Interna medicina

 ostali članci
  

Sindrom iritabilnog kolona

  

Žene pod većim rizikom

  

Što očekivati kad bubrezi zataje

  

Zajedno smo jači

  

U razgovoru s kardiologom

svi članci »

Anketa

 
U slučaju nepodnošenja, mlijeko i mliječnih proizvoda:
izbacim ih iz prehrane
potražim savjet liječnika
potražim savjet u ljekarni



» Rezultati
» Ostale ankete
Pretraživanje
 
Newsletter
 

Interna medicina

Krv u stolici poziva na oprez

Podijeli

Autor:
Maja Gusej, dr. med., spec. internist - gastroenterolog
objavljeno u broju 79 (08/11)

Krvarenje iz debelog crijeva, spontano ili sa stolicom, jedan je od deset simptoma zbog kojih treba potražiti liječničku pomoć

Bolesti probavne cijevi, od usne šupljine do analnog otvora, često su praćene krvarenjem. Krvarenje iz gornjih dijelova gastrointestinalnog sustava u pravilu boji stolicu u crno (melena), ili se očituje povraćanjem krvi (hematemeza), a krvarenje iz donjih dijelova, pretežno debelog crijeva, uglavnom je prepoznatljivo kao svježa ili stara krv u stolici. U svim slučajevima je krvarenje na ovaj ili onaj način vidljivo.
 
Međutim, kod velikog broja bolesti probavnog sustava krvarenje je okultno, nevidljivo našem oku. Gubitak do 100 ml krvi dnevno nije zamjetan, pa je često tek slabokrvnost simptom zbog kojeg se bolesnik obraća liječniku. Upravo zbog te spoznaje, kao i statistički znatnog porasta učestalosti novotvorina u probavnom sustavu, otkrivanje mikroskopskog krvarenja vrijedna je pretraga kojom možemo izdvojiti osobe koje treba detaljno pregledati. Iako se zna da je 80 posto pozitivnih nalaza posljedica bolesti jednjaka, želuca ili dvanaesnika, kod osobe bez simptoma ipak se najprije indicira pregled debelog crijeva.

Što može biti uzrok

Prepoznatljivo krvarenje iz debelog crijeva (hematokezija), spontano ili sa stolicom, jedan je od deset simptoma zbog kojih treba potražiti liječničku pomoć. U većini slučajeva količina krvi je oskudna i krvarenje limitirajuće, rijetko obilno i životno ugrožavajuće.

Točni podaci o učestalosti hematokezije nisu poznati jer se velik broj pacijenata zbog tog simptoma ne javlja liječniku. Jedno istraživanje u SAD-u pokazalo je da je 24 posto ispitanih bolesnika u godini koja je prethodila studiji opazilo krv u stolici.

Razlozi pojave hematokezije su brojni. Među najčešće se ubrajaju analne bolesti, hemoroidi (proširene vene na samom kraju debelog crijeva), te analne ragade i fisure (mala napuknuća sluznice nastala mehaničkom silom).
No, i cijeli niz drugih bolesti debelog crijeva izaziva vidljivo krvarenje. Najčešći razlog su divertikuli debelog crijeva, mala, vrećasta proširenja crijeva, obično smještena unutar posljednjih 50 cm, te krvožilne malformacije, češće među starijim muškarcima. Te bolesti nisu praćene bolovima u trbuhu, ali ako se krvarenje javi, uz bolove u trbuhu i promijenjen ritam stolice treba misliti na upalne bolesti crijeva (infektivne i neinfektivne - ulcerozni kolitis i Crohnova bolest), te promjene koje nastaju zbog ateroskleroze arterija koje hrane crijevo - tzv ishemični kolitis. Ipak, hematokezija u pravilu asocira na novotvorine u debelom crijevu, bilo dobroćudne (adenomi, polipi) ili zloćudne (karcinom).
Mnogo rjeđi uzroci hematokezije su radijacijski kolitis, koji nastaje nakon radioterapije, zatim oštećenja sluznice (ulkusi) kao posljedica uzimanja velikih količina antireumatika, te Meckelov divertikul (prirođena anomalija smještena u završnom dijelu tankoga crijeva, koja sadrži različite vrste tkiva, među ostalim i želučanu sluznicu koja može krvariti) itd.

Niti jedna dijagnoza nije isključena

Informacije o učestalosti krvarenja, količini i ritmu pojavnosti svakako su pomoć pri postavljanju radne dijagnoze, no bez dodatnih pretraga niti jedna dijagnoza se ne može isključiti.
Kad pacijent dolazi na pregled zbog hematokezije, liječnik treba najprije procijeniti njegovu ugroženost. Ako je krvarenje obilno i ugrožava život, obrada i liječenje moraju se provesti u bolnici, a u svim ostalim slučajevima pretrage se obavljaju ambulantno.

Nakon kliničkog pregleda treba provjeriti neke osnovne laboratorijske nalaze (krvna slika, željezo, po potrebi analiza stolice), a zatim pregledati debelo crijevo. Taj redoslijed mora se poštivati čak i kad se pri pregledu dijagnosticira bolest analnog područja, i to zbog mogućnosti postojanja istodobne bolesti debelog crijeva. Pogrešno je postaviti dijagnozu hemoroidalne bolesti i ne indicirati daljnje pretrage, jer prema statistikama svaki drugi odrasli čovjek ima proširene vene završnog crijeva, a pripisujući krvarenje samo toj bolesti, može se ozbiljno ugroziti bolesnikovo zdravlje.
 
Kolonoskopija je zlatni standard u dijagnostici bolesti debelog crijeva. Što se pretraga ranije indicira nakon pojave hematokezije, veće su mogućnosti otkrivanja mjesta krvarenja, a pretraga ujedno ima terapijske mogućnosti.
Rektoskopija, pregled zadnjih dvadesetak centimetara debelog crijeva, je nedostatna i može koristiti samo u kontrolne svrhe, u slučaju sigurno dijagnosticirane rektalne i/ili analne bolesti.

Rjeđe se u dijagnostičke svrhe koriste scintigrafija, angiografija, pa u ekstremnim slučajevima i kirurška eksploracija (kirurško traženje mjesta krvarenja).

Kolonoskopija

U pravilu se provodi na unaprijed pripremljenom, očišćenom debelom crijevu, iako se, kad žurnost postavljanja dijagnoze zahtijeva brzu obradu, može raditi i nativno, bez pripreme.

Ova pretraga u pravilu se povezuje s neugodom i bolnošću, zbog čega se mnogi bolesnici ne javljaju liječniku iako opaze hematokeziju, nadajući se da je posrijedi slučajnost koja se neće ponoviti. No, treba imati na umu da krvarenje koje se pojavilo čak samo jednom može biti simptom ozbiljne bolesti. Potencijalna neugoda tijekom pregleda može se izbjeći ako se pretraga izvodi u sedaciji, što se, nažalost, u našim bolnicama uglavnom ne provodi, ponajprije zbog nedostatka materijalnih sredstava. Tom metodom bolesnik se uspava dovoljno duboko da ne osjeća neugodu i bol, pa je tako manji rizik za njegovo zdravlje od potencijalne reakcije na bolove koje pretraga može izazvati, osobito ako već pati od kroničnih bolesti, napose srčanih.

Kolonoskopija je i terapijska metoda. Nakon otkrivanja mjesta krvarenja, ovisno o uzroku, krvarenje u debelom crijevu može se vrlo učinkovito zaustaviti injekcijskom terapijom, primjenom toplinske sonde, elektrokoagulacijom, laserom te argon-plazma koagulacijom.

Ako se kao izvor krvarenja dijagnosticiraju polipi, u velikom broju slučajeva tijekom pregleda oni se mogu ukloniti, bez potrebe za dodatnom kirurškom intervencijom. Polipi su izrasline na sluznici debelog crijeva za koje ne znamo sa sigurnošću zašto nastaju. Mogu biti vrlo maleni, samo nekoliko milimetara u promjeru, ali i narasti do nekoliko centimetara, kad mogu stvarati smetnje za prolaz stolice. Polipi veći od centimetra mogu krvariti i tako upozoriti bolesnika da nešto nije u redu i da se javi liječniku. Smatramo ih prekancerozama, jer se svaki treći tijekom svoga rasta maligno mijenja, dakle prelazi u karcinom. Zato se uklanjanjem polipa tijekom kolonoskopije sa sigurnošću uništava potencijalno žarište zloćudnog rasta.

Karcinom debelog crijeva (kolorektalni karcinom) je jedan od najčešćih karcinoma koji pogađaju suvremenog čovjeka. U Europi svake godine od karcinoma debelog crijeva umire oko 10000 ljudi.

Samu kolonoskopiju, kao i intervencije koje se tijekom njezina izvođenja mogu provoditi (zaustavljanje krvarenja, odstranjivanje polipa), mogu pratiti komplikacije. Ozbiljna komplikacija je krvarenje iz mjesta intervencije, bilo da je riječ o ponovnom krvarenju iz postojeće promjene ili krvarenju na mjestu polipektomije iz krvne žile koja nije koagulirana. Takva komplikacija većinom se rješava konzervativno, rijetko je potrebna reintervencija, a još rjeđe kirurška intervencija. Rjeđa, ali opasnija komplikacija je perforacija crijeva, kad se ili kolonoskopom probije cijela debljina stijenke, ili se korištenjem instrumenata u crijevu na određenome mjestu stijenka stanji, zbog čega se naknadno stvori otvor koji komunicira sa slobodnom trbušnom šupljinom. Te komplikacije uvijek se rješavaju kirurški.

Ne gubite dragocjeno vrijeme

Svaka pojava krvi u stolici, ma kako bila neznatna ili rijetka, mora ponukati osobu da potraži liječničku pomoć. Drugim riječima, krvarenje se nikad ne smije bagatelizirati ili pripisati slučajnosti. Određivanje mjesta krvarenja od velike je važnosti, pa se obrada nikako ne smije zaustaviti samo na kliničkom pregledu, čak ni onda kad je izvor krvarenja okom vidljiv u analnom području. U pravilu, ozbiljnija patologija može se otkriti samo dodatnim pretragama, prije svega kolonoskopijom. Nemojte zazirati od te pretrage, jer vam može spasiti život.