Dug je put od polipa do karcinoma

Karcinom debelog crijeva na drugom je mjestu po učestalosti karcinoma i kod muškaraca i kod žena. Ako to izrazimo u postotku, čini 14 posto svih neoplazmi (tumora). Izrazimo li to brojkama, prema podacima Registra za rak, u 2003. godini u Hrvatskoj je bilo 2732 novootkrivena slučaja karcinoma debelog crijeva kod muškaraca i žena.

Prema anatomskom smještaju, debelo crijevo dijeli se na šest dijelova. Počinje na mjestu spajanja tankog i debelog crijeva u donjem desnom dijelu trbuha kao slijepi završetak (cekum), prelazi u uzlazno debelo crijevo (ascedens), slijedi poprečno debelo crijevo (transferzum), pa silazno debelo crijevo (descedens), potom zavijeno debelo crijevo (sygma), te ravno debelo crijevo (rektum), koje završava izlaznim otvorom (anus). S obzirom na razlike u učestalosti pojave karcinoma debelog crijeva prema smještaju, posebna pozornost pridaje se karcinomu završnog dijela debelog crijeva, i to otprilike na zadnjih 40 do 50 cm od anusa, gdje nastaje polovica od svih karcinoma debelog crijeva

Rizični čimbenici za nastanak karcinoma debelog crijeva u svakom slučaju su:

• nasljedni;
• neredovita prehrana s namirnicama bogatim bjelančevinama životinjskog podrijetla;
• konzumacija namirnica s malom količinom celuloze;
• neredovita stolica (opstipacija);
• pretilost;
• pušenje.

U 95 posto slučajeva karcinom debelog crijeva nastaje kao zloćudna preobrazba polipa, dobroćudnih žljezdanih pupoljaka koji mogu nastati po cijelom debelom crijevu. S obzirom na to da je za takvu zloćudnu preobrazbu (malignu alteraciju) potrebno dulje razdoblje, imamo dovoljno vremena za poduzimanje preventivnih radnji kojima bi se spriječio nastanak karcinoma debelog crijeva. Prema tome, u preventivne radnje kojima bi se umanjio rizik nastanka karcinoma debelog crijeva svakako ubrajamo izbjegavanje izlaganja utjecaju rizičnih čimbenika s jedne, te provođenje preventivnih pregleda s druge strane. Najkvalitetnija pretraga, ujedno i najpreciznija, je kolonoskopija. Jedna od jednostavnih i lako dostupnih metoda je i hemokult, tj. pretraga stolice na prikrivena (okultna) krvarenja iz probavnog sustava, koju može provesti nadležni liječnik. Ako je nalaz pozitivan, bolesnika treba uputiti na kolonoskopiju da bi se isključilo postojanje polipa, za koje se zna da su lako ranjivi i zato krvare, odnosno da se isključi postojanje karcinoma.

Kad se u stolici primijete tragovi krvi, i/ili sluzi, kad se naizmjenično javljaju opstipacija, pa proljev, obvezno se treba javiti liječniku i inzistirati na kolonoskopiji, a ne to pripisivati hemoroidima, što je najčešća pogreška i zabluda. Naime, postojanje hemoroida ne isključuje da je negdje na većoj udaljenosti od anusa na debelom crijevu smješten karcinom ili polip.

Problem kolonoskopije je mali broj ustanova koji provode tu pretragu u odnosu na broj stanovnika, pa su dugačke liste čekanja na pretragu, a obzirom na to da je relativno neugodna, ljudi je izbjegavaju. Unatoč navedenim problemima, svakoj osobi se preporučuje prvu kolonoskopiju učiniti u pedesetoj godini života. Ako je netko iz bliže obitelji imao karcinom debelog crijeva, odnosno ako je obiteljska anamneza pozitivna, potrebno ju je prvi put napraviti i deset godina prije.

Za nastanak karcinoma debelog crijeva potrebno je dugo vremena, pa ga je zato u najvećem broju slučajeva moguće preventirati i spriječiti relativno jednostavnim postupkom odstranjenja polipa i deblom cijevu

Kako je za zloćudnu preobrazbu polipa u karcinom potrebno nekoliko godina, tako se odstranjivanjem dobroćudnih polipa može relativno jednostavno spriječiti (prevenirati) nastanak karcinoma debelog crijeva. Zbog toga se ne treba često ponavljati kolonoskopija. Ako je kolonoskopski nalaz uredan, kolonoskopija se ponavlja za pet do deset godina, nakon odstranjenja polipa za godinu dana, a ako je kontrolna kolonoskopija uredna, onda za tri do pet godina.

Kolonoskop kao uređaj konstruiran je tako da se, osim optičkog dijela, u njemu nalaze i tzv. radni kanali kroz koje se u crijevo ubacuje zrak i voda za ispiranje, provlače razni instrumenti za uzimaje komadića tkiva (biopsija), ili omče za odstranjivanje polipa uz pomoć struje kako bi se spriječilo krvarenje. Kroz te radne kanale uz pomoć negativnog tlaka također se odstranjuju tekućina, višak zraka i odstranjeni polipi.

Nažalost, u slučaju otkrivanja karcinoma debelog crijeva, nužna je radikalna operacija, koja se provodi u općoj anesteziji, najčešće uz otvaranje trbušne šupljine. Cilj svake operacije je radikalno odstranjenje tumora s pripadajućim dijelom crijeva i okolnog tkiva, te potom spajanje crijeva da bi se zadržao njihov kontinuitet i omogućilo pražnjenje stolice. U malom broju slučajeva to nije moguće, pa se mora učiniti otvor crijeva na trbušnoj stijenci, tzv. stoma (anus praeter). Stomu treba učiniti onda kad je tumor smješten na samom kraju debelog crijeva, pa nakon radikalnog zahvata, što podrazumijeva odstranjenje i dijela zdravog crijeva ispod i iznad sijela tumora, nema više crijeva za koji bi se spojio gornji dio. U tim slučajevima mora se odstraniti i sam anus i potom učiniti otvor na trbušnoj stijenci. Uz to, stoma se mora učiniti i kod opsežnih tumora kod kojih se ne može odstraniti tumor, a koji priječi prolaz stolice i vjetrova, tako da se omogući uredno pražnjenje stolice.

Za nastanak karcinoma debelog crijeva potrebno je dugo vremena, pa ga je zato u najvećem broju slučajeva moguće prevenirati i spriječiti relativno jednostavnim postupkom odstranjenja polipa u debelom crijevu. No, da bi to bilo moguće, nužna je kolonoskopija. Ponavljam, prvu kolonoskopiju treba učiniti svatko sa 50 godina starosti bez obzira na simptome, a ako je u obitelji netko imao karcinom debelog crijeva, već sa 40 godina!