EPIDEMIJE: čemu nas može naučiti pacifički otok Rotuma?

Stručne zanimljivosti Borna Tićak

U razdoblju epidemije ospica na Fidžiju 1875. godine, obližnji otok Rotuma uveo je strogu karantenu kao jedini način zaštite od harajuće bolesti

Svijet kao globalno selo i opasnost izoliranih zajednica

Krajem 19. stoljeća prekooceanski parobrodi postali su uobičajena pojava. Tako je jedan od njih bio odgovoran za pojavu ospica na području otoka Tihog oceana.
 
Godine 1875. epidemija ospica javila se na otoku Fidži u Tihom oceanu kada je otprilike 20 posto žitelja otoka preminulo. S obzirom da nedostaju podaci iz tog razdoblja, teško je ekskluzivno konstatirati kako je visoka smrtnost posljedica hipervirulentnog soja virusa ili genetske predispozicije zaražene populacije.
 
U razdoblju epidemije ospica na Fidžiju 1875. godine, obližnji otok Rotuma (otok na području Tihog oceana koji je u razdoblju od 1881. do 1970. godine bio pod britanskom vlašću u sastavu kolonije Fidži) uveo je strogu karantenu kao jedini način zaštite od harajuće bolesti. Opasnost je uskoro prošla, a karantena se pokazala kao uspješna metoda borbe. No, vrlo brzo povoljna epidemiološka situacija prestaje.

Gdje je bila slaba točka?

Slaba točka zbog koje su ospice došle i na Rotumu nije ništa drugo već splet nesretnih okolnosti. Godine 1911. na brodu koji se uputio prema otoku Rotuma nalazile su se dvije žene oboljele od ospica. Baš u tom trenutku lokalni otočni zdravstveni dužnosnik bio je odsutan, a žene su nakon pristanka broda slobodno ušle na Rotumu. Vrlo brzo ospice su zavladale otokom.
 
Te iste godine na otoku je obitavalo 2616 osoba s podjednakim udjelom žena i muškaraca. Jedna od posljedica novonastale epidemiološke situacije je povećanje smrtnosti na otoku za 18,8 posto. Otprilike dvije trećine svih smrti povezuje se s ospicama.

Koji je razlog visoke smrtnosti?

Kao glavni razlog visoke smrtnosti na otoku navodi se njegova izoliranost. Upravo zbog velike udaljenosti od okolnih otoka (primjerice, od Fidžija više od 500 kilometara), stanovništvo je bilo relativno homogeno. Osim toga, mikroorganizmi s kojima su se susretali karakteristični su za to područje, stoga je postojao cijeli niz drugih potencijalno fatalnih opasnosti koje su bile uobičajene za Zapadni svijet.
 
Činjenica da su otočani bili relativno homogeni te da je kontakt s mikroorganizmima bio ograničen, negativno je utjecala na gensku raznolikost tog podneblja. Što je veća genska raznolikost, to je organizam „otporniji“ na različite vidove opasnosti, a u slučaju Rotume situacija je bila obrnuta - „bazen gena“ otočke populacije bio je ograničen, što nije pridonijelo sposobnosti imunosnog sustava da se brani od novih opasnosti.

Zašto je značajna epidemija na Rotumi?

Epidemiološka situacija na Rotumi prva je i najdetaljnije dokumentirana epidemija ospica u izoliranoj populaciji. Analizom podataka zaključeno je kako su ospice u populaciji otoka Rotume primarno zahvaćale gastrointestinalni sustav. Također, došlo je do povećanja smrtnosti prouzročene turberkulozom. Pojavila se i jedna anomalija - smrtnost prouzročena ospicama, osim kod novorođenčadi i starije populacije, bila je povećana i kod mladih osoba koje se smatraju najzdravijim dijelom svakoga društva.
 
Pretpostavlja se kako su zdrava novorođenčad i djeca umirala od posljedica neuhranjenosti i dehidracije. Pružatelji zdravstvene skrbi nisu mogli osigurati odgovarajuću količinu hrane, vode i brige o svim bolesnima na otoku, stoga su neuhranjenost i dehidracija postale učestale. Bez odgovarajuće terapije, povećavao se i rizik od po život opasnih sekundarnih infekcija.

Rotuma – igra nesretnog slučaja

Već je napomenuta činjenica kako izolirane homogene populacije imaju manju sposobnost obrane od mikroorganizama, pogotovo onih koji su karakteristični za druge dijelove svijeta. No, za razumijevanje visoke smrtnosti žitelja Rotume mora se imati u vidu kontekst vremena. Epidemija se odvila u preantibiotskoj, ali i prevakcinatorskoj eri, stoga nije postojala mogućnost prevencije obolijevanja, kao ni terapije sekundarnih infekcija.

Izvor: Shanks GD et al. Extreme Mortality After First Introduction of Measles Virus to the Polynesian Island of Rotuma, 1911. American Journal of Epidemiology. 2011, 173, 1211–1222.

Datum objave članka: 17. 7. 2020.
izdvojeni proizvodi