Zašto beba neutješno plače

Djeca nakon rođenja moraju proći kroz niz prilagodbi na vanjski svijet u koji su stigli, pa tako i njihov probavni sustav. Kod zdrave djece, dakle one sa zdravim probavnim sustavom, najčešće su funkcionalne probavne tegobe, koje nastaju zbog nezrelosti probavnih struktura i činjenice da mogu reagirati manje ili više burno na neke čimbenike. Ta reakcija uzrokuje probleme koji se, na žalost, ne mogu dokazati klasičnim metodama. Najpoznatije tegobe, koje se javljaju kod velikog broja dojenčadi, su kolike, bljuckanje i zatvor. S obzirom na to da je riječ o vrlo malim bebama, glavni simptom svih problema je neutješan plač koji vodi do izmorenosti i bebe i roditelja. Utješna je činjenica da su te tegobe prolazne i većina ili prođe do prve godine djetetova života.

Pod terminom kolike (dojenačke kolike) podrazumijevaju se bolni grčevi probavnog sustava koji se javljaju u dojenačkoj dobi, a manifestiraju se neutješnim i intenzivnim plačem djeteta u kasnim popodnevnim i večernjim satima, svakodnevno. Javljaju se u razdoblju od trećeg tjedna do trećeg mjeseca djetetova života. Uz jak plač, dijete privlači nožice prema trbuhu, izvija se i grči šake. Trbuh je obično napet i osjetljiv. Razdoblje plača može potrajati i satima, dok dojenče ne zaspi od umora.

Statistički gledano, kolike se češće javljaju kod muške djece i kod prvorođenih. Uzrok njihove pojave ni do danas nije potpuno poznat. Takozvane aerokolike javljaju se pri rastezanju crijeva zbog veće količine zraka koju dijete proguta sisanjem, te kod djece koja pohlepno sišu, bez stanke.

Različite su teorije koje nastoje objasniti pojavu klasičnih kolika. Dok neke upućuju na nedovoljnu razvijenost probavnog sustava, druge upozoravaju na prevelik unos laktoze koja fermentiranjem stvara veliku količinu plinova, što uzrokuje bolno rastezanje crijeva.

Metode olakšavanja kolika su brojne. Tijekom hranjenja dijete treba lagano prekinuti u sisanju i pomoći mu da podrigne, pri čemu izbacuje suvišan zrak. Nakon hranjenja najbolje ga je podignuti u uspravan položaj. Za vrijeme napada pomaže masaža trbuha kružnim pokretima. Bitna je i prehrana majke ako je dijete dojeno ili uzimanje hrane sa smanjenom količinom laktoze, ako je na zamjenskom mlijeku.

Bljuckanje je pojam koji označava vraćanje hrane iz želuca u gornje partije probavnog sustava, što se naziva regurgitacija, odnosno gastroezofagealni refluks (GER). S obzirom na to da je sadržaj želuca kiseo, njegovo vraćanje u usta može nadražiti jednjak, što može biti bolno. Čak 65 posto beba tijekom podrigivanja nakon obroka povrati manju količinu mlijeka i takvo bljuckanje se smatra normalnim. Međutim, vraćaju li se veće količine hrane i bez naprezanja, onda se to ne smatra normalnom reakcijom. Najčešće nestaje nakon prve godine života.

Kod dojenčadi kod koje se bljuckanje učestalo javlja potrebno je prilagoditi prehranu. Dakle, hrana mora biti gušća, ali ne i pregusta, jer se time usporava probava i posljedično povećava opasnost od vraćanja hrane

Uzrok bljuckanju treba tražiti u nedovoljno razvijenom kružnom mišiću (sfinkteru) smještenom između želuca i jednjaka. Njegova je uloga inače sprječavanje vraćanja hrane u suprotnom smjeru, dakle iz želuca prema jednjaku i dalje prema ustima.

Kod dojenčadi kod koje se bljuckanje učestalo javlja potrebno je prilagoditi prehranu. Dakle, hrana mora biti gušća, ali ne i pregusta, jer se time usporava probava i posljedično povećava opasnost od vraćanja hrane. Prema smjernicama Europskog društva pedijatrijske gastroenterologije, hepatologije i prehrane, optimalno zgušnjavanje hrane postiže se pomoću kukuruznog škroba, koji se ne zgušnjava u bočici ili čaši nego tek u želucu, čime se olakšava pijenje i smanjuje količina izbljuckane hrane.

Zatvor se definira kao smanjen broj stolica, koje su često i tvrde. Da dijete ima zatvor, možemo zaključiti kad je pražnjenje crijeva rjeđe od dva puta tjedno, pritom otežano, uz tvrdu stolicu, čak i pojavu krvi u stolici. Pri pražnjenju tako tvrde stolice javlja se i jaka bol. Ako dijete poveže defekaciju s boli, u sljedećem aktu napona na stolicu pokušat će odgoditi defekaciju, što samo pogoršava postojeći problem. Zatvor je najčešće funkcionalnog podrijetla, no i uzimanje nekih lijekova može usporiti pražnjenje stolice.

Dojena djeca rijetko imaju teškoća sa zatvorom jer je crijevna mikroflora prilagođena majčinu mlijeku, koje je ujedno i lako probavljivo. Kod dojene djece pražnjenje crijeva najčešće se događa nekoliko puta dnevno, a stolica je mekanija i nije formirana. U slučaju zatvora kod dojene djece potrebno je prilagoditi prehranu majke uzimanjem dovoljno voća, povrća i vlakana.

Kod dojenčadi koja se hrani zamjenskim mlijekom zatvor je češći. Teže izlučivanje stolice često se javlja prilikom uvođenja ili promjene mliječne hrane, odnosno kod prelaska s dojenja na kašastu hranu. Ako su se ti problemi pojavili kod uvođenja zamjenske mliječne hrane, nije dobro odmah promijeniti formulu nego treba prilagoditi učestalost i vrijeme hranjenja. Ako se unatoč tome problemi nastave, preporučuje se zamjena adaptiranog mlijeka posebno prilagođenom hranom za dojenčad sa zatvorom koja ima povećanu količinu laktoze. Uz to, djetetu je potrebno davati i dovoljnu količinu tekućine. Kod dojenčadi s navršenih četiri mjeseca preporučuje se i dodavanje 30 do 60 ml prirodnog voćnog soka od šljive ili grožđa, a od hrane ponuditi onu bogatu vlaknima (marelice, breskve, špinat, grašak).

U slučaju zatvora, trebalo bi izbjegavati dojenčadi davati određene namirnice, kao što su riža, mrkva i banane. Ublažavanju tegoba pomažu i nježna masaža trbuha i topla kupka, koja će dojenče opustiti i smiriti.

Kao funkcionalnu tegobu koja je, na žalost, sve učestalija među dojenčadi, valja spomenuti i alergiju na proteine kravljeg mlijeka. Alergije se mogu javiti kod dojenčadi već tijekom prva tri mjeseca života, ako su na zamjenskom mlijeku ili kasnije, pri uvođenju mlijeka u prehranu i prestankom dojenja.

Glavni simptomi su povraćanje, proljevaste stolice ili kožni osip. Dijagnozu je najlakše potvrditi potpunim isključivanjem mliječnih bjelančevina iz prehrane djeteta i majke, ako je dijete dojeno. Djeci koja su na zamjenskom mlijeku potrebno je uvesti mliječne formule s djelomično ili potpuno rastavljenim proteinima (kazein ili sirutka). Te alergije obično nestaju između druge i četvrte godine života.

Funkcionalne probavne tegobe su sastavni dio odrastanja većine djece. Pritom je važno zapamtiti da je to samo prolazna faza u razvoju zdravog djeteta, te da u tim trenucima treba potporu i smirenost svojih roditelja.