English

Pratite nas na Facebooku

Baromedicina

 ostali članci
  

Hiperbarična oksigenacija - uloga u šećernoj bolesti

svi članci »

Anketa

 
U procesu obnove kose svakodnevno ispada:
50 do 100 vlasi
10 do 50 vlasi
do 10 vlasi



» Rezultati
» Ostale ankete

Baromedicina

Barokomora - kisik u službi zdravlja

Podijeli

Autor:
Mario D. Franolić, dr. med., spec. urgentne medicine, liječnik hiperbarične i podvodne medicine, akupunkturist, ravnatelj Poliklinike za baromedicinu OXY
objavljeno u broju 44 (10/05)

Barokomora - kisik u službi zdravlja

Udisanjem hiperbaričnog kisika dobijemo do 20 puta više kisika otopljenog u krvi, što olakšava difuziju u tkivu i velikom brzinom ispravlja nedostatak kisika

Kisik (O2), plin čija je kemijska struktura otkrivena u drugoj polovici 18. stoljeća, jedan je od osnova života na našem planetu. Bez njega ne može funkcionirati niti jedna stanica složenih živih organizama, ne mogu se odvijati biokemijski procesi niti stvoriti nužna energija za život stanica, organa i organizma. Nedostatak kisika u tkivima, koji označavamo terminom hipoksija, jedan je od najvažnijih uzroka ili posljedica brojnih bolesti. Samim tim, dovođenjem dovoljne količine kisika u periferna tkiva i stanice osiguravamo njihovo preživljavanje, oporavak i uredno funkcioniranje. Te činjenice dovele su do toga da se cijelo prošlo stoljeće razvijala primjena hiperbaričnog kisika za liječenje ili ublažavanje posljedica brojnih bolesti i ozljeda, da bi od kraja pedesetih godina hiperbarična medicina postala nova klinička grana.

Metoda velikih mogućnosti

Farmaceutska znanost dosad nije uspjela stvoriti učinkovit pripravak koji povećava količinu raspoloživog kisika u krvi. Jedini zasad poznat način je primjena samog kisika. Postoji desetak metoda primjene tog životno važnog plina u medicini, a jedna od njih ističe se osobitom učinkovitošću (i do deset puta je učinkovitija od ostalih) i temelji se na povećanju udjela kisika fizički otopljenog u tjelesnim tekućinama (krv, limfa, tkivne tekućine). To je hiperbarična oksigenacija (HBO) - metoda liječenja udisanjem čistoga medicinskog (100 posto) kisika kod pacijenata sa spontanim ili potpomognutim disanjem, na tlaku okoline većem od jednog bara (normalan tlak na razini mora).
Još kao djeca u osnovnoj školi dobili smo prve spoznaje o kisiku i normalnom načinu njegova prenošenja u krvi, vezivanjem za hemoglobin u crvenim krvnim stanicama. Normalna zasićenost krvi kisikom (saturacija) od 97-98 posto dopušta povećanje još samo dva, tri posto, što se dobije duljim udisanjem kisika na normalnom tlaku, ili u samo nekoliko minuta s hiperbaričnim kisikom. To nije dovoljno bitna razlika, ali u hipoksičnim stanjima saturacija je znatno manja. Otud i svakodnevna primjena kisika na normalnom tlaku okoline ima stalno mjesto u pretkliničkoj i kliničkoj medicini, a liječenje hitnih stanja (poput srčanog infar-kta, moždanog udara, astmatskog napada, teške traume...) bez toga se ne može ni zamisliti. Problem je u tome što je čisti kisik potencijalno otrovan plin, osobito ako su mu pluća predugo izložena. Toksični učinci kisika, uočeni brzo nakon njegova otkrića, najčešći su u vidu teškog ("grand mal") epileptičkog napadaja, razvijanja šok pluća i dr. Stoga je bilo nužno pronaći način kako u krvi otopiti što je moguće više kisika u što kraćem vremenu, iskorištavajući njegove blagotvorne učinke uz istodobno izbjegavanje mogućih negativnih posljedica.
U plućima se neprekidno odvija proces oksigenacije krvi prelaskom kisika iz alveolarnog zraka (u plućima) u krv u plućnim kapilarama. Gotovo isključivo vezan uz hemoglobin (količina kisika otopljenog u plazmi praktično je zanemariva), kisik putem arterija dolazi do kapilara, gdje ponovno prelazi u stanice. Iz njih, obrnutim putem, ugljični dioksid venskom krvlju odlazi do pluća iz kojih se dalje uklanja iz organizma.

Kisikov put od pluća do stanice
AMBIJENTALNI ZRAK
→ alveolarni zrak → plućne kapilare → venska krv plućnog krvotoka → srce → sistemska arterijska krv → kapilare 
intersticijska i međustanična tekućina
 PERIFERNA STANICA

Osobitost HBO-a je u tome što mijenja biološka pravila koja vrijede za normalnu oksigenaciju. Provodi se u za to posebno namijenjenom uređaju - barokomori, koji omogućava boravak na povećanom tlaku, zbog čega je ujedno simulator ronjenja (samo što u njima nema vode).
U podvodnoj i hiperbaričnoj medicini do izražaja dolaze matematički precizni zakoni o plinovima. Na osnovi Daltonova i Henrijeva zakona o plinovima znamo da, što je veći tlak plina, više ga se otapa u tekućini. Zbog fizički otopljenog plina (kisika) u tekućini (plazmi), hemoglobin iz crvenih krvnih stanica postaje "nepotreban". Tako udisanjem hiperbaričnog kisika dobijemo do 20 puta (>2000 posto) više kisika otopljenog u krvi nego udisanjem normalna zraka. Difuzijom iz tako kisikom obogaćene plazme ispravlja se nedostatak kisika velikom brzinom, uz bitno smanjen rizik oštećenja pluća kisikom.

Višestruko značenje za kliničku medicinu

Primjenom barokomore povećavamo dopremu kisika u stanice, potičemo stvaranje novih krvnih žila tamo gdje su stare bolesne ili začepljene, povećavamo stvaranje i iskorištavanje energije, poboljšavamo imunološki odgovor organizma na napad mikroorganizama, potičemo ubrzano cijeljenje rana, ometamo stvaranje toksina i poboljšavamo detoksikaciju organizma, pojačavamo obranu od slobodnih kisikovih radikala, poboljšavamo djelovanje antibiotika, poboljšavamo učinkovitost radioterapije na tumore, istodobno umanjujući njezine štetne učinke, smanjujemo oticanje na ekstremitetima, organima i mozgu, bitno smanjujemo mišićne spazme različitog podrijetla…
Korist od primjene HBO-a kao pomoćne metode u modernoj medicini danas je nedvojbena. U kombinaciji s drugim prihvaćenim metodama liječenja, hiperbarični kisik iznimno je moćan lijek kojim se učinkovito liječe ili ublažavaju sve bolesti u kojima su nedostatak kisika i loše stanje cirkulacije uzrok ili posljedica zdravstvenih teškoća, kao i sve upale, infekcije i brojnih drugih stanja, primjerice:

  • kronične i teškocijeleće rane svih vrsta (gangrena, dijabetičko stopalo, dekubitus, venski ulkus...), osobito inficirane bakterijskim sojevima otpornim na antibiotike
  • gnojenje kostiju (osteomijelitis) i druge bolesti propadanja kostiju (aseptička nekroza, osteoradionekroza)
  • sve posljedice i komplikacije dijabetesa (dijabetičko stopalo, retinopatija, propadanje krvnih žila, zatajenje bubrega...)
  • ulcerozni kolitis i Crohnova bolest
  • trovanje dimovima i parama (ugljični monoksid i dr.)
  • iznenadna sljepoća i gluhoća
  • akutno i kronično liječenje stanja nakon teških trauma (ubrzava cijeljenje kosti, smanjuje mogućnost infekcije, ubrzava i poboljšava rehabilitaciju, smanjuje invaliditet)
  • oslabljena opća psihofizička kondicija i oslabljena imunološka obrana
  • transplantacija režnjeva i graftova...

Duga tradicija sa slabom potporom

U Republici Hrvatskoj djeluju velike barokomore s nekoliko mjesta u Poliklinici za baromedicinu OXY u Puli i Zagrebu (u KB Dubrava), kao i u Institutu pomorske medicine Hrvatske ratne mornarice u Splitu. Uz to, postoje i male, jednomjesne komore u Puli (Poliklinika OXY), Osijeku i Splitu.
Na žalost, u barokomoru pacijenti najčešće dolaze prilično kasno. Nije rijetkost da od svojih liječnika dobiju negativno mišljenje o toj vrsti liječenja, potpuno neargumentirano i bez ikakva poznavanja principa liječenja u barokomori. S obzirom na to da se Hrvatska ubraja među zemlje s najduljom tradicijom primjene te metode u kliničkoj medicini u svijetu (gotovo 40 godina), tim je čudnije izrazito nepoznavanje svih njezinih mogućnosti. Još i sada iznimno je malo informacija o tome na dodiplomskim studijima medicinskih fakulteta u Splitu i Rijeci, na poslijediplomskim praktično ništa, a uspjesi naših hiperbaričara respektabilni su i u svjetskim razmjerima.