Tikovi kod djece

Tikovi su nagli i neželjeni pokreti ili zvukovi koji ljudi nevoljno stvaraju, a okolinu katkad iritiraju, priskrbljujući onome tko izvodi tikove ugled čudaka. Mnogim roditeljima i nastavnicima dječji tikovi smetaju te djeci naređuju da "prestanu", ne shvaćajući da ti pokreti ili glasovi nisu voljni. Neki čak vjeruju da im djeca namjerno prkose nastavljajući s tikovima, no istina je upravo suprotna. Prigovaranje ili čak kažnjavanje djece zbog tikova zapravo pogoršava i produljuje poremećaj.

Vrste tikova:

• motorni tikovi - uključuju pokrete, a jedan od najčešćih je slijeganje ramenima. Ostali su frkanje nosom, šmrcanje, trzanje glavom, treptanje, grickanje usana, pravljenje grimasa, pucketanje prstima, dodirivanje vlastitog tijela, lamatanje nogama, poskakivanje u stolcu i slično. Ovisno o tome pokreću li se kod tikova mišići jedne ili više skupina, mogu biti jednostavni ili složeni. Potonji stvaraju više problema u društvu, jer se okolini može činiti da ih osoba izvodi namjerno - što dakako nije istina.
• vokalni tikovi - angažiraju glasnice i uključuju ispuštanje raznih zvukova poput kašljucanja, pročišćavanja grla, gunđanja, šmrkanja, šištanja, podvikivanja, ciktanja... Ista osoba izvodi ili motorne ili vokalne tikove, ali ne oba tipa istodobno. Tikovi se prorjeđuju kad se osoba uspije opustiti, a nikad nisu prisutni tijekom spavanja. I vokalni tikovi mogu biti jednostavni, ako osoba ispušta samo jedan zvuk, ili složeni, izgovara li cijele riječi.

Alan, učenik osmog razreda osnovne škole, kaže da osjeća kad mu tik "nadolazi". Posljednji mu se put to dogodilo tijekom testiranja iz matematike. Želio je izbjeći scenu kakvu je napravio tjedan prije, pa se nastojao suzdržati. No, od naprezanja nije bilo koristi. Stres testiranja bio je prejak i što je dulje potiskivao napetost, to se ona jače skupljala u njemu. Napokon je Alanova kontrola popustila te su se njegova ramena naglo trznula. Srećom, činilo se da ovaj put to nitko nije primijetio. Svi su imali glave zabijene u papir. Prethodni tjedan trzanje mu se omaklo za uobičajena sata, pa su ga mnogi opazili, a neki su se, kakva djeca znaju biti, zahihotali.

Ljudi koji izvode tikove i njihovi bližnji uobičajeno su zabrinuti da će trajati vječno, no većina je tikova privremena te ih nazivamo prolaznima. Takav poremećaj obično ne traje dulje od tri mjeseca. Rjeđi su slučajevi u kojima traju dulje, a produlje li se na godinu ili više dana, govori se o kroničnim tikovima.

Prolazne tikove ima dvadesetak posto mlađih od 18 godina. Postotak mnoge iznenadi, no kod nekih su tikovi slabo izraženi pa ih okolina ne primjećuje. Obično se javljaju između sedmog i devetog rođendana, no zabilježeno je da počinju i s dvije godine.

Neki ljudi imaju samo jednu vrstu tika, kod drugih jedan tik nestane i biva zamijenjen drugim, kod trećih iščezavaju u potpunosti. Neki izvode nekoliko različitih tikova te imaju kronični višestruki poremećaj.

Tikovi se katkad javljaju i u sklopu Touretteova sindroma. To je neurološki poremećaj koji traje godinu ili više te, među ostalim, izaziva brojne motorne i vokalne tikove. Kod Touretteova su sindroma tikovi katkad jako izraženi i mijenjaju se u vrsti i intenzitetu. Neki od vokalnih tikova uključuju nekontrolirano izgovaranje prostota i ponavljanje riječi ili rečenica koje izgovaraju drugi. Neupućeni mogu povjerovati da je riječ o namjernom oponašanju, što katkad vodi do agresije prema onome koji ponavlja riječi. No, takav tik jednako je nemoguće obuzdati kao i trzanje ramenima ili frktanje. Ljudi pogođeni Touretteovim sindromom obično imaju i brojne psihijatrijske smetnje, kao što su poremećaj hiperaktivnosti s pomanjkanjem pažnje, obuzeto-prisilni poremećaj i poremećaj samoozljeđivanja. 

Nije poznato zašto nastaju tikovi i Touretteov sindrom, no ulogu vjerojatno igraju stres i genetika. Budući da su tikovi česti kod školaraca, znanstvenici smatraju da su posljedica procesa razvoja i sazrijevanja središnjega živčanog sustava (SŽS). Stopa tikova viša je u nekim obiteljima, pa vjerojatno postoji gen ili skupina gena koja čini pojedinca ranjivim na stresne podražaje, koji remete kontrolu nad mišićima i glasovnim organima.

Kod mnogih ljudi pogođenih tim poremećajima tikovi su blagi, ne izazivaju velike smetnje i ne zahtijevaju intenzivniju liječničku njegu. U nekim su slučajevima dovoljno izraženi da ometaju svakodnevni život te je potreban neki oblik terapije.

Lijekovi psihofarmaci iz skupine antipsihotika najuspješniji su u ublažavanju tikova. Međutim, prilično su jaki i izazivaju neugodne nuspojave, koje obično nisu vidljive okolini, ali ih pacijent osjeća. Najčešće se javljaju umrtvljenost, pospanost, slabije raspoloženje i debljanje.

Barem trećina onih koji se podvrgavaju terapiji protiv tikova radije biraju psihološke terapije. Istraživanja su potvrdila da specijaliziran oblik psihoterapije, bihevioralna (ponašajna) terapija, znatno ublažava kronične tikove kod djece i adolescenata. Istraživači sa Sveučilišta UCLA u SAD-u otkrili su da sveobuhvatna bihevioralna intervencija za tikove, poznata pod engleskom kraticom CBIT, bilježi velik uspjeh kod pacijenata. Učinkovitost CBIT-a podjednaka je učinkovitosti lijekova, ali ima manje nuspojava. Oko 53 posto djece tretirane CBIT-om doživjelo je znatno poboljšanje, u usporedbi sa samo 19 posto njih na drugim oblicima psihoterapije. 

CBIT je osmišljen na temelju opažanja da tikovima prethode neželjeni osjećaji ili osjeti koji se njima oslobađaju ili ublažavaju. Ta terapija uči pacijenta da prepozna predznak da se tik približava te da poduzme određene postupke koji sprečavaju da se pojavi, sve dok neželjeni osjećaj ili osjet prođe. U okviru terapije i roditelje se poučava kako da pomognu djeci u kontroli tikova, kao i da što je više moguće oslobode dijete od stresa, budući da se zna da on pogoršava poremećaj.

"Činjenica da CBIT djeluje približno koliko i lijekovi, no bez neugodnih nuspojava, itekako širi terapijske opcije kod kroničnih tikova", poručila je Susanna Chang, psihijatrica s UCLA i autorica istraživanja.

• Imate li tikove, znajte da niste za njih krivi ni odgovorni. Nemojte misliti o njima. Ako se uhvatite da razmišljate o tikovima, nježno pustite da misli prođu i ne vraćajte se na njih.
• Koliko je moguće, izbjegavajte stresne situacije, jer stres pogoršava stvari. Nemojte čekati s obvezama koje možete obaviti prije roka.
• Spavajte redovito i uvijek u isto vrijeme. Umor i pospanost pojačavaju vjerojatnost i intenzitet tikova.
• Ne susprežite tik. Osjetite li da vam nadolazi, pustite da se dogodi. Pokušaj obuzdavanja tika nalik je na obuzdavanje kihanja ili kašljanja. Susprezanje bi ga samo pogoršalo.
• Ako netko iz vaše okoline ima tikove, potpuno ih ignorirajte. Bilo kakvi komentari su nepoželjni i nepristojni, a ismijavanje je nehumano i trebalo bi se kažnjavati. Tik je poremećaj na koji čovjek ne može utjecati, a sigurno ga ne čini manje vrijednim.