Slina - ogledalo zdravlja 

Bolesti i stanja / Zubi i usna šupljina Luka Lubina dr. med. dent.

Dijagnostika putem sline evoluirala je u sofisticiranu znanost i služi kao podskup većeg područja molekularne dijagnostike

Dijagnostika putem sline dinamično je i novo područje koje koristi nanotehnologiju i molekularnu dijagnostiku za pomoć u dijagnozi oralnih i sustavnih bolesti koristeći oralne biomarkere za otkrivanje bolesti. Osim toga, upotreba oralnih tekućina nova je perspektiva ne samo u kliničkoj dijagnostici, nego i u praćenju bolesti te donošenju važnih kliničkih odluka u skrbi o pacijentu. Taj pristup dijagnostici ujedno je i važan element cjelokupne dijagnostike koji određuje buduće mogućnosti ranog otkrivanja bolesti.

U kliničkom smislu, slina je informativna, biološka tekućina (biofluid), korisna u novim pristupima prognozi, laboratorijskoj ili kliničkoj dijagnostici i praćenju bolesnika s oralnim i sustavnim bolestima. Jednostavno se prikuplja i pohranjuje te je idealan medij za rano otkrivanje bolesti jer sadrži specifične topljive biološke markere (biomarkere). S obzirom na to da slina sadrži više različitih biomarkera, to je čini korisnom za multipleksirane testove koji se razvijaju kao POC (Point of care) uređaji za brze testove ili u više standardiziranih formata za centralizirane kliničke laboratorijske pretrage. Predmet je nedavnih znanstvenih sastanaka i recenzija, u sklopu kojih se odlučivalo o načelima lučenja slinovnica, metodama skupljanja sline i općoj uporabi (izvješće o sastanku objavljeno je u časopisu Annals New York Academy of Sciences).

Slina se jednostavno prikuplja i pohranjuje te je idealan medij za rano otkrivanje bolesti jer sadrži specifične topljive biološke markere

Dijagnostika putem sline evoluirala je u sofisticiranu znanost i služi kao podskup većeg područja molekularne dijagnostike, sada prepoznatljiv i kao središnji igrač u širokom rasponu biomedicinskih osnovnih i kliničkih područja. Molekularna dijagnostika grana se u širok spektar disciplina, uključujući razvoj lijekova i personaliziranu medicinu (farmakogenomika) te igra važnu ulogu u otkrivanju biomarkera za dijagnozu oralnih i sustavnih bolesti. To je osobito važno jer se većina biomarkera prisutnih u krvi i mokraći također može otkriti i u uzorku sline.

Dijagnostika sistemskih bolesti

Povijesno gledano, sustavne bolesti dijagnosticirale su se putem simptoma koje su prijavljivali pacijenti, kliničkim pregledom, uvidom u medicinsku povijest bolesti te kemijskom analiza uzoraka krvi i/ili mokraće. Uzorci uzeti od pacijenata obično se šalju u klinički dijagnostički laboratorij s ciljem određivanja razine široke serije markera, uključujući i ione, antitijela, hormone i različite, za određene bolesti specifične biomarkere. Nakon nekog vremena (od nekoliko minuta do nekoliko dana, ovisno o analizi) laboratorijsko izvješće vraća se liječniku, a zatim se rezultati prenose pacijentu.

Općenito, oralni uzorci uzimaju se samo ako postoji sumnja na oralnu infekciju (na primjer, Streptococcus pyogenes) ili biopsija sluznice u slučaju sumnje na karcinom usne šupljine. Međutim, sve je veći interes za korištenje sline i drugih oralnih uzoraka za dijagnozu oralnih i sustavnih bolesti. U određenom smislu, razlog je očigledan. Ako je moguće dobiti slične ili identične podatke s uzorkom koji je lako prikupljati i koji ne zahtijeva invazivne postupke, potreba za krvavom crtom postaje nepotrebna. To je osobito važno u mnogim populacijskim skupinama i različitim situacijama, što uključuje liječenje pedijatrijskih i gerijatrijskih bolesnika ili u situacijama kada je ograničen pristup zdravstvenoj zaštiti u udaljenim zemljopisnim područjima gdje laboratoriji nisu dostupni. Rezultati nedavne ankete pokazali su da doktori dentalne medicine vjeruju kako je pregled veoma važan te da su spremni sudjelovati u procesu prikupljanja uzoraka sline s ciljem dijagnostike bolesti.

Prve studije, koje su pokušavale iskoristiti slinu kao dijagnostičku tekućinu, bile su otežane nedostatkom razumijevanja da biomarkeri postoje i u slini. Bilo je teškoća u otkrivanju nekih markera zbog njihove niske razine u slini u usporedbi sa serumom te zbog nedostatne preciznosti u provođenju metode prikupljanja i skladištenja uzoraka prije analize. No, ti su izazovi uglavnom riješeni pozornijim istraživanjem fiziologije žlijezda slinovnica, razvijanjem osjetljivih metoda amplifikacije i obrazovanjem znanstvene zajednice o metodologiji dobivanja i analize uzoraka sline.

Nedavni napredak u dijagnostici biomarkera oralne tekućine potaknut je novim molekulskim pristupima. Budućnost tog područja ovisit će o daljnjoj validaciji specifičnih biomarkera bolesti (i stadija) i njihovu uključivanju u najsuvremenije multipleksne testove, koji su svestrani, kvantitativni, pouzdani, osjetljivi, specifični, brzi i učinkoviti za široku primjenu u dijagnostičkim programima.

Izvor: Saliva as a Diagnostic Fluid Daniel Malamud, PhDa,b and Isaac R. Rodriguez-Chavez, PhDc Dent Clin North Am

Datum objave članka: 1. 12. 2017.