PREKANCEROZNE LEZIJE VRATA MATERNICE: aktivan nadzor povezan s povećanim dugoročnim rizikom od raka

Aktivno praćenje abnormalnih stanica (lezija) koje oblažu cerviks umjesto da se odmah uklone povezano je s povećanim dugoročnim rizikom od raka vrata maternice, sugerira studija koju je krajem studenog 2023. objavio British Medical Journal.

Istraživači naglašavaju da je apsolutni rizik od raka vrata maternice i dalje nizak, ali rezultati pokazuju da je u usporedbi s trenutačnim liječenjem, aktivan nadzor povezan s gotovo četverostruko većim rizikom od raka vrata maternice 20 godina nakon dijagnoze.

Cervikalna intraepitelna neoplazija (CIN) odnosi se na abnormalne promjene stanica koje oblažu cerviks. CIN se dijeli na stupnjeve - CIN1, CIN2 i CIN3 - što je veći broj, to je teži i veći rizik od progresije u rak.

CIN nije rak, ali abnormalne stanice mogu se razviti u rak ako se ne liječe. Dugi niz godina CIN2 je bio prag za liječenje uklanjanja abnormalnih stanica. Međutim, nekoliko je studija pokazalo da se 50-60 posto slučajeva CIN2 spontano povuče unutar dvije godine. Kao rezultat toga, mnoge zemlje uvele su aktivan nadzor kao opciju za neke žene s CIN2, međutim, nije jasno je li ovaj pristup dugoročno povezan s povećanim rizikom od raka vrata maternice.

Da bi se pozabavili ovim problemom, istraživači u Danskoj odlučili su procijeniti dugoročni rizik od raka vrata maternice kod žena koje su pod aktivnim nadzorom za CIN2 u usporedbi s neposrednim liječenjem.

Aktivan nadzor je opcija za sve žene reproduktivne dobi u Danskoj od 2013. i u nekim danskim regijama od 1995. Uključuje redovite preglede i testove dvije godine nakon dijagnoze kako bi se vidjelo razvijaju li se i dalje abnormalne stanice.

Istraživanje je uključilo 27.524 žene s CIN2 dijagnosticiranim u razdoblju od 1998. do 2020. godine i u dobi od 18 do 40 godina u trenutku postavljanja dijagnoze. Od toga, 12.483 (45 posto) podvrgnuto je aktivnom nadzoru, a 15.041 (55 posto) neposrednom liječenju na način da je napravljena velika ekscizija zone abnormalnih stanica.

Žene su praćene od trenutka postavljanja dijagnoze sve do pojave raka grlića maternice, histerektomije (odstranjenja maternice), emigracije, smrti ili datuma (31. prosinca 2020.), u ovisnosti što se od navedenoga prije dogodilo.

Nakon što su uzeli u obzir različite čimbenike, uključujući dob, kalendarsku godinu i regiju stanovanja, istraživači su identificirali 104 slučaja raka vrata maternice - 56 (54 posto) u skupini aktivnog nadzora i 48 (46 posto u skupini kojoj je odstranjeno područje abnormalnih stanica lezija.

Kumulativni rizik od raka vrata maternice bio je sličan u dvije skupine tijekom dvogodišnjeg razdoblja aktivnog praćenja - 0,56 posto u skupini aktivnog praćenja i 0,37 posto u liječenoj  skupini.

Nakon toga, rizik se povećao u skupini aktivnog nadzora i nakon 20 godina bio je oko četiri puta veći (2,65 posto), dok je u liječenoj skupini ostao relativno stabilan - 0,76 posto. Povećan rizik uglavnom je uočen kod žena u dobi od 30 i više godina.

Jedno od objašnjenja za viši dugoročni rizik od raka vrata maternice kod žena koje su pod aktivnim nadzorom moglo bi biti da temeljna infekcija HPV-om koja uzrokuje rak vrata maternice ostaje neaktivna u stanicama s naknadnim rizikom od reaktivacije tijekom razdoblja oslabljenog imuniteta ili starenja, kažu istraživači.

S obzirom da se  radi o opservacijskoj studiji, ne može se utvrditi uzrok, a istraživači priznaju da su varijacije u dijagnozi CIN2 i nedostatak informacija o nekoliko čimbenika, uključujući socioekonomski status i broj biopsija u skupini za aktivno praćenje, mogli utjecati na njihove rezultate.

Unatoč tome, ovo je bila dobro osmišljena studija koja je koristila podatke na individualnoj razini iz visokokvalitetnih nacionalnih registara s gotovo potpunim praćenjem, što sugerira da su nalazi robusni.

Kao takvi, istraživači kažu da su njihovi nalazi „važni za kliničko savjetovanje žena s CIN2 i sugeriraju potrebu za pojačanim praćenjem žena s poviješću aktivnog nadzora.“