DIJABETES TIPA 2: 14-godišnja studija otkriva tko ima veće izglede za remisiju

Za neke osobe s dijabetesom tipa 2, održavanje šećera u krvi pod kontrolom bez lijekova je moguće. Ovo stanje, poznato kao remisija, postavlja pitanje koje bi moglo oblikovati dugogodišnje odluke o liječenju: koji pristupi daju ljudima najbolje šanse da postignu remisiju i što ih čini vjerojatnijim da će remisija i trajati?

Iako je poznato da je metaboličko-barijatrijska kirurgija (MBK; obično se naziva barijatrijska ili operacija mršavljenja) učinkovita u promicanju remisije dijabetesa tipa 2, taj ishod nije univerzalno postignut.

Istraživači su kroz studiju željeli utvrditi osnovne karakteristike pacijenata koje predviđaju remisiju dijabetesa i naknadni recidiv nakon različitih MBK postupaka u odnosu na intenzivno liječenje lijekovima i promjene načina života.
 

Praćenje zdravstvenih ishoda sudionika trajalo je u prosjeku 11 godina, a neki su praćeni i do 14 godina.

Istraživači su analizirali podatke 262 osobe s dijabetesom tipa 2, uključujući 166 osoba kojima je dodijeljena metaboličko-barijatrijska kirurgija, i 96 osoba kojima je dodijeljen tretman lijekovima i promjena načina života.

Remisiju su definirali kao vrijednost A1C ispod 6,5 posto bez lijekova za snižavanje šećera u krvi. Glikozilirani hemoglobin (HbA1c) je krvni test koji odražava prosječnu razinu šećera (glukoze) u krvi tijekom posljednja dva do tri mjeseca.

Dugoročna studija je otkrila da je 58 posto sudionika koji su bili podvrgnuti operaciji mršavljenja postiglo remisiju tijekom praćenja, u usporedbi s tri posto onih koji su podvrgnuti intenzivnom liječenju lijekovima i promjeni načina života.

Navedeni postoci opisuju koliko je ljudi postiglo remisiju, a ne koliko ih je ostalo u remisiji tijekom tog vremena.

Nalazi su objavljeni u časopisu Diabetes Care, časopisu Američkog dijabetičkog udruženja^®. Dolaze iz 'Saveza randomiziranih ispitivanja lijekova u odnosu na metaboličko-barijatrijsku kirurgiju kod dijabetesa tipa 2' (ARMMS-T2D), najveće i najdugovječnije kliničke istraživačke inicijative koja uspoređuje dugoročnu sigurnost i učinkovitost metaboličko-barijatrijske kirurgije u odnosu na intenzivno liječenje lijekovima i promjene životnih navika kod šećerne bolesti tipa 2 (T2D). Glavni autor studije je Donald Simonson, dr. med., magistar javnog zdravstva i znanstveni suradnik iz bolnice Brigham and Women’s i Medicinskog fakulteta Harvard u Bostonu.
 

Sudionici koji su živjeli s dijabetesom kraće vrijeme, nisu koristili inzulin i uzimali su manje vrsta lijekova za snižavanje šećera u krvi (prije metaboličko-barijatrijske kirurgije ili intenzivnog liječenja lijekovima i načinom života, ovisno o skupini) imali su veću vjerojatnost postizanja remisije.

I veći gubitak težine tijekom prve godine nakon liječenja također je bio povezan s većom vjerojatnošću remisije.

Među ljudima koji su u početku postigli remisiju dijabetesa, bolest se vjerojatnije vraćala kod onih koji su dulje živjeli s dijabetesom i onih koji su uzimali više vrsta lijekova za snižavanje šećera u krvi.

Ako se promatraju zajedno, ove povezanosti sugeriraju da pacijentova povijest dijabetesa (trajanje bolesti) i odgovor na liječenje mogu liječnicima pomoći u procjeni vjerojatnosti remisije i njezina potencijalnog trajanja.
 

„Godinama je jedno od najvažnijih pitanja u skrbi za dijabetes bilo je traju li koristi metaboličko-barijatrijske kirurgije“, rekao je dr. John P. Kirwan, glavni istraživač studije i jedan od vodećih svjetskih stručnjaka za dugoročno liječenje dijabetesa tipa 2.

„Sada imamo trajan odgovor. Tijekom 14 godina, 58 posto kirurških pacijenata postiglo je remisiju, u usporedbi sa samo tri posto onih samo na lijekovima i načinu života. Utvrđivanjem tko ima najveću vjerojatnost da će postići trajnu remisiju, uključujući kraće trajanje dijabetesa, neupotrebu inzulina i veći rani gubitak težine, ljudima koji zadovoljavaju kriterije možemo ponuditi operaciju i ranije, a ne kao krajnje rješenje.“

Metaboličko-barijatrijska kirurgija nije prikladna za svaku osobu s dijabetesom tipa 2. Odluka o takvom liječenju donosi se individualno, uz procjenu koristi, rizika i drugih mogućnosti liječenja.