Neurologija

Pomoć i samopomoć u hitnim neurološkim stanjima

U svakom slučaju poremećenja svijesti potrebno je utvrditi opće stanje i odrediti stupanj reagiranja prizivanjem bolesnika

Subarahnoidalno krvarenje zbog prsnuća proširenja stjenke krvne žile na bazi mozga, najdramatičnija je moždana disfunkcija. Kliničkom slikom najčešće dominira jaka, iznenadna glavobolja s tendencijom pojačavanja, uz mučninu, povraćanje i ukočen vrat te osjetljivost na svjetlost. Do transporta u zdravstvenu ustanovu, bolesniku je potrebno pomoći kako je navedeno za druge glavobolje ili u slučaju poremećenog stanja svijesti kako je opisano.

Povišenje intrakranijalnog tlaka može biti popraćeno glavoboljom, povraćanjem ili poremećajem stanja svijesti. Nastaje u različitim stanjima u kojima je povišen tlak unutar lubanjske šupljine, nakon iscrpljivnaja kompenzatornih mogućnosti (npr. kod tumora mozga, prirođenih anomalija itd.).

Hitna stanja u neurologiji
* poremećaji stanja svijesti sve do kome, do kojih može doći zbog 
   - traume (ozljede mozga)
   - upale mozga i moždanih ovojnica
   - cirkulacijskog oštećenja mozga
   - kome uzrokovane alkoholom (metilni ili etilni)
   - opijatske kome te kome zbog predoziranja drugim sredstvima ili lijekovima
   - dijabetičke kome uslijed hipo- ili hiperglikemije
   - uremično-hepatične kome (zbog oštećenja i bolesti bubrega i jetre)
   - toplinskog udara i sunčanice
*epileptički status
* glavobolja
* subarahnoidalno krvarenje
* povišenje tlaka unutar lubanjske šupljine (intrakranijski tlak) 
* naglo nastala motorička slabost ekstremiteta
* akutna bol u vratu i leđima
* akutni poliradikuloneuritis (Guillain-Barre)
* spinalna hitna stanja - autonomna disrefleksija, ozljede

Moždani udar je najučestalije žarišno oštećenje središnjeg živčanog sustava. Oko 80% svih nastaje zbog začepljenja krvnih žila ugruškom, a od toga se u 20% tih slučajeva prethodno javljaju tzv. tranzitorne ishemičke atake (TIA-e), koje predstavljaju upozorenje, odnosno prijeteći moždani udar u vidu prolaznih neuroloških deficita (prolaznih trnjenja ili slabosti u jednoj polovici lica i tijela, prolaznih smetnji govora, vida...). Preostalih 20% slučajeva moždanog udara posljedica su različitih oblika moždanog krvarenja koje nastaje zbog prsnuća krvne žile mozga uslijed povišenog krvnog tlaka, prirođenog proširenja i slabosti stjenke krvne žile ili arterio-venske malformacije.
Različiti oblici moždanog udara očituju se najčešće naglo nastalom utrnulošću ili slabošću jedne strane tijela, smetnjama govora, vida, vrtoglavicama, smetnjama ravnoteže ili pak poremećajem stanja svijesti. Moždana krvarenja najčešće daju puno dramatičniju kliničku sliku, uz jaku glavobolju, povraćanje, oduzetost ekstremiteta i često poremećaj stanja svijesti.
Ukoliko je bolesnik pri svijesti, do dolaska liječnika potrebno ga je udobno poleći s glavom podignutom na 45°, smiriti, izmjeriti krvni tlak te, ukoliko je povišen, a bolesnik može gutati, dati mu lijekove za snižavanje krvnog tlaka. U slučajevima kada ne postoji sumnja na moždano krvarenje, možemo bolesniku dati da popije i tabletu aspirina. U svijesti ljudi mora se promijeniti stav da se u slučaju moždanog udara gotovo ništa ne može pomoći te je vrlo važno naglasiti da je takve bolesnike potrebno čim prije transportirati u zdravstvenu ustanovu. Danas postoje lijekovi kojima se mogu značajno umanjiti tegobe, smanjiti smrtnost i zaostali invaliditet zbog moždanog udara, ali je svakako potrebno doći u bolnicu što prije. Stoga je moždani udar potebno shvatiti jednako hitnim stanjem kao što je srčani infarkt.

Što učiniti?... Postupiti ovisno o uzroku!
* pripaziti da se ne ozlijedi (kod epi napadaja)
* osigurati prohodnost dišnih putova i rad srca 
*  mobilizirati ukoliko se može i mora prije transporta
* u slučaju povraćanja okrenuti bolesnika na bok 
* sniziti krvni tlak gdje je potrebno, davati lijekove protiv bolova  (pain-killer-i), ali oprezno da se ne zamaskira klinička slika

Kod akutne boli u vratu i leđima potrebno je lokalizirati bol i način širenja, isključiti ozljeđivanje, vidjeti postoji li povezanost boli s pokretima te postoje li neurološki simptomi (oduzetost ekstremiteta, smetnje osjeta, ukočenost, smetnje kontrole stolice i mokrenja) te postojanje drugih bolesti otprije. Ukoliko smo u mogućnosti, do dolaska liječnika bolesniku treba izmjeriti krvni tlak i to obostrano, tako da se ustanovi eventualna razlika i dati lijekove protiv bolova.

Akutni poliradikuloneuritis se često javlja 10-12 dana nakon virusne infekcije (respiratorne infekcije, gripa, infekciozna mononukleoza), jer se radi o posljedičnoj upali perifernih živaca. Prvi znaci bolesti su motoričke slabosti različitog stupnja, uz osjećaj trnjenja i bolova, koje najčešće počinju na donjim ekstremitetima i šire se prema gornjim. Mogu biti prisutni i autonomni poremećaji (aritmija srca, pad ili povišenje krvnog tlaka), a ukoliko su zahvaćeni živci koji inerviraju disanje, može doći do otežanog disanja. Bolesniku je potrebno izmjeriti krvni tlak, paziti na disanje i čim prije ga uputiti u bolnicu.
Kod različitih bolesti i ozljeda kralježnice kod kojih postoje nagli simptomi oduzetosti nogu ili sva četiri ekstremiteta, gubitak osjeta, bolovi, potrebno je bolesnika transportirati u bolnicu. U slučaju ozljede potrebno ga je prethodno imobilizirati. U bolesnika koji su zbog bolesti ili ozljede kralježnice od ranije paraplegični (oduzetost nogu) ili tetraplegični (oduzetost sva četiri ekstremiteta), ukoliko se pojavi nagla glavobolja ili teškoće disanja i rada srca, potrebno je izmjeriti krvni tlak, budući je u tim slučajevima zbog oštećenja autonomnog živčanog sustava moguća pojava hipertenzivne krize (naglo povišenje krvnog tlaka), koja može uzrokovati puknuće krvne žile u mozgu i moždano krvarenje. Ukoliko se radi o povišenom krvnom tlaku prije dolaska liječnika je potrebno dati lijekove za snižavanje krvnog tlaka. Takvi bolesnici su najčešće u okviru svojih udruženja educirani o takvoj mogućnosti i uza se imaju potrebne lijekove.

Kod svih stanja u kojima je poremećena svijest bolesnika potrebno je utvrditi opće stanje bolesnika i odrediti stupanj reagiranja prizivanjem bolesnika. Najvažnije je vidjeti diše li bolesnik spontano, osloboditi usnu šupljinu i dišne putove ukoliko nisu prohodni, provjeriti prisutnost otkucaja srca pipanjem pulsa (bila), najbolje na krvnim žilama na jednoj strani vrata te u slučaju povraćanja postaviti ga u bočni položaj kako ne bi došlo do aspiracije povraćenog sadržaja. Ukoliko ne postoji spontano disanje i rad srca, pristupa se umjetnom disanju i ručnoj masaži srca do dolaska liječnika. Prije pomicanja bolesnika iz položaja u kojem smo ga zatekli, potrebno je provjeriti radi li se o ozljedi glave i vrata te je li potrebna imobilizacija.