područje izraženo kao INR obično je 2-4. Niže vrijednosti PV-a u postotku odgovaraju višim vrijednostima INR.