Intervju - Koliko je važno samoliječenje

U proteklih nekoliko godina u hrvatskom medijskom prostoru sve više se koristi pojam samoliječenje. Stoga smo predsjednika Hrvatske udruge proizvođača bezreceptnih proizvoda (HUPBR), Kristijana Jakovinu, mag. pharm., zamolili da nam pobliže objasni o čemu je riječ.

Recite nam što je samoliječenje i koja je razlika između samoliječenja i samoskrbi?

Samoskrb (eng. self-care) je širi pojam od samoliječenja, a odnosi se na sve što pojedinac čini sam za sebe s ciljem postizanja i održavanja vlastitog zdravlja te sprječavanja i liječenja bolesti. Obuhvaća higijensko-dijetetske mjere (osobna i opća higijena, kvaliteta hrane), čimbenike okoliša (životne i klimatske uvjete) i socioekonomske čimbenike (materijalne prihode, društvene navike). Samoliječenje je jedan od oblika samoskrbi, a nastalo je kao posljedica podizanja svijesti o zdravlju pojedinca. Uključuje odabir i korištenje bezreceptnih lijekova, medicinskih proizvoda i dodataka prehrani u svrhu prevencije i liječenja bolesti i simptoma koje su pojedinci sami prepoznali. Takav proces omogućuje aktivniju ulogu bolesnika te brži i lakši pristup lijekovima koji se mogu sigurno uzimati i bez liječničkog nadzora.

Koliko je važno samoliječenje?

Samoliječenje je važna sastavnica zdravstvenih sustava razvijenih zemalja svijeta. Preduvjet je, naravno, viša razina svijesti i znanja pojedinca o zdravlju i bolestima. U tim se zemljama velika pozornost pridaje edukaciji pojedinaca jer su koristi od poticanja pojedinaca na samoliječenje višestruke – kako za samog pojedinca, tako i za društvo u cjelini, s obzirom na to da se time znatno utječe na smanjenje troškova zdravstvenog sustava.

Koliko je samoliječenje popularno u Hrvatskoj?

U Hrvatskoj je danas trend samoliječenja sve rašireniji, iako znatno manji nego u razvijenim zemaljama zapadnog svijeta. Ljudi su sve osvješteniji o važnosti brige za vlastito zdravlje, traže savjete i informacije te žele aktivno sudjelovati, kako u prevenciji, tako i u liječenju pojedinih simptoma i bolesti. I struka danas smatra da u slučaju manjih zdravstvenih tegoba nije nužan posjet liječniku, već se uz savjet ljekarnika mogu koristiti bezreceptni lijekovi, medicinski proizvodi i dodaci prehrani. Udio bezreceptnih lijekova čini otprilike 14 posto ukupnog tržišta lijekova u Hrvatskoj, dok je ta stopa u razvijenim zapadnoeuropskim zemljama čak 30 posto.

Zašto je tome tako?

To je stoga što je ipak niži stupanj svijesti i znanja pojedinaca o samoliječenju te manjim zdravstvenim tegobama, bolestima i stanjima koje je moguće liječiti bez odlaska liječniku.

Kako samoliječenje može utjecati na naš zdravstveni sustav?

Dobrobit samoliječenja u osnovi se svodi na ranije liječenje simptoma, čime ćemo spriječiti/odgoditi nastanak ozbiljnijih bolesti, smanjiti broj posjeta liječniku i indirektno trošak liječenja lijekovima na recept te smanjiti stope bolovanja, čime, osim pozitivnog utjecaja na zdravlje ljudi, utječemo i na smanjenje troškova javnog zdravstva.

Kolike bi mogle biti uštede za naš zdravstveni sustav?

Ne postoji precizan model kojim je moguće projicirati točne uštede. Možemo govoriti samo o okvirnim pretpostavkama prije spomenutih indirektnih utjecaja na zdravstveni sustav.

Što bi trebalo promijeniti da i Hrvatska bude uz bok drugih zemalja kad je riječ o samoliječenju?

U samoliječenju je najvažnija uloga ljekarnika, zahvaljujući, s jedne strane, njihovu znanju i kompetencijama te cjeloživotnom učenju i, s druge, dostupnosti ljekarnika pacijentima jer ljekarnik može savjetovati, davati informacije koje su objektivne, provjerene, dokazane i točne o prikladnim lijekovima i medicinskim proizvodima za samoliječenje. Neosporna je činjenica da danas moderna farmacija teži kako produljenju života, tako i povećanju njegove kvalitete. Zbog toga je danas pred zdravstvenim djelatnicima zadatak promicati zdrav način života i samoliječenje. Osim toga, važna je i uloga farmaceutske industrije čiji je zadatak bezreceptne lijekove učiniti dostupnijim stanovništvu.

Ljudi su sve osvješteniji o važnosti brige za vlastito zdravlje, traže savjete i informacije te žele aktivno sudjelovati o prevenciji i liječenju

Prije nekog vremena, bivša ministrica gospodarstva, malog i srednjeg poduzetništva i obrta, Martina Dalić, spominjala je mogućnost nekih poreznih rasterećenja u idućem razdoblju. Mislite li da postoji šansa da se smanji porez na dodanu vrijednost za bezreceptne lijekove?

U komunikaciji s nadležnim državnim tijelima, Hrvatska udruga proizvođača bezreceptnih proizvoda (HUPBR) neprekidno ponavlja kako je važno izjednačiti stopu poreza na dodanu vrijednost (PDV) receptnih lijekova (onih na trošak Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje) koja sada iznosi pet posto te bezreceptnih lijekova i medicinskih proizvoda koja sada iznosi 25 posto. Porez na dodanu vrijednost, koji se obračunava na maloprodajnu cijenu lijeka, uz ljekarničku maržu, u startu čini lijekove u Hrvatskoj nedostupnijima nego što bi bio javnozdravstveni interes. Republika Hrvatska jedna je od rijetkih zemalja u Europi u kojoj su lijekovi bez recepta oporezovani najvišom stopom PDV-a. Za razliku od toga, najčešća europska praksa je da se svi lijekovi oporezuju jedinstvenom, nižom poreznom stopom. Tako se zadovoljava načelo jednake porezne stope za jednake vrste isporuka u sustavu PDV-a (svi lijekovi trebaju imati jednaku stopu). Na tom načelu počiva sustav PDV-a u Europskoj uniji i sve bi se članice trebale rukovoditi tim principom. Jednak PDV tretman receptnih i bezreceptnih lijekova i medicinskih proizvoda prepoznala je 21 članica Europske unije, uključujući i sve Republici Hrvatskoj primarne referentne zemlje za određivanje cijene lijekova na veliko. Ono što je važno dodatno istaknuti je da je visina PDV-a u nama susjednim zemljama, kao i referentnim zemljama, znatno niža. Primjerice, u Italiji je stopa bezreceptnih lijekova niža za 15 posto, u Sloveniji za 15,5 posto, a u Češkoj za 10 posto u odnosu na Hrvatsku. Uz to, u Mađarskoj i Austriji razlika u stopi je 20, odnosno 15 posto. U Srbiji te Bosni i Hercegovini također su znatno niže stope PDV-a – razlika u stopi je 15 posto, odnosno osam posto. Hrvatski pacijenti stoga često kupuju bezreceptne lijekove upravo u susjednim zemljama umjesto u Hrvatskoj, čime propuštamo porez na potrošnju uprihoditi u nacionalni proračun.

Krajem veljače ove godine predstavljen je i HUPBR-ov “Priručnik za samoliječenje” za ljekarnike, s ciljem poboljšanja kvalitete savjeta pacijentima. Imate li u planu izdavanje priručnika za samoliječenje koji bi bio prilagođen pacijentima?

Priručnik za samoliječenje prva je i sveobuhvatna publikacija koja je usmjerena na podizanje kvalitete savjeta pacijentima današnjih i budućih ljekarnika. Priručnik je opsegom i kvalitetom sadržaja jedinstveno izdanje i izvan granica Hrvatske, a rezultat je suradnje velike skupine ljekarnika s iznimnim iskustvom svakodnevnoga rada s pacijentima, predstavnika farmaceutske industrije, liječnika obiteljske medicine te Hrvatske agencije za lijekove i medicinske proizvode, Hrvatskoga zavoda za javno zdravstvo, Farmaceutskobiokemijskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatske ljekarničke komore i Hrvatskog farmaceutskog društva. Povratne informacije pristigle od farmaceuta i farmaceutskih tehničara iz ljekarni su sjajne i traži se primjerak više. Trenutačno HUPBR radi na online verziji priručnika za ljekarne, a u pripremi je i njegovo drugo izdanje. U HUPBR-u razmišljamo i o publikaciji koja bi adresirala potrebe pacijenata za edukacijom i boljim razumijevanjem samoliječenja kao takvog.

I za kraj, koje su opasnosti samoliječenja te kako ih izbjeći?

Pacijenti su danas snažno izloženi informacijama putem medija, brže se i lakše odlučuju samostalno liječiti, no istodobno su zbunjeni pa postavljaju pitanja o bezreceptnim lijekovima koji se reklamiraju. Informacije o bezreceptnim proizvodima i samoliječenju manjih zdravstvenih tegoba lako su dostupne pacijentima, no prosječni ih pacijent ne može kvalitetno interpretirati zbog neznanja i neiskustva. Važno je naglasiti da je ljekarna jedino pravo mjesto za rješavanje nedoumica jer su ljekarnički timovi vrhunski educirani za savjetovanje o samoliječenju, terapijskim mogućnostima, načinu života te procjeni u kojim situacijama samoliječenje nije izbor, nego je potrebno pacijenta uputiti liječniku.