Što obećava primjena magnetskih polja u liječenju

U znanstvenim krugovima još vladaju dvojbe o mogućem utjecaju magnetskog polja na život općenito, osobito na čovjeka. No, neki rezultati istraživanja upućuju na veliku važnost magnetizma u liječenju.

Svi dosadašnji znanstveni pokušaji da se potvrdi nedvosmislena međuovisnost postojanja života s magnetizmom nisu dali decidiran odgovor. Međutim, neki rezultati najnovijih istraživanja upućuju na velik utjecaj magnetskog polja na mnoge kemijske procese u stanicama. Tako su istraživanja na nekim fotoosjetljivim bakterijama (R-26) upozorila da već i slabo magnetsko polje (20 militesla - samo 400 puta jače od zemljina) stabilizira kemijske procese u bakterijskoj stanici, sprječava njezino oštećenja od oksidacije radikalima i omogućuje joj bolji rast. A pozitivni su i brojni drugi rezultati istraživanja o utjecaju magnetizma na biokemijske i metaboličke procese u organizmu, iako katkad sami mehanizmi djelovanja magnetskog polja nisu sasvim poznati.

U procesima kod kojih su električne struje sastavni dio života, kao što je slučaj kod djelovanja živčanih stanica i njihovih veza, mogućnosti induciranja struja putem djelovanja magnetskih polja sigurni su elementi indirektna djelovanja magnetskog polja na život i zdravlje. Tako su utvrđene i terapijske metode poboljšanja zdravstvenog stanja djelovanjem magnetskog polja u cilju indukcije električnih struja na ciljanim segmentima pojedinih tkiva - posebno živčanih.

Jedna od provjerenih i primjenjivanih terapijskih metoda liječenja primjenom magnetskog polja svakako je rehabilitacija pacijenata s teškim posljedicama moždanog udara, posebno kad je riječ o rehabilitaciji govorne funkcije. Rehabilitacija bolesnika s moždanim udarom koji imaju blokadu lijeve strane mozga s oštećenjem govorne funkcije (afaziju) primjenom magnetske stimulacije na aktivni dio mozga (rTMS - repetitive transcranic magnetic stimulation) daje izvanredne rezultate već i u vrlo kratkom terapijskom vremenu od dva tjedna, uz stalno poboljšavanje i dugo nakon terapije.

Do primjene ove metode došlo se traženjem načina da se u mozak na neinvazivan način uvedu kontrolirane struje, koje ne bi tražile visoke napone (zbog izolacijskog djelovanja lubanje). Spomenuta rTMS metoda temelji se na fokusiranju jakoga pulsirajućega magnetskog polja (jačine od nekoliko tesla s pulsacijom do 50 puta u sekundi) na željeno područje mozga, gdje bezopasno i bezbolno inducira vrtložne struje u ciljanom dijelu moždanog tkiva, stimulirajući njegovu aktivnost, kako bi polako počeo preuzimati funkcije oštećenog dijela mozga.

Ova metoda rehabilitacije bolesnika s moždanim udarom, koju su razvili američki istraživači, temelji se na izlaganju aktivnog dijela mozga (npr. desne strane kod afazije) dobro fokusiranim impulsima magnetskog polja, čime aktivni dio mozga počinje preuzimati funkcije oštećenog. Time ova metoda predstavlja početke ulaska tog segmenta znanosti u neurologiju. Dobiveni rezultati kod rehabilitacije više su nego intrigantni, no još se bolji očekuju u kombinaciji s govornom terapijom te ponavljanjem samog postupka nakon određenog vremena. Bolji rezultati očekuju se i primjenom magnetske terapijske metode u kombinaciji sa standardnim terapijskim metodama kod moždanog udara.

Slična istraživanja rade britanski istraživači s bolesnicima kod kojih je moždani udar izazvao oštećenja funkcije kretanja bilo kojeg dijela tijela, posebno udova. I tu se očekuju ohrabrujući rezultati.

Gotovo 10 posto stanovništva u razvijenim zemljama boluje od depresije, a neki od oblika te mentalne bolesti ne mogu se liječiti klasičnim metodama putem medikamenata. Mnoga u posljednje vrijeme provedena istraživanja u liječenju raznih oblika mentalnih bolesti primjenom rTMS metode daju ohrabrujuće rezultate. Najčešća primjena upravo je u liječenju depresije, koja korelira sa smanjenom aktivnošću, posebno prednje lijeve strane mozga. Stimulacijom tog dijela mozga utječe se na regulaciju betaadrenoreceptora te povećava razina dopamina i serotonina. Tom terapijom postiže se i indirektan učinak u samom liječenju preko transsinaptičkih učinaka na one dijelove mozga koji nisu dostupni neposrednom djelovanju magnetskog polja. Mogućnosti promjene pojedinih parametara stimulacije ciljanih dijelova mozga, te broja i trajanja stimulacije, upućuju na ekstremno koristan terapijski potencijal u liječenju depresije, jer je time prilagođen svakom pojedincu i njegovim specifičnostima.

Istraživanja rTMS metode u terapijskoj primjeni upućuju na njezin golem potencijal i za liječenje mnogih drugih mentalnih bolesti i poremećaja, i to zbog mogućeg selektivnog pristupa liječenju povećavanjem ili smanjivanjem pobude neurona u diskretnim područjima mozga. Neke studije koje obrađuju liječenje Parkinsonove bolesti, shizofrenije, bipolarnog i drugih mentalnih poremećaja, također ohrabruju svojim rezultatima.

Poznato je da ljudi već stoljećima koriste magnete za ublažavanje bolova, posebice kod artritisa ili fibromijalgije, i to koristeći magnetske narukvice. Takav način liječenja godinama se smatrao nadriliječništvom (alternativom), što mnogi stručnjaci i danas tako klasificiraju i negiraju bilo kakav terapijski učinak. No, najnoviji rezultati britanskih istraživanja bolesnika s artritisom i fibromijalgijom pokazuju da primjena i vrlo slabih statičkih magneta na mjestima bolesti smanjuje bolove (bez ikakvih nuspojava), jednako kao uporaba cijele lepeze poznatih lijekova (za koje je nedavno utvrđeno da njihova dugotrajna primjena predstavlja čimbenik rizika za nastanak moždanog i srčanog udara).

Znanstvenicima nije potpuno jasan način djelovanja magneta na bolesna tkiva i zbog čega se bolovi smanjuju. Stoga su rezultati istraživanja još u fazi pretpostavki, koje se kreću od mogućeg poboljšanja cirkulacije krvi do bolje ravnoteže obnove stanica, tj. ravnoteže između onih stanica koje umiru i onih koje se obnavljaju (što zapravo predstavlja odnos rasta i smrti stanica).

U svakom slučaju, znanost ide dalje, a istraživanja o djelovanju magnetskog polja na procese živih bića s ohrabrujućim rezultatima daju nadu u bolje poznavanje funkcioniranja života i otvaraju nove mogućnosti u liječenju.