Intervju - Imunoterapija u liječenju karcinoma

Bolesti i stanja / Alergologija i imunologija

Iako arabinoksilan najčešće kombiniramo s kemoterapijom, jer pacijenti dolaze kad je karcinom već uznapredovao, ovakva imunoterapija jednog bi dana mogla biti dovoljna sama po sebi u tretmanu oboljelih od karcinoma u ranom stadiju

Mađarski imunolog dr. Tibor Hajto, koji je ovih dana gostovao u Hrvatskoj na stručnom skupu pod nazivom "Profilaksa degenerativnih bolesti prehranom, dodacima prehrani i prirodnom njegom", ističe se bogatom kliničkom i znanstvenom karijerom koju je posvetio istraživanju tumorske imunologije i radu s pacijentima u klinikama u Mađarskoj i Švicarskoj. U razgovoru s tim istaknutim stručnjakom doznali smo više o recentnim istraživanjima i ljekovitim rješenjima iz prirode u liječenju tumorskih bolesnika, bez nuspojava i kontraindikacija.

Gospodine Hajto, u svjetlu recentnih istraživanja i pristupa liječenju karcinoma, zašto ste se usmjerili na imunoterapiju i prirodne ljekovite supstancije?

U Mađarskoj se provode brojni imunoterapijski eksperimenti u tretiranju karcinoma. Dugo se istraživao utjecaj bakterijskih cjepiva na imunosni sustav, jer su klinička istraživanja pokazala da bakterijske infekcije mogu biti učinkovite u liječenju karcinoma. No, problem je u tome što bakterijska cjepiva imaju nuspojave, a ako se bakterije deaktiviraju, nestaje njihov imunološki učinak. Zato smo pozornost postupno usmjerili prema medicinskim biljkama koje sadrže spojeve slične onima u staničnim stijenkama bakterija.

Odnedavno su u središtu pozornosti stanice tzv. prirodne ubojice (PU stanice). Javnosti se predstavljaju kao vojnici imunološke vojske koja se bori protiv umnožavanja stanica raka, trudeći se smanjiti infekciju. Glavni razlog zbog kojeg su PU stanice postale naširoko poznate je taj što su u perifernoj krvi bile najpogodnije za istraživanja, što je dovelo do obilja kliničkih studija u imunologiji, čiji su rezultati bili snažno usmjereni upravo na te stanice. Nemam namjeru poricati značaj PU stanica, jer su one vitalni element ranije spomenute vojske imunosnog sustava i upravo njihovim proučavanjem možemo pratiti kako ta "vojska" funkcionira. No uvijek ću biti pobornik prirodnih proizvoda, jer zasad kemija ne može kreirati spojeve sposobne za vezivanje i aktivaciju receptora za prepoznavanje mikroorganizama i posljedično za aktivaciju stanica. Bez kemije, u imunoterapiji imamo dvije opcije: prirodnu ili gensku tehnologiju. S obzirom na to da je potonja vrlo skupa, sklon sam birati prvu opciju, i to ne samo iz financijskih razloga nego, prije svega, zato što prirodni spojevi iz ljekovitih biljaka nemaju nuspojave koje imaju bakterije.iju od razvoja karcinoma.

Postoje li istraživanja koja dokazuju učinkovitost ljekovitih biljnih supstancija u imunoterapiji?

Danas u svijetu nema puno proizvoda za koje je znanstveno dokazano da mogu biti imunomodulatori. Siguran sam da ljekovita flora obiluje upravo takvim spojevima, no zbog nedostatka pravih istraživanja ne možemo ih koristiti niti preporučivati. Zbog toga smo fokusirani na proizvode na bazi arabinoksilana, koje posebnim patentiranim postupkom proizvodi japanska kompanija Daiwa Pharmaceutical u Tokiju. Tim postupkom iz prehrambenih vlakana u rižinim mekinjama ekstrahira se šećer arabinoksilan, koji ima mogućnost vezanja sa stijenkom imunoloških stanica, povećavajući tako njihovu učinkovitost. Danas arabinoksilan najčešće kombiniramo s kemoterapijom, jer pacijenti dolaze kad je karcinom već uznapredovao. Takva imunoterapija jednog dana mogla bi biti dovoljna sama po sebi u tretmanu pacijenata oboljelih od karcinoma u ranom stadiju, no to zahtijeva i dodatna istraživanja. Iako trenutačno još uvelike ovisimo o konvencionalnim terapijama, primjenom arabinoksilana uspjeli smo znatno povećati njihovu učinkovitost, ali i olakšati nuspojave.

Koja su vaša konkretna iskustva u primjeni arabinoksilana?

U početku smo najbolje rezultate imali s tretmanom pacijenata oboljelih od sarkoma, što je prilično zanimljivo. Naime, kod sarkoma je učinak konvencionalnih tretmana iznimno nizak: oko 20 posto pacijenata odgovara na terapiju, a 80 posto njih ili ne odgovara ili ima negativan odgovor. U svjetlu tih činjenica, iznenađujuće je što smo u pojedinim slučajevima uspjeli postići remisiju bolesti (stanje bez aktivnosti bolesti ili prolazno popuštanje nekih simptoma) zahvaljujući isključivo imunoterapiji. To je posebno teško kod pacijenata s uznapredovalim sarkomom jer je njihov imunosni sustav toliko oslabljen da jedva imate što stimulirati.

Koliko je imunoterapija prihvaćena u standardnim onkološkim tretmanima?

Kvaliteta života znatno određuje uspjeh liječenja karcinoma. Ono što je istinski šokantno jest da većina onkoloških odjela nije u stanju preporučiti ništa čime bi se poboljšala kvaliteta života, osim simptomatske terapije s ciljem smanjenja boli, osjećaja mučnine ili anksioznosti.

Jačajući imunološke stanice, imunoterapija poboljšava ne samo prirodnu ravnotežu imunosnog sustava nego i kvalitetu življenja, što je dokazano istraživanjima koje smo proveli. Naime, rezultati su pokazali da je imunoterapija podigla fizičku aktivnost oboljelih za 71 posto, umanjila njihovu anksioznost i povećala apetit te tako pridonijela povećanju tjelesne mase. Zato pacijentima koji prolaze kemoterapiju uvijek preporučujem minimalno imunoterapiju temeljenu na arabinoksilanu, jer je dobiven od biljke koja nema popratnih nuspojava i koja u farmakološkom smislu nije kontraindicirana s ostalim lijekovima, što znači da se može kombinirati s drugom terapijom.

Kakva je po vama budućnost imunoterapije u tretmanu karcinoma, ali i u prevenciji?

Moja zaključna poruka je da imunoterapija u ovom trenutku možda nije prikladna za preventivnu, profilaktičku terapiju s ciljem jačanja imunosnog sustava protiv karcinoma i upala, ali je savršena metoda za olakšanje nuspojava konvencionalnih tretmana, koje uz arabinoksilan oboljeli od karcinoma lakše podnose. No, budući da svi znamo kako broj oboljelih od karcinoma konstantno raste, uključujući i djecu i adolescente, bilo bi dobro da počnemo razmišljati o uvođenju imunoprofilakse kako bismo barem dijelu populacije osigurali prevenc

Intervju: prof. dr. habil. Tibor Hajto, samostalni znanstvenik pri Medicinakom fakultetu Sveučilišta u Pečuhu
Razgovarala: Seida Ičićić. mag. pharm., 

Datum objave članka: 1. 3. 2017.