Urtikarija, koprivnjača - uzrok, simptomi, dijagnostika i liječenje

Prema reakciji koja se odvija u organizmu, urtikarija spada u alergijske reakcije ranog tipa, što znači da crvenilo kože i ostale promjene na koži nastaju 20 do 30 minuta ili nekoliko sati nakon unosa alergena.

Alergen se spaja s postojećim specifičnim antitijelom vezanim na mastocite. To potiče pucanje mastocita i oslobađanje barem desetak vrlo aktivnih tvari, koje pogoduju nastanku alergijske reakcije. Najvažnija od njih je histamin, a u kroničnih i fizikalnih urtikarija i acetilkolin.
 

Najčešći alergeni u nastanku urtikarije

Kad su u pitanju akutne urtikarije, najčešći alergeni su:

• hrana
• lijekovi (antibiotici, acetilsalicilatna kiselina, analgetici, antireumatici i dr.)
• kozmetički proizvodi
• neki inhalacijski alergeni (udišu se ili dođu u kontakt s kožom - pelud, grinje iz prašine, životinjske dlake)
• ubodi insekata.

Fizikalni čimbenici urtikarije

Urtikariju mogu izazvati i fizikalni čimbenici (fizikalne urtikarije), također po principu imunosnih promjena u organizmu, ali ne potpuno u smislu klasične alergijske urtikarije.
 
Najčešći čimbenici fizikalne urtikarije su hladnoća, toplina, pritisak, fizički napor i sunce (UV zrake).
 

Stresom uzrokovana urtikarija

Postoji i grupa alergijskih reakcija potencirana stresom i psihogenim čimbenicima (anksioznost).

Pod utjecajem stresa u tijelu se oslobađa hormon kortizol, koji može uzrokovati oslobađanje histamina, molekule koja izaziva kožnu reakciju poput koprivnjače i osipa. 
 

Unutarnji čimbenici urtikarije

Dok kod akutne urtikarije bolesnik obično zna točno navesti o kojemu je alergenu riječ, kod recidivirajućih i kroničnih oblika često je riječ o kombinaciji alergena (dvaju ili više) ili postojanju unutarnjih čimbenika, pa se stvara autoantigen.

Od unutarnjih čimbenika to su najčešće upalni procesi uha, nosa, grla, sinusa, ginekološke ili urološke upalne bolesti, hormonalni poremećaji, parazitoze, bolesti jetara ili druge bolesti probavnog sustava, a u vrlo tvrdokornim slučajevima mora se misliti i na maligne bolesti. 
 

Intolerancija na histamin

Bolesnika s urtikarijom, osobito onom koja se javlja rijetko i bez poznatog uzroka, treba upoznati i s pojmom intolerancije na histamin ili histaminizam. 

Histaminizam je reakcija na histamin koji se može stvarati ne samo tijekom alergijske reakcije, nego i kao razgradni produkt neke hrane (bjelančevina).

Hrana zbog duljeg stajanja ili početka kvarenja u sebi sadrži mnogo histamina, kao i jela koja se podgrijavaju. Histamin se ne može razoriti kuhanjem, smrzavanjem ili grijanjem u mikrovalnoj pećnici, a kombinacija alkohola s hranom koja sadrži histamin pojačava njegovo djelovanje.

Mnogo histamina ima u crvenom vinu, pjenušcima, pivu, sirevima, plavoj ribi (osobito konzerviranoj) i suhomesnatim proizvodima, naročito ako dulje stoje. Zato je preporuka jesti uvijek svježu, laganu i kuhanu hranu.

Pojavi li se intolerancija na histamin, daju se antihistaminici. 
 

Nepoznati uzrok urtikarije

Kod oko 50 posto kroničnih urtikarija ne može se pronaći uzrok i tada ih nazivamo idiopatske urtikarije.
 

Urtikarija može biti akutna, recidivirajuća (ponavljajuća) i kronična. Ova podjela se prije svega odnosi na trajanje bolesti, dok je klinička slika bolesti uvijek ista:

• Akutna urtikarija. Javlja se u oko 70 posto slučajeva. Traje najviše tri tjedna. Urtike su veličine kovanog novca do dlana, spajaju se i izražen je jak svrbež.
• Recidivirajuća (ponavljajuća) urtikarija. Traje do tri mjeseca.
• Kronična urtikarija. Urtikarija se smatra kroničnom ako traje do šest tjedana. Javlja se u oko 30 posto slučajeva. Traje i do nekoliko godina, uz povremena pogoršanja i poboljšanja. Urtike su veličine nokta ili manje, raspoređene manje ili više simetrično.

Osim kožnih promjena, moguća je i pojava drugih simptoma:

• opći simptomi - npr. povišena temperatura
• simptomi povezani s unutarnjim organima - najčešće od strane dišnog i probavnog sustava
• često jake otekline na područjima gdje je tkivo rahlo - oko očiju, usana i zglobova.
• oteklina početnog dijela dišnog puta i jezika s osjećajem gušenja i otežanoga gutanja
• napad astme
• znaci rinitisa ili konjunktivitisa
• proljev ili bolovi u trbuhu.

 
Jako izraženi simptomi mogu ugroziti život bolesnika.

U nekim slučajevima nastaje i generalizirana alergijska reakcija s anafilaktičkim šokom (najčešće nakon uboda insekta ili uzimanja nekih lijekova), kad dolazi do zatajenja disanja i rada srca, što može imati i smrtni ishod.

Anafilaktička reakcija obično počinje unutar nekoliko minuta od kontakta s okidačem, ali se može dogoditi i sat vremena ili više kasnije.

Prvi znakovi anafilaktičke reakcije mogu izgledati kao tipični simptomi alergije (curenje iz nosa ili osip na koži), koji vrlo brzo napreduju (ubrzan rad srca, otežano disanje, promukao glas, stezanje u grlu, otežano gutanje, povraćanje, proljev, grčevi ili bol u trbuhu, bljedilo, nesvjestica).
 

S obzirom na to da je klinička slika tipična, dijagnoza urtikarije ne stvara poteškoće.
 

Dijagnostika u slučaju poznatog alergena

Kod akutne urtikarije, kod koje je poznat uzročni alergen, nije potrebno alergološko testiranje jer, ako se alergen izbjegava, alergija se više neće javljati.
 

Dijagnostika u slučaju nepoznatog alergena

Kad alergen nije poznat, rade se alergološki testovi, najčešće prick metodom (metoda uboda) ili scratch metodom (grebanje kože) kod testa na konzervanse. Sigurnost testova je oko 75 do 80 posto.

Kako bi se postigao željeni učinak, svakako treba ozbiljno shvatiti rezultate testa i strogo izbjegavati sve alergene koji su bili pozitivni.

Alergološki testovi rade se u stvarno indiciranim situacijama, to jest onda kad nam alergen nije točno poznat, kad se bolest ponavlja ili se povezuje s nekoliko uzročnih čimbenika.

Bitno je da barem tri, četiri tjedna prije testiranja bolesnik ne uzima kortikosteroide, a tri do pet dana prije da ne uzima antihistaminike, sedative i analgetike jer će rezultati alergološkog testiranja biti lažno negativni.

Zbog mogućnosti postojanja unutarnjih čimbenika razvoja, kod kroničnih urtikarija provodi se kliničko-laboratorijska obrada, koja uključuje sljedeće pretrage:

• sedimentacija (SE)
• kompletna krvna slika (KKS)
• glukoza u krvi (GUK)
• jetrene probe (AST, ALT, gama GT)
• urea
• kreatinin
• lipidogram
• elektroforeza bjelančevina
• imunoelektroforeza
• IgE-ukupni
• Helicobacter pylori test (iz krvi)
• hormoni štitnjače (T3, T4, TSH)
• antitireoidna antitijela
• C, C1, C3, CIK, CRP
• stolica na parazite
• stolica na Candidu
• bris na Oxyure (paraziti)
• provokacija na amebe
• bris nosa i ždrijela
• antistreptolizinski titar (AST-O, ASTA)
• otorinolaringološki pregled
• stomatološki pregled
• ginekološki pregled za žene / urološki pregled za muškarce
• rendgenska snimka pluća. 

Ovisno o dobivenim anamnestičkim podacima, katkad se obradi samo dio organskih sustava, na primjer samo probavni sustav ili samo hormonalna obrada, to jest ciljano se provjeravaju razgovorom dobiveni podaci. 

Ako se pronađe uzrok, liječenje se nastavlja kod nadležnog specijaliste, s tim da se cijelo vrijeme uzimaju antihistaminici uz H2 blokatore, što se pokazalo vrlo učinkovitim. 

U slučaju da se uzrok ne nađe i postavi se dijagnoza kronične idiopatske urtikarije, koja može trajati i godinama, preporučuje se na dulje razdoblje uzimanje navedenih kombinacija lijekova (antihistaminici i H2 blokatori), uz redovite kontrole specijalista dermatologa.
 

Postupak liječenja urtikarije sastoji se od nekoliko principa.

Osnovni princip liječenja urtikarije je spriječiti daljnji unos alergena u organizam (ako je poznat) i ubrzati njegovo izlučivanje (npr. davanjem laksativa u slučaju nutritivnog alergena).

Na nekoliko dana valja izbaciti i bjelančevine (ne jesti meso, mliječne proizvode i jaja). Izbjegavanje bjelančevina osobito je važno ako je alergen mala molekula jer tada neće naći nosača (bjelančevinu) i prestat će djelovati. Bjelančevine se poslije postupno uvode prema uputi.
 

U težim oblicima urtikarije praćenim komplikacijama (edemi, gušenje, početni znaci šoka) daju se kortikosteroidi (oni koji se brzo djeluju i brzo se izlučuju) u infuziji ili intramuskularno, obično dva do tri dana. Zatim se doza postupno smanjuje prelaskom na tablete do ukidanja (najviše sedam do deset dana). 

Kod urtikarije se ordiniraju i antihistaminici, lijekovi koji sprječavaju vezanje histamina na stanice i njegovo djelovanje, ali i ubrzavaju izlučivanje histamina već stvorenog prirodnim putem (putem stolice i mokraće). Antihistaminici se u početku daju u infuziji ili intramuskularno, a poslije u obliku tableta.  Terapija antihistaminicima daje se i nakon smirenja akutnih znakova urtikarije još 10 do 14 dana. 

„Bolesnici koji imaju kroničnu urtikariju kod kuće uvijek moraju imati lijekove tipa antihistaminika, koje u slučaju često neočekivanih pogoršanja treba odmah uzeti i javiti se nadležnom liječniku.“

U kroničnim oblicima, ali i kod urtikarije uzrokovane fizikalnim čimbenicima, dobrim su se pokazale i kombinacije prve i druge generacije antihistaminika, uz obvezno dodavanje H2 blokatora (blokator H2 histaminskih receptora koji se nalaze duž cijeloga probavnog sustava i omogućuju djelovanje oslobođenog histamina, npr. preparati ranitidina).

U grupi urtikarija uzrokovanih vanjskim čimbenicima potrebno je izbjegavati uzročnike u najvećoj mogućoj mjeri, a uz spomenute lijekove, dobrim su se pokazali i antihistaminici koji imaju sedirajući (smirujući) učinak ili antikolinergici.
 

Opće mjere

Za vrijeme trajanja urtikarije, osim farmakološke terapije uputno je koristiti i neke metode samopomoći koje mogu pomoći u ublažavanje svrbeža i nelagode, kao i u pronalaženju mogućeg uzroka ako nije poznat.  

Ublažite svrbež bez češanja ili trljanja. Češanje i trljanje mogu pogoršati osip, stoga se za ublažavanje svrbeža savjetuje stavljanje hladnog obloga na zahvaćeno mjesto u trajanju od 10 do 20 minuta. Moguće je koristiti i antihistaminsku kremu s tim da se u tom slučaju oprezno slijedi uputa za uporabu priložena uz proizvod.

Pokušajte se ne češati. Češanje dodatno iritira kožu, što pojačava svrbež i može dovesti do širenja osipa. Osim preporučenih metoda za ublažavanje svrbeža, uputno je imati kratke nokte. Kratki nokti sadrže manje nečistoće pa je vjerojatnost infekcije u slučaju češanja manja.

Koristite blaga sredstva za pranje i njegu kože. Osim što sredstva za pranje i njegu kože trebaju biti blaga, poželjno je i da su bez mirisa, jer i miris može iritirati kožu i pojačati tegobe. Sapun ili sredstvo za čišćenje treba nanositi rukama nježno na kožu, a ne trljati bilo kakvom vrstom spužve.

Tuširajte su u toploj ili mlakoj vodi. Vruća voda može iritirati kožu.

Ležerno se odjenite. Uputno je nositi široku odjeću od 100 posto pamuka, jer to može smanjiti iritaciju kože.

Vodite dnevnik. Ako osip traje dulje od nekoliko dana ili se često ponavlja, vođenje dnevnika može biti od pomoći u pronalaženju uzroka, odnosno okidača. Podaci koje treba voditi su datum i vrijeme početka osipa, neposredne aktivnosti prije izbijanja, vrsta hrane i pića koja setada  konzumirala, lijekovi, opće stanje, eventualna prethodna bolest poput streptokokne angine i sl.).

Obratite se dermatologu. U nekim slučajevima osip može trajati dulje od nekoliko tjedana, Ako osip traje šest i više tjedana uputno je posjetiti dermatologa.