JE LI VAŠE DIJETE IZBIRLJIVO U HRANI?: nisu oni ili vi krivi - to su vjerojatno njihovi geni
Studija blizanaca zaključila je da izbirljivost kod djece ima više veze s genetskim čimbenicima nego s njihovom okolinom
Ako ste odrasli u 80-im i 90-im godinama prošlog stoljeća i borili se s izbirljivošću u hrani, velike su šanse da imate bolna sjećanja na bitke za vrijeme obroka i roditelje pod stresom.
Srećom, znanje i razumijevanje ovih pitanja donekle su napredovali, ali još uvijek postoji stigma vezana za etiketu 'izbirljivih' - i za djecu i za njihove roditelje.
Nova studija mogla bi nam pomoći da odbacimo nešto od toga, otkrivši da je gotovo sva nervoza oko hrane kod djece uzrokovana genetikom.
Srećom, znanje i razumijevanje ovih pitanja donekle su napredovali, ali još uvijek postoji stigma vezana za etiketu 'izbirljivih' - i za djecu i za njihove roditelje.
Nova studija mogla bi nam pomoći da odbacimo nešto od toga, otkrivši da je gotovo sva nervoza oko hrane kod djece uzrokovana genetikom.
Neidentični blizanci puno manje slični u izbirljivosti oko hrane od jednojajčanih blizanaca
Istraživači su se usredotočili na obitelji s parovima jednojajčanih ili neidentičnih blizanaca. Svi su sudionici bili dio velike kohortne studije* blizanaca rođenih u Engleskoj i Walesu 2007. godine. Korišteni podaci su prikupljeni kada su djeca bila u dobi od 16 mjeseci, 3 godine, 5 godina, 7 godina i 13 godina. To je uključivalo upitnik o ponašanju djeteta pri jelu, dobro uspostavljen način mjerenja i 'izbirljivosti oko hrane' i straha od isprobavanja nove hrane, koji su ispunili roditelji.
* kohortne studije -studije koje imaju za cilj provjeru hipoteze o uzročnoj povezanosti
Usporedba jednojajčanih i neidentičnih blizanaca korisna je kada znanstvenici pokušavaju utvrditi utjecaj genetike na određenu osobinu. Parovi blizanaca iste su dobi i vjerojatno će doživjeti vrlo sličan odgoj; međutim, jednojajčani blizanci dijele veliki udio genetske sličnosti, dok neidentični blizanci nemaju (srodni su na isti način kao i druga braća i sestre).
U ovoj studiji, tim je otkrio da su neidentični blizanci mnogo manje slični u svojoj izbirljivosti oko hrane od jednojajčanih blizanaca, što sugerira da njihova genetika igra veću ulogu od njihove okoline. Zaključili su da je u dobi od 16 mjeseci genetika odgovorna za oko 60 posto razlika u izbirljivosti prema hrani, što je poraslo na najmanje 74 posto u dobi od 3 do 13 godina.
Kako su djeca postajala starija, a vjerojatno i provodila više vremena izvan kuće bez svoje braće i sestara u blizini i sa svojim prijateljskim grupama, jedinstveni okolišni čimbenici počeli su igrati važniju ulogu - oko 25 posto između 7 i 13 godina.
Zajednički utjecaji okoline, s druge strane, pokazali su se značajnim samo kod vrlo male djece.
"Zajednički čimbenici okoline, kao što je zajedničko sjedenje za stolom tijekom obroka kao obitelj, mogu biti značajni samo u djetinjstvu“, rekla je starija autorica dr. Clare Llewellyn u izjavi. „Ovo sugerira da bi intervencije koje pomažu djeci da jedu širi raspon hrane, kao što je stalno izlaganje djece istoj hrani i nuđenje raznovrsnog voća i povrća, mogle biti najučinkovitije u vrlo ranim godinama.“
* kohortne studije -studije koje imaju za cilj provjeru hipoteze o uzročnoj povezanosti
Usporedba jednojajčanih i neidentičnih blizanaca korisna je kada znanstvenici pokušavaju utvrditi utjecaj genetike na određenu osobinu. Parovi blizanaca iste su dobi i vjerojatno će doživjeti vrlo sličan odgoj; međutim, jednojajčani blizanci dijele veliki udio genetske sličnosti, dok neidentični blizanci nemaju (srodni su na isti način kao i druga braća i sestre).
U ovoj studiji, tim je otkrio da su neidentični blizanci mnogo manje slični u svojoj izbirljivosti oko hrane od jednojajčanih blizanaca, što sugerira da njihova genetika igra veću ulogu od njihove okoline. Zaključili su da je u dobi od 16 mjeseci genetika odgovorna za oko 60 posto razlika u izbirljivosti prema hrani, što je poraslo na najmanje 74 posto u dobi od 3 do 13 godina.
Kako su djeca postajala starija, a vjerojatno i provodila više vremena izvan kuće bez svoje braće i sestara u blizini i sa svojim prijateljskim grupama, jedinstveni okolišni čimbenici počeli su igrati važniju ulogu - oko 25 posto između 7 i 13 godina.
Zajednički utjecaji okoline, s druge strane, pokazali su se značajnim samo kod vrlo male djece.
"Zajednički čimbenici okoline, kao što je zajedničko sjedenje za stolom tijekom obroka kao obitelj, mogu biti značajni samo u djetinjstvu“, rekla je starija autorica dr. Clare Llewellyn u izjavi. „Ovo sugerira da bi intervencije koje pomažu djeci da jedu širi raspon hrane, kao što je stalno izlaganje djece istoj hrani i nuđenje raznovrsnog voća i povrća, mogle biti najučinkovitije u vrlo ranim godinama.“
Jesu li roditelji odgovorni za izbirljivost djece u hrani?
Dok roditelji često osjećaju veliku količinu tjeskobe oko prehrambenih navika svoje djece i suočavaju se s osudama drugih roditelja, glavna poruka je da je većina nervozne prehrane kod djece urođena.
„Ovo ponašanje nije rezultat roditeljstva“, rekla je glavna autorica dr. Zeynep Nas. „Naša studija također pokazuje da izbirljivost u hrani nije nužno samo 'faza', već može uporno trajati.“
Ako ste trenutačno u mukama roditeljstva male djece i pokušavate shvatiti zašto dijete iznenada odbija hranu koju je voljelo prije dva tjedna, moglo bi vam pomoći znati da, iako izbirljivost definitivno može trajati i nakon djetinjstva, to ne znači da je ispravljena za cijeli život.
„Roditelji mogu nastaviti poticati svoju djecu da jedu raznovrsnu hranu tijekom djetinjstva i do adolescencije, ali vršnjaci i prijatelji mogu postati važniji utjecaj na dječju prehranu kada dođu u tinejdžersko doba“, rekla je starija autorica dr. Alison Fildes.
Studija je bila ograničena manjim veličinama uzorka u nekim vremenskim točkama, kao i pristranošću prema obiteljima u natprosječnim socioekonomskim okolnostima. Tim je također naglasio da bi se buduća istraživanja trebala proširiti izvan Zapada kako bi se promatrale različite kulture i regije s različitim razinama sigurnosti hrane.
„Ovo ponašanje nije rezultat roditeljstva“, rekla je glavna autorica dr. Zeynep Nas. „Naša studija također pokazuje da izbirljivost u hrani nije nužno samo 'faza', već može uporno trajati.“
Ako ste trenutačno u mukama roditeljstva male djece i pokušavate shvatiti zašto dijete iznenada odbija hranu koju je voljelo prije dva tjedna, moglo bi vam pomoći znati da, iako izbirljivost definitivno može trajati i nakon djetinjstva, to ne znači da je ispravljena za cijeli život.
„Roditelji mogu nastaviti poticati svoju djecu da jedu raznovrsnu hranu tijekom djetinjstva i do adolescencije, ali vršnjaci i prijatelji mogu postati važniji utjecaj na dječju prehranu kada dođu u tinejdžersko doba“, rekla je starija autorica dr. Alison Fildes.
Studija je bila ograničena manjim veličinama uzorka u nekim vremenskim točkama, kao i pristranošću prema obiteljima u natprosječnim socioekonomskim okolnostima. Tim je također naglasio da bi se buduća istraživanja trebala proširiti izvan Zapada kako bi se promatrale različite kulture i regije s različitim razinama sigurnosti hrane.
Najbolji je smiren i strpljiv pristup
Izbirljivost u jelu vrlo je česta pojava, a većina medicinskih savjeta sugerira da je smiren pristup najbolji. Staromodno razmišljanje o prisiljavanju djece da čiste svoje tanjure je izvan okvira - sada znamo bolje.
Umjesto toga, biti strpljiv s djecom, ukloniti dio fokusa na hranu, ne uspoređivati ih s njihovim vršnjacima i isprobavati različite načine kuhanja i posluživanja hrane vjerojatno će dovesti do puno boljih rezultata.
Studija je objavljena u časopisu The Journal of Child Psychology and Psychiatry.
Umjesto toga, biti strpljiv s djecom, ukloniti dio fokusa na hranu, ne uspoređivati ih s njihovim vršnjacima i isprobavati različite načine kuhanja i posluživanja hrane vjerojatno će dovesti do puno boljih rezultata.
Studija je objavljena u časopisu The Journal of Child Psychology and Psychiatry.
Izvor: www.iflscience.com
Izvor fotografije: Shutterstock
