Afte nisu zarazna bolest
Najčešće su u drugom i trećem desetljeću života, i najučestalije u žena višeg socioekonomskog statusa
Afte ili rekurentne aftozne ulceracije bolest je koju karakterizira pojava recidivirajućih bolnih ulceracija na oralnoj sluznici, najčešće na sluznici donje usne, dnu usne šupljine i donjoj strani jezika. Rjeđe zahvaćaju obraznu sluznicu, sluznicu gornje usne i meko nepce, a na zubnom mesu (gingivi) i tvrdom nepcu se ne pojavljuju. Promjene su okruglog ili ovalnog oblika, prekrivene žućkastim ili sivkastim naslagama, okružene karakterističnim crvenim upalnim pojasom. U nekih bolesnika dva do tri dana prije izbijanja afti pojave se prodromalni simptomi poput peckanja i/ili svrbeža.
Javljaju se kod 20 posto populacije, iako ukupna pojavnost varira od 5 do čak 60 posto, ovisno o kliničkoj studiji. Najčešće su u drugom i trećem desetljeću života, i najučestalije u žena višeg socioekonomskog statusa.
Autoimuna reakcija u podlozi
Prema mehanizmu nastanka, afte su autoimuna bolest karakterizirana stvaranjem autoreaktivnih stanica (CD8 limfocita) usmjerenih na stanice epitela u usnoj šupljini. Autoimuna reakcija dovodi do uništenja epitelnih stanica i nastanka ulceracija. Međutim, činitelj koji pokreće autoimunu reakciju i dalje je nepoznat.
Ulogu u nastanku afti imaju naslijeđe, emocionalni stres, manjak vitamina i minerala, gastrointestinalne bolesti, menstrualni ciklus, preosjetljivost i dr. Krenimo redom.
Naslijeđe - Oko 40 posto osoba koje boluju od afti ima nekog u obitelji s istim problemom. Imaju li oba roditelja afte, vjerojatnost da će ih imati i djeca iznosi oko 90 posto. To objašnjava situaciju koja se često doživljava u ambulanti kad zabrinuti roditelj koji ima afte pita je li zarazio svoje dijete. Nema govora o infekciji, jer afte nisu zarazna bolest, nego je riječ o naslijeđenoj sklonosti.
Emocionalni stres - Iako emocionalni stres može potaknuti izbijanje afti, točan mehanizam reakcije još nije poznat. U populaciji bolesnika s aftama utvrđene su češća anksioznost i depresija u odnosu prema zdravoj populaciji.
Manjak minerala i vitamina - Manjak željeza, vitamina B12 i folne kiseline pronađen je u oko 20 posto oboljelih. Nakon nadoknade željeza, vitamina B12 ili folne kiseline, ovisno o deficitu, u više od 50 posto bolesnika poboljšava se klinička slika ili, što je rjeđe, uslijedi potpuno izlječenje.
Gastrointestinalne bolesti - U bolestima probavnog sustava, kao što su Crohnova bolest, ulcerozni kolitis i glutenska enteropatija, afte se mogu pojaviti sekundarno kao posljedica smanjene apsorpcije minerala i vitamina. Međutim, u manjem broju slučajeva (od 4 do 9 posto) mogu biti prvi znak Crohnove bolesti ili glutenske enteropatije. Što se tiče Helicobactera pylori, njegova uloga u nastanku afti još nije razjašnjena, iako je kod manjeg broja bolesnika primijećeno znatno poboljšanje kliničke slike nakon njegove eradikacije.
Menstrualni ciklus - Kod manjeg broja žena afte se pojavljuju ciklički, u drugoj polovici menstrualnog ciklusa, iako u studijama s većim brojem ispitanica nije utvrđena povezanost između afti i razine ženskih spolnih hormona.
Reakcije preosjetljivosti - Iako je nizom studija dokazano da afte ne nastaju kao posljedica alergijske reakcije, postoji vrlo mali broj bolesnika koji nastanak afti povezuju s konzumiranjem određene vrste hrane, kao što su orašasti plodovi, rajčice, kravlje mlijeko, čokolada i jagode.
Lokalni uvjeti - Od lokalnih čimbenika valja spomenuti traumu (ozljeda četkicom, hranom, slučajan ugriz) koja može provocirati nastanak afti, ali samo u ljudi koji imaju sklonost njihovu razvoju. Sastojak zubnih pasti, natrij lauril sulfat, također se smatrao uzrokom nastanka afti, no novijim studijama to nije dokazano. Zanimljivo je istaknuti da su afte rjeđe u pušača te da prestanak pušenja može izazvati njihov nastanak.
Zbog velikog broja uzročnih čimbenika, neki autori smatraju da afte nisu jedinstvene nego da je riječ o nizu poremećaja koji se manifestiraju istom kliničkom slikom. U obradi bolesnika s aftama potrebno je isključiti već spomenute uzročne čimbenike te provjeriti kompletnu krvnu sliku, serumsko željezo, folnu kiselinu i vitamin B12. Postoji li manjak jednog od spomenutih čimbenika, potrebno je ordinirati nadomjesnu terapiju.
Uputno je i testiranje na Helicobacter pylori i u slučaju pozitivnog nalaza, valja preporučiti terapiju. Bolesnike koji imaju učestale, teške oblike afti, a posebno one koji imaju znakove sistemske bolesti (povišenu temperaturu, povećanje limfnih čvorova, proljev, zahvaćenost genitalne sluznice, očiju ili zglobova) treba uputiti na daljnju internističku obradu (gastroenterolog, klinički imunolog).
Smanjiti bol i ubrzati cijeljenje
Dijagnoza afti postavlja se na osnovi karakteristične kliničke slike i anamnestičkih podataka. Biopsija je indicirana samo u iznimnim slučajevima, kad klinički nalaz nije tipičan, pa se želi isključiti druga bolest, najčešće karcinom u usnoj šupljini.
Za afte se znalo reći da traju "s terapijom sedam, a bez terapije tjedan dana". Srećom, to ipak nije tako. U terapiji se najviše koriste lokalni pripravci kortikosteroida u obliku masti ili kapi. Za liječenje velikih afti daju se injekcije kortikosteroida oko same promjene. Kortikosteroidi suprimiraju upalu i ubrzavaju cijeljenje te samim time smanjuju bol i skraćuju trajanje afti.
Za sprječavanje sekundarne infekcije primjenjuju se antiseptici kao što su klorheksidin ili heksetidin. Za ubrzavanje cijeljenja mogu se primijeniti i preparati na bazi vitamina B6 i lizozima. U slučaju izrazito bolnih afti može se upotrijebiti lokalni anestetik u gelu. Ordiniranje protugljivičnih lijekova nije potrebno. U svakom slučaju, što se prije započne s terapijom (po mogućnosti za vrijeme prodromalnih simptoma), cijeljenje traje kraće, a simptomi su manje izraženi.
Kod manjeg broja bolesnika lokalna terapija ne daje zadovoljavajuće rezultate, pa je potrebno ordinirati sistemsku terapiju. Najčešće se ordiniraju sistemski kortikosteroidi i/ili imunosupresivi. Kod ordiniranja takve terapije nužno je konzultirati se s kliničkim imunologom zbog brojnih nuspojava koje imaju spomenuti lijekovi.
Unatoč spomenutim terapijskim sredstvima, valja istaknuti da ne postoji nijedno terapijsko sredstvo koje bi bolesnika zauvijek oslobodilo afti. Iako se afte mogu uspješno liječiti onda kad se pojave, na učestalost njihova izbijanja malo se može utjecati. Pritom pomažu vitamini B kompleksa ili prirodni imunostimulansi, poput aloe vere, iako ne postoje znanstvene studije koje bi potvrdile njihovu učinkovitost.
Iako vrlo učestale, afte su još uvijek prilično nerazjašnjena bolest, a unatoč brojnim istraživanjima, terapija se i dalje zasniva na smanjenju boli i bržem cijeljenju promjena.
|
