Blagotvorna moć morske vode

Tko god ne živi kraj obale, nastoji barem jednom godišnje otići na more, jer znade da će se nakon odmora na moru osjećati zdravije i bolje raspoloženo. Povećano blagostanje nije samo posljedica odmora i sunčanja, nego i češćeg doticaja s morskom vodom, čak i ako se samo šećemo pokraj obale.

Ljudska ljubav prema moru nije isključivo plod promidžbe turističke industrije, nego prije svega biološkog utjecaja koje morska voda, morski zrak i morski plodovi imaju na zdravlje. Nije isključeno ni da naša privrženost moru potječe od sjećanja naših gena na more kao mjesta na kojemu je rođen život. No, ako život i jest ponikao u moru, ipak crpimo zdravlje iz neposredna doticaja s njime.

Još su u davna vremena grčki liječnik Hipokrat, njegov sunarodnjak, filozof Platon, i arapski liječnik Avicena hvalili povoljan utjecaj morske vode na zdravlje. Otac zapadnjačke medicine Hipokrat uvidio je da morska voda ima ljekovit učinak na kožu, jer smanjuje opasnost od upale i ublažava bolove. Grci i Rimljani gradili su termalne kupke na obalama Sredozemlja i Atlantika, a grčki dramaturg Euripid u petom stoljeću prije Krista napisao je da "more liječi sve ljudske boljke".

Terapijska svojstva očituju se na nekoliko načina. Primorska klima ne djeluje samo preventivno, nego i ljekovito, podižući obrambene snage organizma nakon iscrpljujućih bolesti ili stresnih poslovnih razdoblja. Uz to, klimatolozi smatraju da je u primorskim krajevima sloj ozona bolje očuvan (deblji) nego iznad kopnenih predjela, osobito povrh industrijskih gradova, što umanjuje djelovanje alergena poput peludi i drugih tvari koje nadražuju.

More je jedinstveno utoliko što je izrazito bogato mineralima i živim organizmima. Šetnja uz more dobra je za pluća, jer omogućuje udisanje mikrokapljica morske vode, koje nastaju od razbijanja valova o obalu. Te kapljice sadrže mnoštvo negativnih iona i kemijske elemente u tragovima bitne za uravnotežen metabolizam.

Družimo li se s morem tijekom ljeta, učinak na zdravlje još je povoljniji, jer se djelovanju morske vode pridružuje i blagotvorna aktivnost sunčeva svjetla putem očnog živca na središnji živčani sustav.

Nakon što je stoljećima bilo zanemarivano kao izvor zdravlja, more je ponovno ušlo u modu u 19. stoljeću, usporedno s razvojem prometnih sredstava i pojavom turizma, tada još ograničenog na dokonu europsku aristokraciju.

Liječnik Claude De la Bonnardiere iz Arcachona u Akvitaniji je 1867. osmislio sustav liječenja morskom vodom, nazvavši ga talasoterapija (od grčkog thalasa, što znači more). Još jedan Francuz iz 19. stoljeća, Rene Quinton, zaslužan je za popularizaciju talasoterapije. On je formulirao vodenu otopinu temeljenu na morskoj vodi i uspješno je komercijalizirao.

Talasoterapija, tretman morem, sustav je liječenja grijanom morskom vodom s ciljem pomlađivanja stanica kože, odstranjivanja mrtvih stanica s gornjeg sloja kože, obogaćivanja kože mineralima i odstranjivanja toksičnih tvari. Uporaba svježe morske vode potiče izmjenu minerala i toksina između tijela i vode. Morskom se terapijom ostvaruju i drugi, za tijelo povoljni učinci, uključujući opuštanje, "čišćenje" od stresa, oporavak mišića i mršavljenje.

Budući da se morska voda ne može umjetno proizvesti niti održavati u izvornom stanju dulje od 24 sata, talasoterapija se može provoditi jedino blizu mora. Za terapiju se koristi more izvađeno podalje od obale, koje se prije tretmana sterilizira i pročišćava. U tretmanima se mogu koristiti i morski plodovi, poput algi i blata izvučena iz mora.

Liječenje morem provodi se putem masaže, obloga i vježbanja u vodi. A koji je najpovoljniji tretman za pojedinu osobu, svakako određuje liječnik specijalist prema individualnim potrebama osobe. Voda kojom se provodi talasoterapija zagrijava se na temperaturu između 35 i 37 stupnjeva Celzija.

Hidromasaža omogućuje opuštanje mišića i pospješuje krvotok. Pri masaži se primjenjuju mlazovi vode u kadi ispunjenoj morskom vodom. Masaža se može provoditi i u bazenu, pri čemu se mlazovi usmjeravaju prema ramenima, prsnom košu, trbuhu, udovima i zdjelici. Mlazovi morske vode djeluju poticajno na krvotok, ublažavaju grčeve u mišićima, revitaliziraju kožu i poboljšavaju ukupno funkcioniranje organizma.

Hidrokinezioterapija podrazumijeva izvođenje vježbi u morskoj vodi. Pritom se iskorištava prednost niže gravitacije i većeg otpora u vodenom okruženju. Voda pruža dvanaest puta veći otpor od zraka te se vježbač pri svakoj kretnji mora nadmetati s njome, ali ga ona istodobno i podržava. Otpor vode omogućuje vježbanje i ljudima s bolnim zglobovima i krhkim kostima, koji bi se inače ozlijedili vježbajući na tlu.

Alge i morsko blato vrlo su djelotvorni dodaci talasoterapije koji pojačavaju blagotvorne učinke morske vode. Ovi sastojci mogu biti umiješani u vodu ili se primjenjivati u obliku obloga. Topli oblozi s morskom vodom i dodatkom algi ili blata nanose se na točke tijela kojima je potrebna terapija. Topli oblog s algama primjenjuje se i u estetske svrhe radi uklanjanja mrtvih stanica, mrlja na koži i toksina, radi unaprjeđenja krvotoka i prevencije celulita i strija. Oblog s kombinacijom blata i algi sadrži velike količine minerala, a pozitivno djeluje na reumatizam i osteartritis te poboljšava krvotok.

Tehnike koje se koriste u sklopu talasoterapije kod pojedinog se pacijenta mogu i kombinirati, ili se primjenjuje samo jedna tehnika, a rezultati se procjenjuju nakon tjedan dana svakodnevne primjene.