UPALNE BOLESTI CRIJEVA: znanstvenici otkrili mogući uzrok kod dijela oboljelih nakon desetljeća potrage

Desetljećima se upalna bolest crijeva (Inflammatory Bowel Disease, IBD) tretirala kao jedan poremećaj, iako pacijenti često doživljavaju dramatično različite simptome, tijek bolesti i odgovore na terapiju.

Nova studija sugerira da bi za to mogao postojati dobar razlog: ono što liječnici nazivaju IBD zapravo bi moglo biti skup različitih bolesti potaknutih različitim biološkim mehanizmima.

Istraživači s Odjela za medicinu Nuffield Sveučilišta u Oxfordu, Instituta za translacijska i klinička istraživanja Sveučilišta Newcastle i Odjela za imunologiju Sveučilišnih bolnica Cambridge NHS Foundation Trust identificirali su ključni pokretač bolesti u podskupini pacijenata.

Njihovi nalazi, objavljeni u časopisu New England Journal of Medicine, otkrivaju imunosni poremećaj koji ne samo da pokreće nekontroliranu upalu, već i pomaže objasniti jedan od najjačih genetskih čimbenika rizika povezanih s IBD-om.

Tim je analizirao više od 4900 ljudi s Crohnovom bolešću i ulceroznim kolitisom, dva glavna oblika IBD-a.

Otkrili su da neki pacijenti razvijaju autoimune odgovore protiv interleukina-10 (IL-10), ključne molekule koja normalno djeluje kao jedna od primarnih kočnica u tijelu protiv upale.

Također su otkrili da je ovaj imunosni napad usko povezan s genetskom varijantom koja se dugo povezuje s teškim IBD-om.

U normalnim okolnostima, IL-10 pomaže u sprječavanju pretjerane reakcije imunosnog sustava i oštećenja zdravog tkiva. Ali kada antitijela blokiraju IL-10, ovaj zaštitni mehanizam je onemogućen, što omogućuje da upala nekontrolirano traje i potencijalno potiče bolest.
 

Upalne bolesti crijeva (IBD) uključuju Crohnovu bolest i ulcerozni kolitis koji pogađa oko 500.000 ljudi u Velikoj Britaniji te milijune drugih diljem svijeta.

Ovo doživotno stanje često počinje tijekom adolescencije ili rane odrasle dobi i može zahtijevati ponovljene hospitalizacije, dugotrajne imunosupresivne tretmane, a ponekad i operaciju.

Iako su se mogućnosti liječenja poboljšale, mnogi pacijenti prelaze s jedne terapije na drugu bez postizanja dugoročne kontrole bolesti. To može značajno utjecati na kvalitetu života, a istodobno predstavlja značajan financijski teret za zdravstvene sustave.

Istraživači su otkrili povišene razine anti-IL10 neutralizirajućih autoantitijela u krvi kod oko 3,5 posto pacijenata s Crohnovom bolešću ili ulceroznim kolitisom, dok su ta antitijela bila odsutna kod zdravih osoba. Na temelju trenutačnih procjena, to bi moglo značiti da 15.000 do 20.000 ljudi s IBD-om u Velikoj Britaniji nosi ova autoantitijela.

Tim je također otkrio snažnu povezanost između ovih antitijela i genetske varijante poznate kao HLA-DRB1*01:03.

Važno je naglasiti da se otkriće odnosi samo na dio oboljelih i ne objašnjava nastanak upalnih bolesti crijeva kod svih pacijenata.
 

Istraživači iz Oxforda prvi su put povezali HLA-DRB1*01:03 s teškim oblikom IBD-a prije tri desetljeća.

Nova studija otkriva da ljudi koji nose ovu varijantu imaju puno veću vjerojatnost da će proizvoditi antitijela koja blokiraju IL-10, što pruža moguće objašnjenje kako gen povećava rizik od bolesti.

Profesor Holm Uhlig, pedijatrijski gastroenterolog i direktor Centra za ljudsku genetiku na Medicinskom odjelu Nuffield Sveučilišta u Oxfordu i glavni autor studije, rekao je:

„Desetljećima smo sumnjali na važnu ulogu interleukina 10 kod pacijenata s upalnom bolešću crijeva. Studija sada pruža jasne dokaze i doprinosi nedostajućoj karici između dobro poznate genetske varijante koja je u prošlosti bila povezana s teškom upalnom bolešću crijeva i vrlo nedavno otkrivene autoimunosti na interleukin 10.“

„Razumijevanje onoga što pokreće upalu pruža jasno objašnjenje za bolest u ovoj skupini ljudi i otvara vrata novim tretmanima koji ciljaju sama autoantitijela ili stanice koje proizvode ta autoantitijela.“
 

Sophie Hambleton, profesorica pedijatrije i imunologije na Sveučilištu Newcastle, rekla je: „Ovo otkriće pokazuje kako proučavanje rijetkih, nasljednih poremećaja može baciti novo svjetlo na uobičajena stanja. Temelji su postavljeni prije više od 10 godina kada su genetski defekti u IL-10 ili njegovom receptoru pronađeni kod male djece s teškim IBD-om. Kasnije smo shvatili da neutralizirajuća autoantitijela protiv IL-10 oponašaju ovaj učinak kod dvije djevojčice s kolitisom.“

Istraživači vjeruju da bi nalazi mogli podržati razvoj krvnog testa koji identificira ovu specifičnu podskupinu pacijenata, pomažući liječnicima da brže odaberu prikladnije tretmane.

Dr. Rainer Doffinger, klinički imunolog u NHS Foundation Trustu Sveučilišnih bolnica Cambridgea, rekao je: „Ranim identificiranjem pacijenata i davanjem ciljanog liječenja mogli bismo smanjiti ovisnost o skupoj kontinuiranoj terapiji i spriječiti komplikacije. Čak i skromna smanjenja biološkog liječenja, prijema i operacija mogla bi se pretvoriti u uštede od mnogo milijuna funti godišnje za NHS, uz velike koristi za pacijente kroz manje intervencija, poboljšanu kvalitetu života ili čak trajnu remisiju.“

Profesor Simon Travis, profesor kliničke gastroenterologije na Sveučilištu u Oxfordu i Kennedyjevom institutu za reumatologiju, rekao je: „Ovo je najuzbudljivije otkriće u životu liječnika specijaliziranog za IBD. To znači da sada možemo identificirati skupinu kod koje znamo što uzrokuje bolest, a to stvara stvarnu priliku za promjenu načina na koji se nosimo s ovom bolešću.“
 

Ovi nalazi označavaju važan korak prema više personaliziranom pristupu dijagnosticiranju i liječenju IBD-a.

Umjesto oslanjanja isključivo na simptome, buduće strategije liječenja mogle bi biti vođene specifičnim biološkim mehanizmima koji pokreću bolest pojedinog pacijenta.