Lijekovi i sunce nisu uvijek najbolji spoj

Bolesti i stanja / Opća medicina Anka Dorić dr. med., spec. transfuzijske medicine

Poseban oprez potreban je kod osoba koje su na terapiji bilo kojim od lijekova za koje je poznato da se pri izlaganju suncu kao neželjena reakcija mogu javiti fototoksične ili fotoalergijske reakcije

U hrani, piću, ali sve češće i u receptnim i bezreceptnim lijekovima stručnjaci farmakolozi, toksikolozi i imunolozi otkrivaju sve duži popis takozvanih fotosenzibilizirajućih tvari, koje su sve poznatiji krivci za nastanak fototoksičnog i fotoalergijskog dermatitisa. Glavna je razlika u tome što se fototoksične reakcije javljaju samo zbog fotoaktivne kemikalije koja reagira izravno sa staničnim membranama kože i staničnom DNK i ne uključuju imunosni sustav, dok se fotoalergijske reakcije javljaju kada imunosni sustav reagira na fotoaktivnu kemikaliju uz razvoj upale.

Poseban oprez potreban je kod osoba koje su na terapiji bilo kojim od lijekova za koje je poznato da se pri izlaganju suncu kao neželjena reakcija mogu javiti fototoksične ili fotoalergijske reakcije. To se osobito odnosi na osobe koje i inače pate od nekog drugog oblika preosjetljivosti jer su češći kandidati za razvoj nespecifične kožne reakcije, čiji simptomi mogu postati vrlo ozbiljni u kombinaciji s duljim boravkom na suncu, kao što je, na primjer, slučaj u pacijenata s atopijskim dermatitisom i osoba sklonih autoimunim poremećajima. Neke upalne reakcije kože primarno su fotokemijski uvjetovane i opasne za malu djecu, starije osobe, bolesnike s kroničnim i nasljednim metaboličkim bolestima te za onkološke bolesnike koji koriste fototoksične lijekove u terapiji svoje osnovne bolesti, a pritom se nekritično i bez zaštite izlažu djelovanju sunčevih zraka.

Osim nekih bezreceptnih lijekova i pedesetak skupina receptnih lijekova, fototoksične i fotoalergijske neželjene reakcije posredovane sunčevom svjetlošću mogu jednako tako uzrokovati i razni magistralni pripravci, ulja, masti i kreme biljnog, životinjskog i kemijskog podrijetla naneseni na kožu, ali i tonici, sirupi, parfemi i dezodoransi, kao i neki vitaminski i drugi pripravci koji se uzimaju oralno (na usta) i nakon resorpcije iz probavnog sustava prodiru u druga tkiva, organe i kožu. Svima im je zajedničko da u svom sastavu imaju fotosenzibilizirajuće tvari koje potiču hiperreaktivnost, odnosno preosjetljivost kod izlaganja UV zračenju koje bi koža normalne osjetljivosti dobro podnijela. Posljedično, na koži izloženih dijelova tijela (udovima, licu, vratu) može nastati upalna reakcija nalik opeklinama od Sunca sa simptomima akutnog dermatitisa – otok tkiva, crvenilo, plikovi, pa čak i mjehuri. Moguć je i razvoj kronične hiperpigmentacije na zahvaćenim dijelovima kože zbog fototoksične reakcije između djelatne tvari lijeka i njezinih metabolita sa stanicama kože nakon apsorpcije određenih valnih duljina sunčeva spektra.

Fototoksične dermatoze

Lokalno primijenjene fotosenzibilizirajuće tvari primarno oštećuju keratinocite u epidermisu, površinskom sloju kože, dok se štetno fototoksično djelovanje sistemski primijenjenih lijekova više očituje na mastocitima i endotelnim stanicama dubljih slojeva kože. Jačina upalne reakcije i nastale promjene proporcionalne su količini fotosenzibilizirajuće tvari i intenzitetu djelovanja UV zraka na izloženu kožu. Nagla pojava nesnosnog svrbeža nekoliko minuta, sati ili dana nakon uzimanja fototoksičnog lijeka najčešće je prvi simptom lijekovima uzrokovanog fototoksičnog dermatitisa. Uz svrbež, česta je pojava crvenila, osipa, plikova i neugodnih bolnih ulceracija. Osim lijekova fototoksičnog djelovanja, uzrok takve upale mogu biti i lokalno aplicirani parfemi, sapuni i slični kozmetički proizvodi koji nakon strukturalnih promjena potaknutih UV zrakama postanu senzibilizirajuće tvari za kožu.

Na popisu od više od pedesetak danas poznatih fototoksičnih lijekova za koje je dokazano da kao neželjenu reakciju mogu imati fotodermatitis, najčešće se, prema prijavama nuspojave fototoksičnosti, prepoznaju razni antibiotici (tetraciklini, ciprofloksacini i dr.) koji se široko koriste u terapiji urogenitalnih i respiratornih infekcija, zatim antimalarici (klorokin), lijekovi protiv gljivica, neki diuretici, nesteroidni protuupalni lijekovi za lokalnu primjenu kod nagnječenja, uganuća i bolova, lijekovi za terapiju akni i dijabetesa te antidepresivi, antipsihotici, antihistaminici, antiaritmici i drugi.

U preosjetljivih osoba koje razviju fototoksični dermatitis tijekom terapije navedenim lijekovima može se razviti jedna od tri moguće kliničke slike:

  • Unutar 30 minuta nakon izlaganja suncu može nastupiti prolazno crvenilo, uz pečenje i svrbež kože, ali bez otekline, što traje jedan do dva dana. Taj tip fototoksičnog dermatitisa najčešće se događa u preosjetljivih osoba koje se, suprotno liječničkoj uputi, izlažu suncu tijekom terapije tetraciklinima. To je čest slučaj u situaciji kada pacijent prije odlaska na godišnji odmor počne terapiju urogenitalne infekcije i pritom zaboravi da se ne smije sunčati ili olako shvati savjet liječnika da se kloni sunca dok uzima ordinirani lijek.
  • U nekih osoba na terapiji fototoksičnim lijekovima češće nastupa drugi tip kliničke slike, koji karakterizira pojava „odgođenog“ crvenila i otoka tkiva osam sati do jedan dan nakon izlaganja tijekom uzimanja lijeka. Promjene potraju dva do četiri dana. Krivci za tu vrstu reakcije najčešće su psoraleni.
  • Kliničku sliku trećeg tipa fototoksičnog dermatitisa karakterizira nagla pojava urtikarije uz crvenilo i pečenje koje, kako brzo nastane, tako brzo i nestane. Taj tip kliničke slike karakterističan je za osobe preosjetljive na porfirine.

S obzirom na to da promjene mogu biti lokalne, ali i sistemske, liječenje sva tri tipa fototoksičnog dermatitisa ovisi o obimu i stupnju promjena na koži i općem stanju pacijenta. Lokalno se primjenjuju protuupalni oblozi i kreme, odnosno emulzije i/ili sistemski kortikosteroidi uz oralnu terapiju antihistaminicima. U preventivnom smislu veoma je važno pacijenta na vrijeme upozoriti na moguće štetno djelovanje potencijalno fototoksičnog lijeka pri duljem izlaganju sunčevim zrakama, odnosno na pojavu neželjene reakcije, kao i na posljedice u vidu pojave hiperpigmentacija te mu savjetovati da se tijekom dana maksimalno zaštiti od sunčeva svjetla od 9 do 20 sati. To osobito vrijedi za djecu, trudnice i kronične bolesnike.

Fotoalergijske dermatoze

Ove dermatoze javljaju se samo u nekih osoba koje reagiraju imunološkim odgovorom na suncem aktiviranu fotosenzibilizirajuću tvar koja je samo „napola“ alergen, a spajanjem s proteinima kože postaje potpuni alergen na koji domaćin naknadno reagira alergijskom reakcijom. Kao rezultat primarne imunološke reakcije, sekundarne promjene na koži opet će se razviti nakon ponovnog izlaganja istoj fototoksičnoj tvari, no tada je riječ o reakciji na prepoznati alergen u lijeku ili ljekovitom sredstvu primijenjenom lokalno ili sistemski. Najčešći poznati fotoalergeni nalaze se u kozmetičkim proizvodima, sapunima, parfemima, kremama za zaštitu od sunca, dezinficijensima i nekim grupama lijekova, kao što su antidijabetici, diuretici, laksativi, psihofarmaci i lijekovi protiv gljivica.

Nagla pojava nesnosnog svrbeža nekoliko minuta, sati ili dana nakon uzimanja fototoksičnog lijeka najčešće je prvi simptom lijekovima uzrokovanog fototoksičnog dermatitisa

Simptomi fotoalergijske dermatoze također se javljaju na suncu izloženim dijelovima kože i slični su simptomima fototoksične dermatoze: svrbež, crvenilo, mjehurići. Promjene su prolazne i nestaju ubrzo nakon prestanka uzimanja lijeka ili nekog drugog sredstva koje sadrži fotoalergen. Međutim, ako se bolest ne prepozna i lijek (ili neko drugo sredstvo) nastavi uzimati, promjene će se ponovno javiti pri svakoj sljedećoj primjeni, s tim da bolest može prijeći u kronični stadij uz razvoj kronične hiperpigmentacije i zadebljanja kože. Dijagnoza se temelji na dobro uzetoj anamnezi, fizikalnom pregledu, patohistologiji i fototestiranju, dok je liječenje slično onome kod fototoksičnog dermatitisa.

Datum objave članka: 1. 6. 2018.