Sigurna primjena lijekova

Svaki lijek mora biti kvalitetan, siguran i učinkovit, što jamči proizvođač, koji je dužan provoditi različite kontrole od ulaza sirovina, procesa proizvodnje, gotovog proizvoda, pa i kontrole, kad je lijek već na tržištu.

Veletrgovine lijekovima odgovorne su za pravilno skladištenje i transport, a farmaceuti u ljekarnama za pravilno čuvanje i izdavanje, kao i savjetovanje o lijekovima.

Kad lijek konačno dođe u ruke korisnika/pacijenta, na njemu je odgovornost za pravilnu primjenu i čuvanje, kako bi lijek poslužio svojoj namjeni, a opasnosti bile svedene na najmanju moguću mjeru.

Koliko puta ste se zapitali zašto liječenje određenim lijekom nije dalo očekivane rezultate? Možda ste odgovornost za neuspjelo liječenje prenijeli na liječnika, ne upitavši se pritom jeste li mu pružili sve informacije o postojećem stanju, simptomima bolesti i njihovu trajanju, prethodnim bolestima, lijekovima koje uzimate i, što je posebno važno, jeste li lijek uzimali u količini i trajanju koje je odredio liječnik, odnosno prema uputama koje vam je dao liječnik ili farmaceut u ljekarni.

Dragi roditelji, znamo da vam je teško probuditi dijete usred noći kako biste mu dali lijek, no ako je riječ o antibiotiku, treba ga davati u redovitim vremenskim razmacima. Zato pokušajte započeti terapiju tako da uzimanje redovite doze što manje remeti vaše životne navike ili san. Danas farmaceutska industrija proizvodi novije antibiotike prikladnijeg doziranja (uzimaju se jednom do dva puta na dan), tako da nepraktično doziranje (svakih šest sati) postaje sve rjeđe. Bolesnik će se svakako lakše pridržavati upute za uzimanje lijeka jednom do dva puta dnevno, nego svakih šest sati.

Neki se lijekovi trebaju uzimati samo tijekom ograničenog razdoblja (npr. antibiotici), neki samo po potrebi (npr. protiv bolova), dok se neki moraju uzimati redovito dulje vrijeme, katkad i doživotno (npr. za snižavanje krvnog tlaka, liječenje šećerne bolesti, protiv depresije), a nagli prekid terapije i neredovito uzimanje mogu biti vrlo opasni.

Trajanje terapije posebno je važno. Predugo uzimanje lijeka nepotrebno je i štetno, a prekratko neučinkovito. Valja upozoriti da bolesnici često prerano odustaju od terapije, primjerice antibiotik prestaju uzimati već nakon nekoliko dana jer se subjektivno bolje osjećaju. Rezultat može biti recidiv, tj. ponovno javljanje bolesti.

Kako lijek djeluje, tj. čemu služi, kako, kada i koliko dugo ga treba uzimati, koji su mogući rizici ili nuspojave, kada se lijek ne smije uzimati, smije li se upravljati vozilom ili konzumirati alkohol za vrijeme primjene - pitanja su na čijim se odgovorima temelji pravilna farmakoterapija. Prema tome, svaki bi bolesnik trebao znati odgovore na ova pitanja prije nego što počne uzimati novi lijek.

Iako se informacije o lijekovima nalaze na listićima s uputama u ambalaži, mnogim su pacijentima potrebni dodatni savjeti prilagođeni upravo njihovim potrebama. Takve savjete možete dobiti od liječnika i ljekarnika, no u svakom slučaju važno je znati:

• ime lijeka koji uzimate
• svrhu uzimanja
• način uzimanja (kako, kada)
• pojedinačnu i ukupnu dnevnu dozu
• trajanje terapije
  (povremeno, određeno vrijeme, trajno)
• treba li izbjegavati određenu hranu ili druge lijekove
• kako pravilno čuvati lijek (na tamnome mjestu, u hladnjaku…).

Doza je količina lijeka koja se propisuje bolesniku. Osim o svojstvima lijeka, ovisna je i o pojedinom bolesniku, njegovoj dobi, spolu, tjelesnoj težini te prirodi bolesti. Cilj određivanja optimalne doze lijeka je postizanje najvećeg učinka, a istodobno se neželjeni učinci pokušavaju svesti na najmanju moguću mjeru. Premala doza lijeka je neučinkovita, a prevelika potencijalno opasna.

Objašnjenje termina:

• pojedinačna doza - količina lijeka koja se uzima odjednom:
• dnevna doza - ukupna količina lijeka uzeta u jednom danu:
• maksimalna doza (pojedinačna ili dnevna) - najveća količina lijeka koja još ne izaziva toksične pojave:
• toksična doza - količina lijeka iznad maksimalne dopuštene doze, koja može izazvati trovanje:
• letalna doza - količina lijeka koja može izazvati smrt.

Pacijenti katkad, a pogotovo u starijoj dobi, boluju od više, obično kroničnih bolesti (uglavnom srčane smetnje, povišen krvni tlak, reumatske bolesti...) koje zahtijevaju liječenje, pa se nerijetko događa da trebaju istodobno uzimati više lijekova. Uz stalnu terapiju kroničnih bolesti, može se javiti i potreba za dodatnim lijekom u slučaju nekog akutnog oboljenja (primjerice, prehlade ili gripe, glavobolje, zubobolje ili neke ozljede). Uz to, lijekove propisuju liječnici različitih specijalnosti, a nerijetko ih bolesnici uzimaju i samoinicijativno, koristeći zalihe iz svojih „kućnih ljekarni”.

Sve to u našem organizmu može izazvati neočekivane učinke, jer lijekovi utječu jedan na drugi tako što dolazi do promjene učinka jednog lijeka u prisutnosti drugoga, odnosno djelovanje se može smanjiti ili pojačati. Ta se pojava naziva interakcijom (međudjelovanje) lijekova. Takve pojave nisu nužno nepoželjne. Naime, katkad su čak i korisne, pa se baš u tu svrhu neki lijekovi kombiniraju, jer kombinacija djeluje bolje nego kad se daje samo jedan lijek (npr. za liječenje povišena krvnog tlaka kombinacija diuretika s ACE-inhibitorom, ili kombinacija više lijekova za liječenje tuberkuloze).

No, kad govorimo o interakcijama, obično mislimo na neželjene pojave koje mogu naškoditi bolesniku. Srećom, klinički značajne interakcije vrlo su rijetke, iako pri propisivanju lijekova treba misliti i na tu mogućnost.

Skupine lijekova među kojima može doći do ozbiljnih interakcija su oralni antikoagulansi (lijekovi protiv zgrušavanja krvi), citostatici (antitumorski lijekovi), antihipertenzivi (lijekovi za snižavanje povišena krvnog tlaka), antiepileptici, antidijabetici te neki hormonalni lijekovi (kontraceptivi). Kad vam liječnik propisuje takve lijekove, važno je upozoriti ga na ostale lijekove koje istodobno uzimate zbog nekih drugih zdravstvenih tegoba.

Katkad se djelovanje lijeka smanjuje, pa čak i poništava ako se uzima istodobno s drugim lijekom. Primjerice, ako se antibiotik tetraciklin uzima zajedno s antacidima (lijekovi koji smanjuju kiselost želučanog sadržaja), djelovanje mu se smanjuje. Naime, kalcij i aluminij iz antacida stupaju u reakciju s tetraciklinom i onemogućuju njegovo djelovanje. Isto se događa kad se tetraciklin uzima s mlijekom ili preparatima željeza. Oralna kontraceptivna sredstva mogu biti nedjelotvorna uz istodobno uzimanje nekih antiepileptika.

Najčešće korišteni lijekovi protiv bolova, acetilsalicilna kiselina (ASK) i nesteroidni antireumatici, mogu stupiti u interakciju s antikoagulansima. Pritom se djelovanje antikoagulansa pojačava, pa može doći do krvarenja.

Ukratko, možemo reći da mogućnost interakcija raste s povećanjem broja istodobno uzetih lijekova.

Velik broj istodobno primijenjenih lijekova može zbuniti bolesnika, pa se može dogoditi da sam napravi pogrešnu podjelu na „važne” i „manje važne” lijekove.

Ništa nemojte sami mijenjati u svojoj terapiji bez savjetovanja s liječnikom ili ljekarnikom.
 

Lijekovi, kao vrlo specifični i osjetljivi proizvodi, uneseni u ljudski organizam mogu, pored poželjnog, terapeutskog učinka, izazvati i neželjene, za organizam štetne učinke.

To mogu biti samo neznatni poremećaji (mučnina, alergijska reakcija na koži, pospanost, kašalj, bolovi u želucu…) ili, pak, teži problemi zbog kojih čak treba prekinuti terapiju, pa sve do rijetkih, ali fatalnih nuspojava, koje mogu uzrokovati smrt.

Nuspojave definiramo kao sve štetne neželjene reakcije na određeni lijek nastale unatoč pridržavanju propisane doze i načina primjene.

Mogu nastati iznenada ili se razviti tijekom vremena. Neke nuspojave su očekivane, tj. znamo da će se pojaviti, a neke nuspojave su nepredviđene i najčešće su posljedica preosjetljivosti. Liječnici i farmaceuti, kao stručnjaci za lijekove, svakako to moraju uzeti u obzir prilikom propisivanja, odnosno izdavanja lijekova.

Pacijenti trebaju biti upoznati s činjenicom da lijekovi mogu imati i neželjenih, štetnih učinaka, te znati kako u tim slučajevima postupiti da bi se izbjegla ili smanjila trajna oštećenja organizma.

Nuspojave mogu biti prouzročene i nepravilnom i neprimjerenom uporabom lijekova, za što su odgovorni korisnici.

Kod primjene nekih lijekova slabe nuspojave treba podnositi, jer je korist od uzimanja lijeka mnogo veća od štetnosti nuspojave. Propisani lijek može biti od životne važnosti. Međutim, ima slučajeva kad je popratno djelovanje lijeka takvo da odmah treba prekinuti terapiju i obratiti se liječniku ili ljekarniku.

Što učiniti ako primijetite neku nuspojavu tijekom terapije? 

O svakoj nuspojavi trebate obavijestiti liječnika ili ljekarnika. Oni imaju zakonsku obvezu prijavljivanja nuspojava djelovanja Agenciji za lijekove i medicinske proizvode RH.

Zahvaljujući dobrom sustavu praćenja nuspojava lijekova koje provodi Agencija, na našem se tržištu nalaze sigurni lijekovi.

Katkad, zbog prijave ozbiljnih ili učestalih nuspojava, lijek se mora povući iz prometa.

Današnje poznavanje mogućih nuspojava lijekova zahvaljujemo organiziranom, sustavnom prikupljanju podataka iz cijelog svijeta i protoku informacija.
 

Važno je upamtiti da se zbog straha od nuspojava ne smije samostalno prekinuti uzimanje lijeka.

Pojave li se teškoće pri primjeni lijeka, treba se što prije obratiti svom liječniku ili ljekarniku.

Poznato je iz svakodnevne prakse da pojedinci različito reagiraju na lijekove, i tu činjenicu valja uzeti u obzir prilikom odluke o primjeni lijeka.

Specifičnosti svakoga pojedinog organizma, kao što su životna dob, genetski čimbenici, spol, rasa, psihičko stanje, ali i vanjski čimbenici, poput utjecaja okoliša i načina prehrane, razlog su zašto svi jednako ne reagiramo na lijekove. Nekome će, primjerice, glavobolja prestati kratko vrijeme nakon uzimanja određenog analgetika, a drugoj osobi taj isti lijek neće pomoći. I najmanja doza sedativa nekoga će uspavati, dok će drugom biti potrebna znatno veća doza za isti učinak.

Posebne skupine bolesnika morat će obratiti pozornost na dodatna upozorenja vezana uz korištenje lijeka, a neke lijekove uopće ne smiju upotrebljavati.

Trudnice

Lijekovi mogu djelovati štetno na plod u bilo kojem razdoblju trudnoće. Tu činjenicu važno je imati na umu prilikom propisivanja lijekova ženama generativne dobi.

Lijekove trudnicama treba propisivati samo kad se procijeni da je korist za majku veća od rizika za plod.

Tijekom prvog tromjesečja treba izbjegavati bilo koji lijek, a kroz cijelu trudnoću, ako je nužno potrebno, treba uzimati samo lijekove koji su se pokazali neškodljivima, i to u najmanjoj učinkovitoj dozi.

Vrlo je malo lijekova s dokazanim teratogenim učinkom (oni koji uzrokuju teške deformacije ploda), no trudnice uvijek moraju biti posebno oprezne i obvezno naglasiti liječniku ili ljekarniku svoje stanje.

Zabranjeni su citostatici, kortikosteroidi i antikoagulansi, a treba biti vrlo oprezan ako je potrebna terapija antiepilepticima ili hormonima. Od lijekova za samoliječenje treba izbjegavati gotovo sve lijekove protiv boli, naročito u zadnjem tromjesečju.
 

Dojilje

Određene količine nekih lijekova koje uzima majka mogu biti prisutne i u mlijeku. Ta mala količina najčešće nije štetna, no katkad može utjecati na dijete.

Ako dojite, uvijek to naglasite liječniku i ljekarniku.
 

Novorođenčad i mala djeca

Mlado ljudsko biće uvelike se razlikuje od odrasloga, ne samo po veličini, nego i u funkciji fizioloških sustava. Tako su im i apsorpcija, metaboliziranje i izlučivanje lijeka drukčiji nego kod odraslih.

Ako je potrebno malom bolesniku dati lijek, preporučuje se intravenska injekcija (u praksi se ne daje tako često) ili rektalni put (čepići).

Kod primjene lijekova oralnim putem (obično su to tekući oblici, sirupi ili kapi), treba imati na umu da bolesna mala djeca često povraćaju i imaju proljev, što svakako može utjecati na uspjeh terapije.
 

Starije osobe

Starija dob smatra se onom iznad 65 godina. Upravo ta populacija češće boluje od kroničnih bolesti i uzima mnogo lijekova.

Kod starijeg organizma promijenjena je farmakodinamika i farmakokinetika lijeka, pa su i nuspojave češće.

Nepoštivanje naputka o uzimanju lijeka vrlo često kod starije populacije može uzrokovati probleme.

Stariji ljudi često se žale na tegobe koje normalno prate starenje, pa ako za svaki simptom uzimaju lijek, nastaje konfuzija u glavi i u tijelu.

Ne smije se zanemariti ni u kakvoj je ambalaži lijek za starije osobe, jer i rukovanje ambalažom može biti otežano.

A pri savjetovanju o načinu primjene lijeka i dozi, treba biti strpljiv i siguran da je bolesnik razumio upute.

Prikladno je upotrijebiti dozator za lijekove, tj. posudicu s pregradama u koje se sprema tjedna terapija po danima, kako ne bi došlo do zabune pri uzimanju puno lijekova.

Oštećena funkcija bubrega

Propisivanje lijekova bolesnicima koji imaju oštećenu funkciju bubrega često uzrokuje teškoće, jer se lijekovi zbog otežana izlučivanja nakupljaju i mogu postati toksični.

Kod takvih bolesnika potrebno je prilagoditi dozu, smanjiti pojedinačnu dozu ili povećati razmak između njih.

Treba izbjegavati nefrotoksične lijekove (one koji oštećuju funkciju bubrega), koji su i inače opasni za bolesnike sa zdravim bubrezima (lijekovi protiv bolova iz skupine nesteroidnih antireumatika, neke vrste antibiotika).

Oštećenje jetara

Većina lijekova se razgrađuje (metabolizira) u jetri, pa je kod bolesnika s bolesnom jetrom teško predvidjeti na koji će se način promijeniti lijek i kakav će mu biti konačni učinak.

Neki uobičajeni lijekovi, inače sigurni i pouzdani, u velikim dozama postaju hepatotoksični (oštećuju jetru), primjerice paracetamol (dobar i vrlo često upotrebljavan lijek protiv bolova i povišene temperature).

Na uputi priloženoj lijeku u originalnoj ambalaži pažljivo pročitajte posebna upozorenja i kontraindikacije, znači stanja u kojima je zabranjena upotreba određenog lijeka!