KORONAVIRUS: tri ključna koraka za okončavanje pandemije
Trenutačno ne postoji regija koja nije pogođena novim virusom SARS-CoV-2. Novi virus ima značajne posljedice na zdravstveni, ekonomski, ali i socijalni sustave svih pogođenih država, dok vlade uvode mjere s ciljem prevencije daljnjeg širenja zaraze
Iako je znanstvena zajednica ujedinjena oko provođenja mjera i daje relevantne informacije vodećim šefovima država, ovo je razdoblje plodno tlo za niz teorija zavjere. Ljudi na društvenim mrežama šire lažne poruke navodnih stručnjaka i znanstvenika, iznose teorije koje nisu temeljene na dokazima, nego na bujnoj mašti njihovih autora, a trenutačnu tešku situaciju dodatno otežavaju širenjem panike oko broja oboljelih i preminulih.
Neizbježno je da nacionalni zdravstveni sustavi ulažu veliki napor kako bi se nosili s pandemijom COVID-19, od konstantne provedbe testiranja na novu bolest do osiguravanja dovoljnih kapaciteta i zdravstvenog osoblja.
Dok s jedne strane zdravstveni sustavi ulažu napor i predstavljaju preventivne mjere, javnost preispituje te iste mjere smatrajući ih preoštrima i teškima za implementaciju te previše invazivnima za životni stil ljudi. Također, često se može čuti kritika kako će takve mjere biti pogubne za nacionalne ekonomije. No, unatoč brojnim kritikama, činjenica je kako su se takve mjere dosad pokazale jedine učinkovite u sprječavanju širenja zaraze i očuvanju ljudskog zdravlja.
Sve aktivnosti, odnosno mjere koje države moraju poduzeti kako bi se spriječilo daljnje širenje pandemije, mogu se podijeliti u tri kategorije:
1. #stayhome
Postoji globalni konsenzus kako ograničavanje broja kontakata među osobama može usporiti širenje virusa unutar jednog društva, čime se automatski daje dovoljno vremena zdravstvenim sustavima da se prilagode novonastalim okolnostima i reagiraju na odgovarajući način. Najznačajnija odredba nacionalnih vlada koja osigurava smanjenje kontakata je stay-at-home odredba (ostani doma) kojom se poziva građane da tijekom trajanja pandemije ostanu u svojim domovima i ne izlaze, osim kada je u pitanju opskrba hranom i lijekovima. Dosljednost u implementaciji tih mjera, kao i komuniciranje na pravilan način, ključ su njihove učinkovitosti u sprječavanju širenja infekcije. Nekonzistentnost u njihovu provođenju zbunjuje javnost i daje osjećaj nesigurnosti, a i povod su teorijama zavjere na društvenim mrežama te nepovjerenju u odluke zdravstvenih stručnjaka.
2. Povećanje broja testova
Kao druga bitna mjera s ciljem stavljanja pandemije pod kontrolu je povećanje broja testova na COVID-19. Potrebno je razviti nove testove za dijagnostiku bolesti (po mogućnosti da budu što brži), povećati kapacitete laboratorija, ali i broja djelatnika koji sudjeluju u sakupljanju uzoraka i provođenju testiranja. Cilj je testirati što veći broj ljudi kako bi se dobio uvid u raširenost infekcije, ali i kako bi dobivene informacije bile temelj epidemiolozima za donošenje novih odredbi.
3. Povećanje kapaciteta zdravstvenog sustava
Izvještaji brojnih država u kojima se pojavio COVID-19 predviđaju kako će u vrlo bliskoj budućnosti biti prekoračeni kapaciteti nacionalnih zdravstvenih sustava ukoliko broj oboljelih od COVID-19 bude rastao prema uobičajenom trendu. Rješenje tog problema leži u povećanju broja kreveta, respiratora, zaštitne opreme i zdravstvenih djelatnika – jednom riječju, povećanju kapaciteta cijelog sustava. Potrebno je posvetiti pažnju sigurnosti zdravstvenih djelatnika koji su u direktnom kontaktu s oboljelima tako da im se osigura odgovarajuća zaštitna oprema, jer jedino tako može se izbjeći infekcija na radnome mjestu, odnosno u u bolnici.
Kao jedan vid povećanja kapaciteta, ali i poboljšanja funkcioniranja zdravstvenog sustava, navodi se i moderan vid komuniciranja s liječnikom – telemedicina. Telemedicina podrazumijeva „medicinu na daljinu“ gdje bi se pacijenti savjetovali s liječnikom putem nekih od alata za videokomunikaciju od svoje kuće, a tek ukoliko bi infekcija postala ozbiljna došli u bolnicu na liječenje.
Zaključak?
Nužno je da nit vodilja javnozdravstvenim strategijama budu informacije temeljene na dokazima, ali i da čelni ljudi država slušaju zdravstvene stručnjake. Bitno je na konzistentan način djelovati u smjeru sprječavanja širenja pandemije, ali i pravilno komunicirati s javnosti kako bi se opasne dezinformacije svele na najmanju moguću mjeru.
Neizbježno je da nacionalni zdravstveni sustavi ulažu veliki napor kako bi se nosili s pandemijom COVID-19, od konstantne provedbe testiranja na novu bolest do osiguravanja dovoljnih kapaciteta i zdravstvenog osoblja.
Dok s jedne strane zdravstveni sustavi ulažu napor i predstavljaju preventivne mjere, javnost preispituje te iste mjere smatrajući ih preoštrima i teškima za implementaciju te previše invazivnima za životni stil ljudi. Također, često se može čuti kritika kako će takve mjere biti pogubne za nacionalne ekonomije. No, unatoč brojnim kritikama, činjenica je kako su se takve mjere dosad pokazale jedine učinkovite u sprječavanju širenja zaraze i očuvanju ljudskog zdravlja.
Sve aktivnosti, odnosno mjere koje države moraju poduzeti kako bi se spriječilo daljnje širenje pandemije, mogu se podijeliti u tri kategorije:
1. #stayhome
Postoji globalni konsenzus kako ograničavanje broja kontakata među osobama može usporiti širenje virusa unutar jednog društva, čime se automatski daje dovoljno vremena zdravstvenim sustavima da se prilagode novonastalim okolnostima i reagiraju na odgovarajući način. Najznačajnija odredba nacionalnih vlada koja osigurava smanjenje kontakata je stay-at-home odredba (ostani doma) kojom se poziva građane da tijekom trajanja pandemije ostanu u svojim domovima i ne izlaze, osim kada je u pitanju opskrba hranom i lijekovima. Dosljednost u implementaciji tih mjera, kao i komuniciranje na pravilan način, ključ su njihove učinkovitosti u sprječavanju širenja infekcije. Nekonzistentnost u njihovu provođenju zbunjuje javnost i daje osjećaj nesigurnosti, a i povod su teorijama zavjere na društvenim mrežama te nepovjerenju u odluke zdravstvenih stručnjaka.
2. Povećanje broja testova
Kao druga bitna mjera s ciljem stavljanja pandemije pod kontrolu je povećanje broja testova na COVID-19. Potrebno je razviti nove testove za dijagnostiku bolesti (po mogućnosti da budu što brži), povećati kapacitete laboratorija, ali i broja djelatnika koji sudjeluju u sakupljanju uzoraka i provođenju testiranja. Cilj je testirati što veći broj ljudi kako bi se dobio uvid u raširenost infekcije, ali i kako bi dobivene informacije bile temelj epidemiolozima za donošenje novih odredbi.
3. Povećanje kapaciteta zdravstvenog sustava
Izvještaji brojnih država u kojima se pojavio COVID-19 predviđaju kako će u vrlo bliskoj budućnosti biti prekoračeni kapaciteti nacionalnih zdravstvenih sustava ukoliko broj oboljelih od COVID-19 bude rastao prema uobičajenom trendu. Rješenje tog problema leži u povećanju broja kreveta, respiratora, zaštitne opreme i zdravstvenih djelatnika – jednom riječju, povećanju kapaciteta cijelog sustava. Potrebno je posvetiti pažnju sigurnosti zdravstvenih djelatnika koji su u direktnom kontaktu s oboljelima tako da im se osigura odgovarajuća zaštitna oprema, jer jedino tako može se izbjeći infekcija na radnome mjestu, odnosno u u bolnici.
Kao jedan vid povećanja kapaciteta, ali i poboljšanja funkcioniranja zdravstvenog sustava, navodi se i moderan vid komuniciranja s liječnikom – telemedicina. Telemedicina podrazumijeva „medicinu na daljinu“ gdje bi se pacijenti savjetovali s liječnikom putem nekih od alata za videokomunikaciju od svoje kuće, a tek ukoliko bi infekcija postala ozbiljna došli u bolnicu na liječenje.
Zaključak?
Nužno je da nit vodilja javnozdravstvenim strategijama budu informacije temeljene na dokazima, ali i da čelni ljudi država slušaju zdravstvene stručnjake. Bitno je na konzistentan način djelovati u smjeru sprječavanja širenja pandemije, ali i pravilno komunicirati s javnosti kako bi se opasne dezinformacije svele na najmanju moguću mjeru.
Izvor: Guest JL, del Rio C, Sanchez T. The 3 Steps Needed to End the COVID-19 Pandemic: Bold Public Health Leadership, Rapid Innovations, and Courageous Political Will. JMIR Public Health Surveill. 2020.
Datum objave članka: 6. 4. 2020.
