Bračna nevjera - razvod ili oprost

Sumnje i ljubomora često donose upravo ono čega se boje. Thomas Jefferson

Prema Wikipediji, „preljub je bračna nevjera, odnosno oblik izvanbračnog seksa koji je kršenje bračnih obveza od strane jednog od supružnika“. Taj oblik izdaje partnera/ice u braku postoji otkada postoji i brak, s tim da preljubnik može biti muž, žena ili oboje, a događa se slučajno ili planirano, s jednom ili više osoba te može biti otkriven ili pokajnički priznat partneru/ici. Posljedice su obično razvod braka i raspad obitelji ili oprost i očuvanje bračne zajednice. Kroz povijest je poznat u svim razdobljima, a i danas ga nalazimo u svim kulturama diljem svijeta. Na preljub se oduvijek gledalo kao na negativnu pojavu i osuđivalo ga se kao nemoralan čin. Mužu preljubniku gotovo uvijek bi se progledalo „kroz prste“, dok su žene preljubnice bile izlagane teškom poniženju i strogo osuđivane, čak kažnjavane i smrću. I danas, u 21. stoljeću, žene koje se upuste u ljubavnu avanturu i izvanbračni seks znatno se više moralno osuđuje nego muževe, a u zemljama u kojima je preljub kazneno djelo strože su sankcionirane, uključujući i smrtnu kaznu, što je, primjerice, slučaj u nekim muslimanskim zemljama.

Obično se kaže da muškarci varaju češće nego žene, ali i da žene to vještije skrivaju. Najnovija znanstvena istraživanja pokazuju da je 57 posto muževa i 54 posto žena priznalo nevjeru, da je 71 posto žena iniciralo razvod braka te da je 53 posto svih razvoda uzrokovano preljubom.

Zbog nezadovoljavajućeg seksa u braku 20 posto žena odlučilo se na ljubavnu vezu izvan braka, s tim da ih je 44 posto privukla neodoljiva druga osoba. Kad je riječ o muževima, 35 posto ih je željelo malo začiniti svoj ljubavni život, dok je 32 posto žena željelo osjetiti da su privlačne i poželjne. Na preljub se zbog češćeg seksa odlučilo 48 posto muškaraca, dok ih je 47 posto željelo iskusiti drukčiji seks. No, to su prave fraze jer su to mogli imati i iskusiti u braku, s obzirom na to da se čak 56 posto preljubnika i 34 posto preljubnica izjasnilo da imaju sretan ili vrlo sretan brak.

Bliska prijateljstva postupno mogu prerasti u emocionalnu aferu, to jest vezu u kojoj su emocionalne granice nejasne, a partneru se prešućuju prave ili daju lažne informacije koje uklanjaju svaku sumnju u bračnu izdaju

Istraživanja pokazuju da se većina ljubavnih afera događa upravo na poslu - 55 posto ispitanika tvrdi kako su prvi put imali ljubavnu avanturu izvan braka upravo s kolegom, odnosno kolegicom na poslu, koji su njoj/njemu pružili upravo ono što su očekivali u braku, a ne kažu što su učinili da to i dobiju u vlastitom braku da bi oboje bili zadovoljni. Jer, sreća i sve ugode u braku stvaraju se usrećujući jedno drugo i uživajući u toj zajedničkoj sreći.

Čak 69 posto žena priznalo je da su se na prevaru odlučile zato što od svoga partnera više ne dobivaju nikakve darove. Darovi i druge lijepe geste ženama su važni jer ih čine sretnima, osjećaju se vrijednima, voljenima i cijenjenima. Muževe koji to ne čine supruge percipiraju tako kao da im više nije do njih stalo, što ih potiče da sreću i pažnju potraže drugdje, piše britanski Express. „Dar“ je simbolika koja predstavlja nježnost, pažnju, ljubav, emocionalnu toplinu, osmijeh, zagrljaj, povjerenje, razumijevanje... Tome valja dodati monotoniju, dosadu, nedostatak komunikacije, češća vrijeđanja i sukobe, a nerijetko i otuđenost. Dobar primjer za to je, recimo, situacija u kojoj muž ide rano spavati, a supruga do ponoći gleda svoje omiljene serije, ili obrnuto, ona ide rano u postelju, a on surfa na internetu i tko zna što traži. Kad dođu u krevet, bude partnera/icu radi seksa koji obično prođe u polusnu, bez maženja, predigre... To pokazuje sebičnost, zaokupljenost samim sobom i nezainteresiranost za želje i potrebe partnera/ice pa s vremenom dolazi do udaljavanja i emocionalne zatvorenosti.

Riječka psihologica dr. Ana KandareŠoljaga tvrdi da „većina razloga za nevjeru pripada kategorijama lošeg načina rješavanja osobnih i bračnih problema te da se među tipovima nevjere prakticiraju još i nevjera za jednu noć, nevjera iz osvete, zbog ovisnosti o seksu, zbog podsvjesnog pokušaja da se njome izazove kraj veze s ‘regularnim’ partnerom, on-line i emocionalna nevjera“, dok zaljubljenost u treću osobu smatra najrjeđim uzrokom nevjere. U svojoj knjizi „His needs, her needs“ dr. Willard Harley tvrdi da se osnovne potrebe muškaraca i žena u braku razlikuju. Pet potreba muževa koje navodi su seksualno ispunjenje, zajedničke aktivnosti, privlačna supruga, obiteljska podrška i divljenje njemu, dok su ženine potrebe nježnost, razgovor, iskrenost, otvorenost, financijska podrška i predanost obitelji.

Najnovija istraživanja pokazuju i razlike u pogledu preljuba. Tako žene smatraju kako je emotivna prevara gora od fizičke, dok muškarci imaju suprotno mišljenje. Oko 90 posto žena prevarom smatra strastveni poljubac s drugom osobom, dok tako misli 75 muškaraca. Da je flert s drugom osobom preko poruka i dopisivanja prevara, izjasnilo se 68 posto muškaraca i 51 posto žena.

Što podrazumijevamo pod pojmom emocionalna nevjera? Peggy Vaughan, autorica knjige “Mit monogamije: osobni priručnik za oporavljanje od veza“, kaže da je emocionalna nevjera veza s osobama suprotnog spola koju nastojite sakriti pred bračnim partnerom. Iako tu nema seksa, postupno se javlja ovisnost o toj osobi jer ona pruža ono nešto što nedostaje u braku pa dolazi do nesvjesnog udaljavanja od bračnog partnera/ ice, osjećaji se isprepliću i skrivaju tu emocionalnu vezu s drugom osobom, zbog čega se osjeća krivnja koja stalno raste, postupno se gubi nadzor i stvara sve dublja osjećajna veza, tako da emocionalna afera može vrlo lako prerasti u fizičku, odnosno ljubavno-seksualnu aferu.

Na to upozorava i dr. Shirley Glass, jedna od vodećih svjetskih psihologica na području nevjere, u svojoj knjizi „NOT ‘Just Friends’“ (NE ‘Samo prijatelji’), raspravljajući o tome kako bliska prijateljstva postupno mogu prerasti u emocionalnu aferu, to jest vezu u kojoj su emocionalne granice nejasne, a partneru se prešućuju prave ili daju lažne informacije koje uklanjaju svaku sumnju u bračnu izdaju. Postajete ovisni o nekome novom i gurate osobu koju volite dalje od sebe, dijelom i da biste se manje osjećali krivima jer kad emocionalno varate, vjerojatno ćete zbog toga osjećati krivnju. No, u isto vrijeme bespomoćno ćete upadati u sve dublju vezu i osjećati još veću krivnju zbog toga što su vam osjećaji pomiješani. Čak i ako nikada ne ostvarite seksualni odnos, emocionalna prevara može biti vrlo bolna za vašeg partnera ako je otkrije, pa je mudro takvu vezu prekinuti što je prije moguće kako ne bi uništila vašu bračnu zajednicu.

Žene smatraju kako je emotivna prevara gora od fizičke, dok muškarci imaju suprotno mišljenje

Čim zapazite da šaljete dvosmislene poruke, kupujete posebne mirise, pomno se dotjerujete ili odijevate biranu odjeću kad odlazite u grad da se s njim „slučajno nađete na kavi“, uživate u njegovu društvu, razgovoru i zajedničkim trenucima, a partner ne zna što se događa ili mu kad dođete kući kažete da ga je pozdravio Mario kako on ne bi posumnjao u vašu vezu jer - da nešto ima, ne biste to rekli. To je dvosjekli mač jer može izazvati ljubomoru. Ne zaboravite, emocionalna afera može lako prijeći u seksualnu koja će izaći na vidjelo i razoriti brak. Zato je svako koketiranje s drugim muškarcem ili ženom kao igranje vatrom.

Činjenica je da preljub izaziva bol, patnju i krizu kod oba partnera te uništava međusobno povjerenje, ali ako je sačuvana iskrena ljubav, bračnu zajednicu ipak je moguće spasiti, uz uvjet da za to postoji obostrano razumijevanje i istinska želja te da razlog preljuba nije osveta. Ako povrijeđeni partner uzvraća osvetom, problem se samo povećava. Varaju se oni koji misle da će osvetom preljubniku njima biti lakše te da će njihova bol nestati ili barem biti manja. Također, ne smije se razmišljati o tračanju i ogovaranju jer to je velika prepreka na putu do cilja kojemu se teži. Mnogo je mudrije „hladne glave“ razgovarati o problemu, tražiti rješenje, otkloniti uzroke i pokazati spremnost na oprost, a preljubnik da prihvati odgovornost i pokaže kajanje. Pri tome valja očuvati vlastito i partnerovo dostojanstvo.

Nakon preljuba najčešći način nošenja s problemom je priznanje, opraštanje partneru, smanjivanje vlastitog osjećaja krivnje i rad na vezi da postane kvalitetnija. Bez toga nema očuvanja bračne zajednice niti pravog oporavka. Usto, obvezno treba žurno zatražiti pomoć psihologa. “Ti ljudi strašno pate i treba im pomoći da se oslobode osjećaja krivnje i srama jer ih takve emocije blokiraju. Uz odgovarajuću terapiju, preljub može imati terapeutski učinak te pomoći ljudima da prestanu biti inertni. To je poput radikalne, ali neizbježne operacije u bolnici. Ako je vašem braku prestalo kucati srce, onda preljub može biti defibrilator”, tvrdi američka psihoterapeutkinja dr. Kirshenbaum.

Niti jedan brak nije imun na nevjeru. To kaže eminentna riječka psihologica dr. Ana Kandare-Šoljaga u novoj knjizi „Nevjera - vodič za suočavanje i prevenciju“. Dajući mnoge odgovore na pitanja preljuba, ona sigurno vodi prevarenu osobu od prvih trenutaka šoka i izrazitog emocionalnog stresa kroz sve daljnje faze prihvaćanja situacije i suočavanja s njom. „Nevjera, kao i vjernost, stvar su naše svjesne odluke. Prevarena osoba nije kriva - nevjera je odgovornost nevjerne osobe“, tvrdi dr. Kandare-Šoljaga i savjetuje preljubniku/ici: „Donesite odluku da ćete biti vjerni. Znate i sami da nije moguće kontrolirati ponašanje nekog drugog, ali je zato i te kako moguće kontrolirati vlastito.“ Ona nevjeru sagledava iz perspektive svih sudionika „trokuta“, analizira njihovu problematiku, pružajući pomoć svima, a ne samo prevarenoj osobi jer je svakoj od tri osobe u tom trokutu potrebna psihološka stručna pomoć.

Djeca strahuju od rastave roditelja jer se plaše da će ih zauvijek izgubiti, zbog čega pojedini roditelji ostaju u braku, iako je on neodrživ, da ih poštede patnje, emocionalnih i socijalnih problema. No, time i sebi i njima čine veliko zlo jer djeca svakodnevno slušaju njihove sukobe. Djeca će lakše prebroditi rastavu ako im oba roditelja smireno objasne da ih vole i da će se o njima brinuti te da je rastava jedino rješenje. Oni se međusobno rastaju, ali ne i od svoje djece. Usto, roditelji koji se rastaju nikada ne bi smjeli manipulirati djecom niti im govoriti nešto ružno jedno o drugom. Roditelji koji misle na svoj brak i vlastitu djecu, moraju od početka bračne zajednice svoj dom učiniti oazom mira, ljubavi, sreće i zadovoljstva, a vlastitu sreću vidjeti u sreći kojom obasipaju bračnog partnera/icu. Moraju znati, i u skladu s tim se ponašati, da su intimnost, strast, ljubav, uzajamno povjerenje, poštovanje, sloga i zajedništvo ključ svakog uspjeha, sreće, skladnog braka, kvalitetnih obiteljskih i emocionalnih odnosa i odgovornog roditeljstva, a ujedno i najbolja prevencija svih negativnih pojava, ljubomore i drugih nepoželjnih ponašanja.

I za kraj mudra poruka koju G. G. Marquez upućuje bračnim partnerima i svima koji su zaljubljeni: „Volim te ne zbog onoga što si ti, već zbog onoga što sam ja kad sam s tobom.“ Lijepo rečeno i vrlo djelotvorno, zato ne zaboravite to češće reći svojoj dragani, odnosno svom dragom i bit ćete višestruko nagrađeni velikim i dragim iznenađenjima.