Tajna strana uma

Zdrav život / Mentalno zdravlje Denisa Legac dr. med.

Promijenjeno stanje svijesti otvara mogućnost susreta i komunikacije s vlastitim nesvjesnim, uz otkrivanje novih, individualnih strategija rješavanja problema

Mi smo u svom osnovnom stanju čista svijest

U početku
Nije bilo ni postojanja ni nepostojanja,
sav je taj svijet bio neočitovana energija...


Onaj jedan je disao bez daha,
svojom vlastitom snagom.
Ničeg drugog nije bilo...

-
Himna stvaranju, Rg Veda


S brzim razvojem moderne medicine sve više dolaze do izražaja izvorne metode liječenja, među ostalim, hipnoza i trans. Pojmovi hipnoza i trans s jedne strane te medicina s druge od samih su početaka nerazdvojivi. Današnji je liječnik sve više i šaman i medicinar, umjetni se lijek nadomješta prirodnom ljekovitom biljkom, a posjet ordinaciji, odnosno boravak u bolnici povjerenjem u ljudske snage samopomoći. Pacijent je postao konzument naučenog modela liječenja, zanemario je vlastitu odgovornost umjesto da aktivno mentalno sudjeluje u procesu liječenja.

Zahvaljujući stalnom naviranju novih spoznaja u medicini i njezinim specijalnostima sve je važnija obrada simptoma u odnosu na osnovnu bolest. Ipak, ono što često nedostaje jest cjelovit pristup bolesti, ponajprije psihičkoj uzročnoj komponenti. Svakome je vjerojatno iz vlastitog iskustva poznata činjenica da je za određenu bolest na neki način predodređen. Nakon dulje faze nagomilavanja emocionalnog i/ili psihičkog preopterećenja može se dogoditi da psiha traži svoj danak. To se kod mnogih očituje kroz prehladu koja danima veže uz krevet, što za pojedinca može značiti početak bolovanja. Ali i ono nesvjesno, koje se prilagođava danom slučaju, odnosno mogućnostima, ovdje traži svoj danak.

Kao što vidimo kod ovoga svakodnevnog slučaja, može se utvrditi uzročna povezanost i s teškim bolestima. Koliko samo često ljudi govore "meni je potpuno jasno da je ta osoba dobila infarkt" ili "nije ni čudo da on boluje od karcinoma". To samo dokazuje kako i laik može utvrditi vezu između bolesti i određene životne situacije s obzirom na vlastitu psihičku konstituciju.

Zbog nedostatka vremena liječnik zanemaruje mogućnost rada na psihičkom planu pacijenta. Umjesto toga, pažnja se usmjerava na bolest i simptome, propisuju se lijekovi i ostali vidovi terapije. Pacijent s vlastitim mikrokozmosom često ostaje nezapažen. Terapija se provodi bez upoznavanja pacijenta s komplementarnim oblicima liječenja, uz izostanak identifikacije s terapijom izostaje i aktivacija vlastitih mogućnosti izlječenja, zbog čega se često gubi moćan i vrlo učinkovit potencijal u liječenju.

Ulaganje u sebe

Sve više nas u potrazi je za unutarnjim zadovoljstvom. Različiti ljudi to nazivaju različitim imenima - razvoj osobnosti, osobna evolucija, samorazvoj, samorealizacija, duhovni razvoj ili stjecanje uvida u svoje sposobnosti. Literatura nas podsjeća na to da je globalni osobni razvoj pojedinca prema grubim procjenama u porastu i da se povećava svake četiri godine. Razvoj osobnosti u najširem smislu pokriva niz različitih aktivnosti uključujući meditaciju, jogu, thai chi, gestalt, transakcijsku analizu. Svakoga od nas može privući jedan ili drugi razvojni put na različite načine u različito vrijeme. Činjenica je da nam je svima stalo do osobnog razvoja koji nikada ne jenja, prateći nas cijeli život.

I tu stupa na scenu moderna medicinska hipnoza čiji je cilj uvesti pacijenta u određeno stanje transa, tj. promijenjeno stanje svijesti. To stanje otvara mogućnost pacijentu da se sretne i komunicira s vlastitim nesvjesnim. Tako se uspijeva razumjeti katkad jako dobro prikriven psihosocijalno zastrti smisao bolesti. Ako se to uspije, proces liječenja može krenuti "prema van". Hipnoza kroz ciljane sugestije potiče pacijenta u otkrivanju novih, individualnih strategija rješavanja problema, nakon čega se na odgovarajući način može pripremiti podloga za konzervativnu terapiju, a time i znatno poboljšati njezinu učinkovitost.

Kroz odgovoran pristup pacijentu unutarnjim putem, tj. hipnozom, i vanjskim putem, tj. modernim metodama liječenja, možemo razumjeti definiciju zdravlja prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji koja kaže da je zdravlje tjelesno, psihičko i socijalno blagostanje.

Hipnoza - nove spoznaje i mogućnosti

Hipnozom se induciraju stanja transa, tj. promijenjena stanja svijesti. Stanje transa, alfa stanje, počinje u onom trenutku kada za osobu svi događaji u njezinoj okolini postaju nevažni, a koncentracija se okreće prema unutarnjim zbivanjima. To mogu biti različite misli u obliku slika, zvukova, osjeta, emocija, okusa ili mirisa. U transnom stanju osoba je podložna sugestiji terapeuta (liječnika). One mogu biti direktne ili indirektne, primjerice preko zamjenskih priča ili metafora. Smisao je zamjenskih priča indirektna identifikacija s osobom iz priče, a u slučaju uporabe metafora pacijent, odnosno njegova podsvijest, sam bira interpretaciju i poruku koju mu metafora pruža. Vrlo je važno istaknuti da hipnoza služi samo u medicinske svrhe te se nikada ne upotrebljava za manipulaciju ili zabavu, kao što je to slučaj kod show hipnoze (kazališne hipnoze). Hipnoza je dopuštena samo uz dozvolu pacijenta, što znači da mora dati svojevoljni pristanak za terapiju. Nakon hipnoze osobe se često osjećaju drukčije nego inače. Mnogi počnu razmišljati o sebi, svojoj osobnosti i svome životu. Dopuste si da otkriju što žele raditi, a što ne, te odabiru vlastita iskustva, prepuštaju se porivima koje bi inače potisnuli i čine nešto novo i drukčije. Tako počnu učiti sami o sebi jer su dopustili komunikaciju između svijesti i podsvijesti. Dopuštanje takve komunikacije moglo bi se objasniti kao odavanje poštovanja integritetu naše ljudskosti i autentičnosti.

Za vrijem hipnoze dolazi do promjene percepcije vremena, transne logike, jačanja emocionalne komponente i pojačane sugestibilnosti.

Razlikujemo direktnu i tzv. novu indirektnu hipnozu po Miltonu Eriksonu. Direktnom hipnozom služio se Freud. Služeći se njome (npr. ti se sada opuštaš, tvoje vjeđe su sve teže i teže), Freud je imao uspjeha u samo 30 posto slučajeva, nakon čega je zaključio da hipnoza nije učinkovita tehnika, pa se posvetio analizi. Za razliku od direktivnog, indirektnim pristupom dopuštamo pacijentu da sam odluči koliko će ići u trans i na kojoj razini će njegova podsvijest raditi na unapređenju sadašnjeg stanja kojem je potrebna promjena. Grawe sa suradnicima (1994. Str 636f) piše: "Hipnoza se može integrirati u terapijski pristup bilo kojeg nivoa, kao i u smislu širokih terapijskih planova - znači postaje dio svakodnevnoga psihoterapeutskog ili liječničko-komunikativnog pristupa pacijentu ili klijentu". Za primjer se može navesti Njemačka, gdje gotovo sve liječničke komore priznaju medicinsku hipnozu kao drugostupanjski pristup uz klasičnu terapiju. Zasad samo na njemačkome govornom području postoji više od 200 kliničkih studija o djelotvornosti hipnoze.

MOGUĆNOSTI PRIMJENE HIPNOZE

- depresija;
- strahovi;
- priprema za porod;
- porod;
- u stomatologiji (bez anestezije);
- astma;
- iritabilni kolon;
- neplodnost (infertilitet);
- amenoreja;
- predmenstrualni sindrom (PMS);
- kronična bol;
- suportivno pri akutnoj boli;
- poboljšanje kvalitete života kod onkoloških oboljenja,
- u sklopu mentalnog treninga za sportaše...

Odgovor na pitanje sjećamo li se svega što se događalo u hipnotičkom transu je - ne uvijek! Razlikujemo induciranu i spontanu posthipnotičku amneziju (zaborav). Induciranu po potrebi sugerira terapeut, a kod spontane posthipnotičke amnezije do zaborava dolazi bez posebnih sugestija, samo po sebi.

Tijekom terapije hipnozom i hipnotičkog transa ne postoji mogućnost gubitka kontrole i manipulacije.  Prije svake terapije hipnozom terapeut ugovara ciljeve rada i u sklopu tzv. predterapeutskog ugovora dobiva suglasnost pacijenta za rad na jednoj ciljanoj razini.

Postavlja se i pitanje mogu li se hipnotizirati samo osobe slabe volje? Hipnoza ovisi o mogućnosti koncentracije, opširnosti mašte, kreativnosti, povjerenju i otvorenosti prema osjećajima. Uz to, može se reći da osobe s visokim kvocijentom emocionalne i intelektualne inteligencije lakše stupaju u hipnotički trans. Dakle, riječ je o metodi koja nam omogućuje spajanje ili put do nas samih, do esencije našeg bića, do one jedinstvene individualnosti specifične za svakoga od nas. Nitko na svijetu ne živi isti život. Svatko proživljava životni put i okolinu koja ga prati na za sebe osebujan način, jer svatko je individua za sebe i ne postoje dva ista puta.

Datum objave članka: 1. 12. 2004.