Grejp - zabranjeno voće osvojilo je svijet

Ima nešto čarobno u riječima "to ne smiješ" ili "zabranjeno je". Postoje cijele teorije o sindromu "zabranjenog voća", jer nam upravo zabrana biva najbolji mamac da to i ostvarimo. Možda su krivi naši geni primata, ili čak sisavaca, koji diktiraju prirodnu znatiželju. Možda se dio istine skriva u buntu da odradimo upravo suprotno, čak i destruktivno, toliko slično čimpanzama. Ipak, taj efekt zanimanja za zabranjeno katkad ima i pozitivne posljedice po čovječanstvo, a grejp je jedan od zlatnih primjera. Grejp je puno više od soka, premda upravo na sok i pomislimo kad kažemo grejp. Od ulja usplođa (kore), do ekstrakta sjemenki, grejp nas je uvijek iznenađivao, čak i onda kad smo baš pomislili da o njemu znamo sve. Postao je čak jedan od studentskih primjera na ispitima farmakologije medicinskih ili farmaceutskih fakulteta. Tko bi mu onda odolio?

Grejp, kao i svi agrumi (citrus), pripada obitelji Rutaceae, relativno složenoj obitelji koja je iznimno primamljiva svim sladokuscima u prehrani ili parfumeristici. Citrusi ulaze u podobitelj Aurantioidae, s nekoliko rodova: rod Fortunella - poznat po sve popularnijem kumkvatu, nekoć egzotičnom voću; rod Poncirus - nema prehrambene vrste; i veliki rod Citrus. Sam rod Citrus podijeljen je na podrod Papeda, s kombavom (Citrus hystrix) kao predstavnikom, i podrod Citrus, kojem pripada većina danas poznatih prehrambenih agruma.

Grejp je puno više od soka, premda upravo na sok i pomislimo kad kažemo grejp. Od ulja usplođa (kore), do ekstrakta sjemenki, grejp nas je uvijek iznenađivao, čak i onda kad smo baš pomislili da o njemu znamo sve

Grejp (Citrus x Paradisi, gdje x označava da je riječ o hibridu) nastao je križanjem slatke naranče (Citrus sinensis) i pomela (Citrus maxima). Slatka naranča je drevni hibrid koji su propagirali ljudi zbog prehrane. Grejp je nastao, vjerojatno i kao spontani (prirodni) hibrid na Barbadosu i jedan je od simbola ovog otoka. Prvi ga je opisao James MacFadyen 1837. godine, no pogrešno je grejp proglasio "mutacijom pomela", te će tek 1948. godine biti potvrđeno da je riječ o hibridu. Kao i većina agruma, postoji nekoliko varijeteta nastalih selekcijom, a jedan od najpoznatijih je "Ruby Red".

Grejp je prije svega poznat kao prehrambena namirnica. Sadrži više od 90 posto vode, šest do sedam posto jednostavnih šećera, 1,1 posto vlakana (sadržaj može varirati ovisno o tipu proizvoda), te više od 30 mg vitamina C na 100 g. Njegovi pozitivni učinci dolaze od vitamina C, te prisutnosti flavonoida i kumarina. No, upravo potonje dvije grupe spojeva pridonose i njegovoj potencijalnoj opasnosti. Ranih osamdesetih godina prošlog stoljeća dogodio se bizaran slučaj. Mladi čovjek redovito je uzimao lijek iz klase antihistaminika zbog sezonske alergije. No, jednog je jutra zajedno s lijekom popio i veliku količinu soka od grejpa i - umro. Kasnijim ispitivanjima utvrdilo se da je sok grejpa toliko povisio koncentraciju lijeka u krvi da je dosegnuo toksičnu koncentraciju i negativno utjecao na srčani ritam, što je i uzrokovalo smrt inače zdrave osobe. Nakon proučavanja cijelog niza sličnih slučajeva, utvrđeno je kako sok grejpa može dramatično utjecati na koncentraciju mnogih lijekova u krvi, što se naziva interakcija lijeka i soka grejpa. To uključuje i naširoko korištene lijekove koji kao aktivnu tvar sadrže statine (lijekovi protiv povišenog kolesterola), benzodiazepine (lijekovi za liječenje tjeskobe i nervoze), antidepresiv sertralin, lijekove za liječenje erektilne disfunkcije i mnoge druge. Sok grejpa nije jedini koji uzrokuje takve probleme - sličan učinak imaju i sokovi limete, pomela i nekih sorti crvenih naranči. Katkad je sreća u nesreći što je većina današnjih sokova loše kvalitete te sadrži manji dio udjela izvornog voća. Stoga, ako uzimate lijekove, uvijek se savjetujte sa stručnom osobom smijete li istodobno s lijekovima piti sok od grejpa.

Eterično ulje grejpa dobiva se tiještenjem usplođa (kore). Ono sadrži uglavnom kemijski spoj limonen, kojeg ima više od 85 posto, no glavnu mirisnu komponentu daje mu vrlo složen spektar kemijskih spojeva čiji udio katkad bude i ispod 0,1 posto. Eterično ulje grejpa nekad se koristilo kao aroma u hrani (danas puno rjeđe), a sve do pronalaska "sintetskog" mirisa, eterično ulje grejpa bilo je omiljeni sastojak mnogih parfema, uključujući i slavnu kolonjsku vodu.

U medicinskoj aromaterapiji koristi se iznimno rijetko oralnim putem. No, zato je vrlo popularan u difuzerima za osvježavanje prostora, zbog ugodne i osvježavajuće citrusne note. U kombinaciji s uljima, poput kajeputa, eukaliptusa radiate i ravensare, koristi se u doba kad haraju dišne infekcije - njihova smjesa sinergijski djeluje antivirusno i antibakterijski. Koristi se i u masažama, no u tom slučaju treba biti obazriv. Naime, eterično ulje grejpa blago je fototoksično, odnosno pod utjecajem UV zraka može izazvati oštećenje kože i pojavu tamnije pigmentiranih mrlja (hiperpigmentacija), no tek kad se prijeđe koncentracija od tri do četiri posto. Neka druga ulja citrusa, poput bergamota i limete, daleko su snažnije fototoksična od eteričnog ulja grejpa.

Ekstrakt sjemenki grejpa dobio je na velikoj popularnosti potkraj 20. stoljeća, pogotovo u kozmetici. Ekstrakt je, zanimljivo, otkrio i razvio dr. Jacob Harich, inače nuklearni fizičar. No, tek je Aubrey Hampton, osnivač Aubrey Organics, promovirao upotrebu ekstrakta sjemenki grejpa (poznatog po engleskoj skraćenici GSE) kao prirodnog konzervansa. GSE se dobiva ekstrakcijom sjemenki, ali i pulpe, te bijele membrane usplođa u glicerolu. Istraživanja su pokazala da ovaj ekstrakt posjeduje antibakterijska svojstva, te je uskoro ekstrakt postao planetarno popularan u komplementarnoj medicini kao "prirodni lijek" protiv infekcija.

ZABUNE MODERNOGA DOBA
Ponekad nastanu i zabune s nazivom tipične za moderno doba googlea. Na engleskom jeziku postoji "grapefruit seed extract", ali i "grape seed extract", odnosno ekstrakt sjemenki grožđa. Ta dva ekstrakta nemaju ništa zajedničko, jer ekstrakt sjemenki grožđa sadrži spojeve oligomerne procijanidine, te se koristi kao ljekovita tvar kod nekih krvožilnih bolesti i kao prirodni antioksidans.