Nasljedna trombofilija - važno je otkriti na vrijeme

Trombofilija (pojačana sklonost zgrušavanju krvi ili pretromboza) urođeni je ili stečeni poremećaj zgrušavanja krvi koji označava pojačanu sklonost nastanku tromboze (venske ili arterijske).

Tromboza je bolest krvnih žila koju označava stvaranje ugruška (tromba) u venama ili arterijama, a nastaje zbog različita međusobnog djelovanja stečenih i genetskih čimbenika rizika. Neki od njih su dob, spol, operativni zahvat, trauma, imobilizacija, prisustvo antifosfolipidnih antitijela, hiperhomocisteinemija, povišena razina faktora koagulacije VIII, maligna bolest, estrogeni, trudnoća i babinje, pušenje, debljina, šećerna bolest, povišene masnoće u krvi. 

Tromboza se dijeli u dvije osnovne skupine bolesti: venski tromboembolizam i arterijska okluzivna bolest s aterosklerozom. 

Venski tromboembolizam (venska tromboza)

Stvarni rizik obolijevanja od venskog tromboembolizma uključuje sva prisutna genska oštećenja, čimbenike rizika iz okoliša te utjecaj ostalih stečenih čimbenika rizika, kao što su oralni kontraceptivi, pušenje, povišena razina homocisteina u plazmi ili uznapredovala dob.

U klinički izražene venske tromboze ubrajaju se duboka venska tromboza, plućna embolija, ponavljajuće venske tromboembolije i postrombotski sindrom. 

Unatoč znatnom napretku u prevenciji i liječenju venskog tromboembolizma, plućna embolija i dalje je najčešći uzrok smrtnosti u bolnici i najodgovornija za 150.000 do 200.000 smrti godišnje u SAD-u. Mnogi pacijenti koji umiru od plućne embolije umiru naglo, tijekom dva sata od pojave akutnih kliničkih simptoma, a to znači da se smrt događa prije početka terapije ili prije nego što je terapija uopće počela djelovati.

Arterijska okluzivna bolest s aterosklerozom (arterijska tromboza)

Faktor V Leiden (FVL) nije tako važan genski čimbenik za nastanak arterijske tromboze kad je usamljen, ali u slučaju pušenja ili nekih drugih metaboličkih čimbenika rizika za razvoj ateroskleroze, kod mlađih ljudi može izazvati akutni infarkt miokarda.

PITANJA I ODGOVORI

Ako je netko u obitelji nositelj genske mutacije za FV Leiden (faktor V Leiden), treba li uže članove obitelji ispitati na prisutnost te mutacije.
DA. I to zbog zaštite asimptomatskih nositelja genske mutacije kod izlaganja stečenim čimbenicima rizika za trombozu (primjena niskomolekularnog heparina).

Može li nositeljica FV Leiden mutacije uzimati kontraceptive ili nadomjesnu hormonalnu terapiju u menopauzi.
NE, jer su te osobe tada izložene oboljenju od duboke venske tromboze ili plućne embolije.

Poznato je da su čimbenici rizika koji uzrokuju pojavu nasljedne (familijarne) trombofilije vezani uz mutacije gena koji kontroliraju zgrušavanje krvi, tj. riječ je o multigenskoj bolesti. Tome u prilog govori podatak da je izdvojeno oko 30 gena čije mutacije uzrokuju nasljedni poremećaj zgrušavanja krvi koji vodi u trombozu, i uzrokuje doživotno pojačanu sklonost zgrušavanju krvi (hiperkoagulabilnost).

Uspješnost u postavljanju dijagnoze nasljedne trombofilije vezana je uz razvoj laboratorijske dijagnostike, odnosno provođenje trombofilija testova. Laboratorijski testovi zasnivaju se na otkrivanju nasljednog manjka ili poremećaja u radu antikoagulacijskih inhibitora, antitrombina III (ATIII), proteina C (PC), proteina S (PS) i APC rezistencije (Protein C global test), bez potrebe za DNA analizom. U dijagnostici se koristi i genska analiza PCR metodom određenih faktora iz krvi.

Laboratorijskom ispitivanju na nasljednu trombofiliju trebalo bi podvrgnuti:

• oboljele od duboke venske tromboze donjih ekstremiteta, plućne embolije, upale površinskih vena (tromboflebitis), ponavljajućih idiopatskih tromboza (nepoznata uzroka), tromboze nakon neznatne provokacije
• osobe s trombozom u obitelji
• u slučaju rane dobi oboljelih, tj. prve tromboza prije 45. godine
• u slučaju udružene arterijske i venske tromboze, tromboze udružene sa smrću fetusa, tromboze na neuobičajenim mjestima (npr. cerebralna venska tromboza), itd.

Primarna i sekundarna tromboprofilaksa

Glavni razlog za izvođenje trombofilija testova nije samo bolesnik nego i rođaci koji nemaju simptome, a potencijalni su bolesnici. Njima je potrebna primarna tromboprofilaksa (spriječiti razvijanje tromboze) tijekom izlaganja stečenim čimbenicima rizika za trombozu. Na temelju rezultata retrospektivnih studija, preporučuje se da se sve bolesnike s nasljednom trombofilijom podvrgne kratkotrajnoj tromboprofilaksi s nefrakcioniranim ili niskomolekularnim heparinom, i to onda kad trebaju biti izloženi čimbenicima rizika za razvoj tromboze kao što su operacija, dugotrajna imobilizacija, trudnoća, babinje...

Ženama koje su preboljele venski tromboembolizam ili doživjele smrt fetusa u prethodnoj trudnoći, savjetuje se provođenje sekundarne tromboprofilakse niskomolekularnim heparinom već od prvog tromjesečja trudnoće i tijekom cijele trudnoće, ali i nakon poroda.