Četverosatno tijelo

Samo mali dio uobičajena načina vježbanja doista donosi rezultate. Stoga, ako možemo bolje i preciznije definirati poznavanje uzroka i posljedica povezanih s funkcioniranjem svojeg tijela, moći ćemo izgubiti salo i steći mišićnu masu za puno kraće vrijeme i uz puno manje napora. Drugim riječima, treba nam minimalistički fitnes. U knjizi "4-satno tijelo: Neobičan vodič koji će vam pomoći da brzo izgubite salo, uživate u nevjerojatnom seksu i postanete nadčovjek" Tim Ferriss primjenjuje pristup "postigni što više uz što manje truda" - onu istu filozofiju koja je preobrazila naš odnos prema radu zahvaljujući njegovoj knjizi "4-satni radni tjedan". Ta je knjiga postala svjetska uspješnica. Časopis Details nazvao ju je "kultnom senzacijom, a Man’s Journal "najsenzacionalnijim self-help hitom desetljeća".

Uklanjajući višak iz vježbi u teretani "4-satno tijelo" pokazuje kako učiniti mali pomak ovdje i sićušnu promjenu ondje da bi se postigli veliki rezultati uz maksimalnu djelotvornost. Od gubitka sala do stjecanja mišića, od nevjerojatno dobrog seksa do dubljeg sna, od duljeg trčanja do savršena zamaha bejzbolskom palicom...

Ferriss se posvetio cilju da pronađe optimalno rješenje za muškarce i žene. Odlučivši postati pokusni kunić kako vi to ne biste morali biti, Ferriss je utrošio deset godina i 250.000 dolara da bi na sebi isprobao svaki trend, dijetu, dijetni suplement i vježbu kako bi identificirao onih nekoliko ključnih stvari koje doista djeluju, uz najmanji utrošak vremena i napora. Pritom mu je pomoglo više od 100 stručnjaka - uključujući liječnike, znanstvenike iz NASA-e, vrhunske atletičare i stručnjake za alternativnu medicinu. Nakon toga još je više od 200 muškaraca i žena u dobi između 18 i 70 godina iskušavalo sljedeće tri godine metode koje se preporučuju u knjizi.

Ferriss je ustanovio zanimljivu činjenicu da mnoge od dosad uobičajenih metoda i postupaka nemaju nikakva utjecaja, te da istinski rezultati dolaze iz najneočekivanijih izvora. Dakle, ovo nije samo jedna od mnogih knjiga o dijeti i fitnesu, nego rezultat autorova opsesivnog nastojanja da nakon više od desetljeća eksperimentiranja postigne savršene rezultate u oblikovanju ljudskog tijela. Knjiga sadrži kolektivnu mudrost brojnih vrhunskih sportaša, nekoliko desetaka liječnika i tisuća sati napornih vježbi i eksperimenata. Od olimpijskih centara za treniranje do ilegalnih laboratorija, od Silikonske doline do Južne Afrike, Tim Ferriss usredotočuje se na jedno pitanje koje će vam promijeniti život: Koje minimalne promjene će proizvesti maksimalne rezultate na vašem tijelu?

Nakon tisuća eksperimenata i testiranja, knjiga donosi odgovor na to pitanje, koje se odnosi i na žene i na muškarce. Od teretane do spavaće sobe - sve je tu i sve funkcionira. U vrlo kratkom roku naučit ćete kako:

• izgubiti 10 kilograma u 30 dana (bez vježbanja) držeći se ultrajednostavne dijete s niskim glikemičkim indeksom;
• spriječiti pojavu sala nakon prežderavanja (Božić, praznici, vikendi);
• 300 posto učinkovitije riješiti se sala uz pomoć nekoliko vrećica s ledom;
• je Ferriss nabacio 15 kg mišića u 28 dana, bez steroida i uz ukupno samo četiri sata provedena u teretani;
• spavati samo dva sata dnevno, a osjećati se posve odmorno;
• postići 15-minutni orgazam u žena;
• utrostručiti testosteron i udvostručiti broj spermija;
• od trčanja pet kilometara nakon 12 tjedana doći do trčanja na 50 kilometara;
• ukloniti "trajne" ozljede;
• postići da nakon šest mjeseci dižete 70 kilograma teže utege nego na početku;
• jednim posjetom bolnici uštedjeti za dvotjedno ljetovanje na moru.

Timothy Ferriss novom knjigom pokazuje da je moguće ostvariti vlastiti genetski potencijal u roku šest mjeseci, spavati dva sata dnevno, a ipak savršeno funkcionirati, izgubiti više sala nego maratonac, a pritom jesti koliko želite.

U nastavku izdvajamo nekoliko ulomaka iz poglavlja o pravilima...

Sve što je popularno je pogrešno
Ma, to je definitivno laž. Da čovjek nabaci petnaest kilograma mišića u 28 dana, morao bi unositi višak od 4300 kalorija na dan, što znači da bi tip njegove težine morao pojesti 7000 kalorija dnevno. Sad očekuje od nas da povjerujemo kako je izgubio četiri posto masnog tkiva zahvaljujući tome što je pojeo 7000 kalorija! Otpio sam veliki gutljaj Malbeca i ponovno pročitao komentar na blogu. Ah, taj internet! Koliko daleko nismo stigli... Bio je to zabavan komentar, i ujedno samo jedan od stotina sličnih komentara na blogu koji sam čitao, no jedna činjenica svejedno se nije mogla zanijekati: zaradio sam petnaest kilograma mišića, izgubio dva kilograma masnog tkiva, pritom sam ukupni kolesterol smanjio s 222 na 147, a sve to u 28 dana, bez anabolika ili statina poput Lipitora. Eksperiment je pratila doktorica Peggy Plato, direktorica Programa za evaluaciju sportskih režima i fitnesa pri Sveučilištu u San Joseu, koja je koristila hidrostatske i medicinske vage i različita pomagala kako bi pratila sve, od opsega struka do postotka masnog tkiva. Koliko sam ukupno vremena proveo u teretani u ta četiri tjedna? Četiri sata. Za osam tridesetominutnih programa vježbi. Podaci nisu lagali. No, zar se pitanje porasta, odnosno gubitka težine ne svodi na jednostavnu računicu koliko je kalorija ušlo u organizam, a koliko je potrošeno? Da je ta formula privlačna u svojoj jednostavnosti, jest, no isto se može reći i za hladnu fuziju. Stvar ne funkcionira baš tako kako se o njoj priča. Njemački pjesnik Johann Wolfgang Goethe pravilno je to doživio: "Tajne nisu nužno i čuda". Kako biste učinili nešto nemoguće (jedrilicom oplovili svijet, otrčali milju za manje od četiri minute, otputovali na mjesec), trebate zaboraviti refleks koji vas tjera da oponašate ono što je popularno. Charles Munger, savjetnik i desna ruka Warrena Buffetta, najbogatijeg čovjeka na planetu, poznat je po jasnom razmišljanju kojem nema premca i poslovnom životu u kojem praktički i nema pogreške. Kako je pročistio svoj način razmišljanja i pomogao u stvaranju poslovnih operacija vrijednih tri milijarde dolara za Berkshire Hathaway? Odgovor glasi: "Uz pomoć mentalnih modela", odnosno "okvirnih analitičkih mjerila", nastalih na temelju discipline, ali ne investicijske, nego od fizike do evolucijske biologije. Osamdeset do devedeset modela pomoglo je Charlesu Mungeru da, riječima Warrena Buffetta, razvije "najbolji um na svijetu, koji je u 30 sekundi u stanju pronaći rješenje za sve. Taj čovjek u jednom potezu obradi problem od A do Ž. On shvati bit problema prije nego što čovjek uopće uspije dovršiti rečenicu." Charles Munger voli citirati Charlesa Darwina: "I ljudi koji nisu geniji u stanju su umom nadvladati ostatak čovječanstva, ako razviju određene navike razmišljanja." U svijetu preobrazbe tijela sljedeći mentalni modeli, izvučeni iz širokog raspona disciplina, predstavljaju ono što će vaše rezultate učiniti posebnim u odnosu na ostatak čovječanstva.

Lijek je lijek je lijek
Hoćemo li nešto nazvati lijekom, dijetetskim pripravkom, lijekom bez recepta ili nutricionističkim pripravkom zapravo je u većoj mjeri pravno nego biokemijsko pitanje. Nijedna od tih oznaka ne podrazumijeva da je nešto sigurno ili djelotvorno. Legalne biljke mogu vas ubiti jednako temeljito kao i ilegalne droge. Dodaci prehrani, koji se često svode na molekule koje je nemoguće patentirati, pa su stoga i neprivlačne iz perspektive razvoja lijekova, u stanju su smanjiti kolesterol s 222 na 147 u četiri tjedna, kako sam ja to postigao, no u nekim slučajevima može se raditi o inertnim ili razvodnjenim tvarima koje ne postižu apsolutno ništa. Mislite li da je oznaka "stopostotno prirodno" sigurnija od sintetskih spojeva? Grašak je sto posto prirodan, no isto se može reći i za arsen. Ljudski hormon rasta (HGH) može se ekstrahirati iz mozga posve prirodnog leša, no pritom se, nažalost, može zaraditi i Creutzfeld-Jakobova bolest, što je razlog zbog kojeg se taj hormon danas proizvodi korištenjem rekombinirane DNK. Povrh organske hrane (kojom ćemo se odvojeno pozabaviti kao "hranom"), sve što ubacite u usta ili krvotok, a što ima određeni učinak - neovisno o tome je li riječ o sirupu, injekciji, tableti ili prašku - predstavlja lijek. Tako ga treba i tretirati. Nemojte dopustiti da vas zavedu besmislene oznake.

Nemojte brkati korelaciju s uzrocima i posljedicama
Želite li izgledati poput trkača maratona, vitki i žilavi? Onda trenirajte poput maratonca. Želite li izgledati poput sprintera, nabijeni i mišićavi? Onda trenirajte poput sprintera. Tako nekako izgleda ta logika. Želite li izgledati poput košarkaša dvometraša? Onda trenirajte poput košarkaša. Čekajte malo. To ipak ne bi baš tako išlo. Zapravo, ne ide tako ni u prva dva primjera. Ta je logika pogrešna, a tako je privlačna u svojoj jednostavnosti. Evo tri jednostavna pitanja koja možemo postaviti kako bismo izbjegli slične pogreške u razmišljanju:

1. Je li moguće obrnuti slijed uzročno-posljedičnih veza? Na primjer: događa li se često da ljudi koji su prirodnom konstitucijom nabijeni i mišićavi odluče biti sprinteri? Aha.
2. Brkamo li mi tu odsutnost i postojanje? Primjerice: ako se tvrdi da bezmesna dijeta produljuje prosječno trajanje života za pet do petnaest posto, je li moguće da je veći udio povrća u toj dijeti zapravo ključni element koji produljuje život, a ne odsutnost mesa? Itekako je moguće.
3. Je li moguće da se pri analizi određene demografske skupine neke varijable neopravdano zanemaruju? Na primjer: ako se tvrdi da joga poboljšava zdravlje srčanožilnog sustava, a eksperimentalna skupina sastoji se od ljudi iz viših klasa, je li moguće da je stoga vjerojatnije kako ti ljudi jedu bolju hranu od kontrolne skupine? Možete se kladiti u svog hrta da jest.

Poanta je u tome da ne treba špekulirati o stotinama mogućih objašnjenja. Poanta je u tome da budete skeptični, posebno kad je riječ o senzacionalističkim naslovima. Većina studija koje dobivaju prostor u medijima studije su promatranja, koje u najboljem slučaju mogu ustvrditi neku korelaciju (događa se A, a ujedno se događa i B), ali ne i uzročno-posljedičnu vezu (A je uzrok zbog kojeg se događa B) Ako kopam nos u trenutku kad se prijenos Super Bowla prekine zbog reklama, jesam li upravo kopanjem nosa uzrokovao pojavljivanje reklama? Ovo nije pokušaj haikua. Ovo je sažetak: korelacija ne dokazuje uzročno-posljedičnu vezu. Budite skeptični kad vam ljudi kažu kako A uzrokuje B. Puno češće su u krivu nego u pravu.

Nemojte brkati tjelesnu rekreaciju s ozbiljnom tjelovježbom
Tjelesna rekreacija može biti štošta: bejzbol, plivanje, joga, alpinizam, hrvanje s kravama... Popis je beskonačan. Ozbiljno vježbanje, s druge strane, podrazumijeva da primjenjujete načelo minimalne djelotvorne doze preciznih pokreta koji će dovesti do ciljne promjene. To je to. Kad je riječ o rekreaciji, gotovo je nemoguće izvlačiti uzročno-posljedične veze - previše je tu varijabli. Djelotvorno vježbanje jednostavno je i može ga se pratiti. Tjelesna rekreacija je sjajna stvar. Ja obožavam trčati sa psima u parku, kao i mnogi drugi. No, vježbanje u našem kontekstu predstavlja primjenu mjerljivih stimulansa kako bi se smanjio udio masnog tkiva, povećala mišićna masa, ili poboljšala kondicija. Rekreacija je za zabavu. Tjelovježba služi tome da ostvarimo promjene. Nemojte brkati to dvoje.