STOCKHOLM: dodijeljena Nobelova nagrada za fiziologiju i medicinu 2020. godine

Stručne zanimljivosti Borna Tićak

Nobelova nagrada 2020. godine za fiziologiju i medicinu došla je u ruke trojici znanstvenika koji su pred nekoliko desetljeća sudjelovali u otkrivanju virusa hepatitisa C

Hepatitis je upalna bolest jetre najčešće uzrokovana virusnom infekcijom, iako uzroci mogu biti i prekomjerna konzumacija alkohola, autoimune bolesti i brojni drugi čimbenici). Najčešći uzročnici kronične bolesti jetre su virus hepatitisa B i virus hepatitisa C, koji se smatraju i najčešćim uzrokom ciroze i raka jetre.
 
Tek kada se ljudski rod suočio s pandemijom bolesti COVID-19, postalo je jasno koliko je teško identificirati nove viruse. Prilikom pojave nove bolesti prvi problem s kojim se ljudi susreću je otkrivanje novog patogena. Tek nakon otkrića patogena znanstvenici mogu početi istraživati njegove karakteristike i načine prenošenja kako bi zaustavili daljnje širenje.
 
Nobelova nagrada 2020. godine za fiziologiju i medicinu došla je u ruke trojici znanstvenika koji su pred nekoliko desetljeća vodili sličnu bitku kao i znanstvenici danas - sudjelovali su u otkrivanju virusa hepatitisa C. Riječ je o Harveyju J. Alteru, Michaelu Houghtonu i Charlesu M. Riceu koji su identificirali RNA virus odgovoran za teški oblik upalne bolesti jetre. Opisana bolest zahvaća više od 70 milijuna ljudi diljem svijeta i vodeći je uzrok raka jetre, zbog čega godišnje umire više od 400.000 ljudi.
 
Tijekom šezdesetih godina 20. stoljeća znanstvenici su svjedočili alarmantnom povećanju broja oboljelih od kroničnog hepatitisa kod pacijenata na transfuziji krvi ili onih koji su bili na drugom obliku terapije temeljene na doniranoj krvi. Godine 1967. liječnik i znanstvenik Baruch Blumberg navodi kako je virus hepatitisa B uzročnik opisane anomalije.
 
No, uskoro postaje jasno kako virus hepatitisa B nije jedini i glavni odgovoran. Polovicom sedamdesetih godina 20. stoljeća Alter je screeningom i testiranjem došao do zaključka kako se uočeni slučajevi ne mogu objasniti niti jednim do tad poznatim virusom (čak ni virusom hepatitisa A, koji je tada već bio poznat ljudskom rodu). Nizom eksperimenata Alter je spoznao kako se infektivni agens širi putem zaražene krvi, a idući korak je bio izolirati virus i definirati njegove karakteristike.
 
Godine 1988. Houghton je sa svojim suradnicima uspio izolirati virus koji uskoro dobiva naziv virus hepatitisa C. Ovo otkriće omogućilo je Houghtonu razvijanje testa za identificiranje virusa u uzorku krvi.
 
Konačno, Rice je tehnikama genetičkog inženjerstva uspio dokazati kako je virus hepatitisa C jedini uzročnik posttransfuzijske bolesti jetre.
 
Vrijednost navedenih otkrića ne leži samo u činjenici što su spasila milijune života diljem svijeta i pružila nadu da se virus hepatitisa C može kontrolirati i eliminirati, već su označila novi uspjeh u borbi protiv virusnih infekcija općenito.
 
Virus hepatitisa C putuje putem krvi do jetre gdje se napada njezine stanice - hepatocite. Kada virus jednom uđe u stanicu, brzo se umnaža i širi. Ljudski imunosni sustav prepoznaje inficirane stanice te pokreće odgovor - nastoji ih uništiti kako bi se usporilo širenje virusa. No, takav odgovor imunosnog sustava dovodi do upalnog procesa koji, ukoliko se ne tretira tijekom mjeseci i godina, dovodi do slabljenja funkcije jetre.  
 
Virus hepatitisa C predstavljao je izazov znanstvenoj zajednici zbog njegove teške identifikacije i izolacije. U početku je bio poznat isključivo kao ljudski virus, stoga je bilo nemoguće izvoditi eksperimente na životinjskim modelima. Osim toga, njegova koncentracija u krvi pacijenata je toliko niska da ga je bilo praktički nemoguće identificirati tradicionalnim imunološkim metodama. Uskoro je otkriveno kako i čimpanze mogu biti zaražene.  

Izvor: www.quantamagazine.org

Datum objave članka: 7. 10. 2020.
izdvojeni proizvodi