Prirodni imunomodulatori

Možda niste znali da na nama i u nama živi cijeli jedan svijet i da se mnoge tvari iz okoline trude nauditi našem organizmu. Kako bi preživjelo, naše tijelo tijekom evolucije razvilo je vrlo učinkovit sustav zaštite, koji nazivamo imunosni sustav. Imunost je, pak, sposobnost organizma da prepozna i uništi strane i štetne tvari - antigene.

Kroz vrijeme mijenjalo se naše poimanje o tome što imunost zapravo znači. Prvotno se o njoj mislilo kao o otpornosti organizma prema zaraznim bolestima, a razvojem znanosti uvidjelo se da je riječ o vrlo složenom sustavu koji u suradnji s neurološkim i endokrinim sustavom osigurava učinkovito funkcioniranje organizma i ima veliko značenje kod tumora, autoimunih bolesti, alergija, presađivanja organa... Zapravo, to je ustrojstvo genskih, molekulskih i staničnih dijelova koji čine zamršenu komunikacijsku mrežu povezanu s krvožilnim sustavom, što osigurava maksimalnu učinkovitost i brzinu imunološke reakcije.

Nespecifična (urođena, prirođena) imunost je otpornost na strane tvari s kojima organizam nije došao nikad prije u dodir. Predstavlja prvu liniju obrane i od rođenja osigurava vrlo dobru zaštitu protiv većine mikroorganizama. Tek ako antigen prodre kroz tu zaštitu, javlja se specifična imunost. Temelji se na anatomskim, fiziološkim i fagocitnim zaprekama, te na upali.

Stečena imunost razvija se u kontaktu s uzročnicima bolesti. Karakterizira je visok stupanj specifičnosti za pojedini antigen i sposobnost pamćenja. Limfatične stanice osnovni su nositelji svih vrsta specifične imunosti. Razlikujemo tri populacije limfocita: limfocite T, limfocite B i limfocite O (nula). Uz to, razlikujemo dvije subpopulacije limfocita T: regulacijske (u njih ubrajamo pomagačke, koji potiču ostale limfocite B ili T na reakciju protiv antigena, i supresijske, koji tu reakciju potiskuju) i izvršne (citotoksični limfociti, koji su glavni posrednici stanične imunosti, kasne preosjetljivosti, odbacivanja transplantata i tumora, te ubijanje vlastitih stanica zaraženih virusima). Limfociti B, kao nosioci humoralne imunosti, sazrijevaju nakon iskustva s nekim antigenom u plazma-stanice koje proizvode različita protutijela. Treća vrsta limfocita su NK stanice, koje sudjeluju u nespecifičnoj i specifičnoj imunosti.

Stečena imunost nadograđuje se na nespecifičnu i s njom usko surađuje. Zajedničkim djelovanjem se nadopunjuju i pojačavaju, čime postižu puno djelotvorniju ukupnu obranu.

Na funkcioniranje imunosnog sustava utječu različiti čimbenici, poput dobi, stresa (fizičkog ili psihičkog), nekih lijekova (antibiotici, kortikosteroidi, analgetici, kemoterapija), pretjerane konzumacije alkohola i nikotina, loše prehrane, itd. U slučaju da dođe do poremećaja u njegovu radu, može doći do razvoja niza bolesti. Jedna od njih je i alergija, nerazmjerno burna reakcija na susret s nekim tvarima koje imunosni sustav prepoznaje kao štetne i nastoji se od njih obraniti. Autoimune bolesti se pak razvijaju kad imunosni sustav počinje prepoznavati vlastite stanice kao strane i počinje ih napadati. Imunodeficijencija predstavlja nedostatan imunološki odgovor na razne unutarnje i vanjske čimbenike. Može nastati kao posljedica bolesti ili liječenja, ali i biti genetski uvjetovana.

Tvari koje utječu na imunitet nazivamo imunomodulatori, a dijelimo ih na imunosupresore i imunostimulatore. Imunosupresori su tvari koje potiskuju imunološku reakciju. Koristimo ih nakon presađivanja organa, kod autoimunih bolesti i reakcija preosjetljivosti. Imunostimulatori su tvari koje potiču imunološku reakciju na višu razinu, a koriste se kod infektivnih bolesti, posebno kod prehlade i gripe. Ne smiju se koristiti kod sustavnih bolesti te istodobno s imunosupresivima i kortikosteroidima. Kod prehlade i gripe uobičajeno je mišljenje da se može djelovati samo na simptome, no kako su to virusne bolesti, primjena imunomodulatora može utjecati na tijek bolesti.

Upotrebom imunomodulatora znatno možemo utjecati na duljinu, težinu i ishod bolesti. Kako djeluju sinergistički, moguća je i njihova međusobna kombinacija. Takve proizvode moguće je pronaći i na našem tržištu i poželjno ih je kombinirati sa simptomatskim lijekovima pri pojavi infektivnih bolesti, pogotovo gripe ili prehlade. Neke od prirodnih imunomodulatora navodimo u nastavku.

Ehinacea (Rudbekija) - koristi se korijen i zeleni dio biljke u obliku ekstrakta koji se primjenjuje oralno ili lokalno. Djeluje na stimulaciju makrofaga, tako da ima antibakterijski, antivirusni i antimikotički učinak. Koristimo je kao profilaktičko i terapeutsko sredstvo kod vanjskih i sistemskih upala.

Tuja (Tuja occindentalis) - koristi se ekstrakt zelenog dijela biljke, a ima izravan antivirusni učinak.

Divlji indigo (Baptisia tinctioria) - koristi se zeleni dio biljke u obliku ekstrakta, koji potiče stvaranje antitijela.

Aloja (Aloe barbadensis) - koriste se mesnati listovi biljke iz kojih dobivamo ekstrakt za vanjsku i unutarnju primjenu. Sadrži antrakinone i mukopolisaharide, koji su biostimulatori.

Islandski lišaj (Cetraria islandica) - koristi se steljka, čiji ekstrakt dolazi u obliku sirupa i pastila. Primjenjuje se kao sredstvo protiv kašlja, no dokazani su i imunostimulirajuće djelovanje te antibiotski učinak. Moguća je i lokalna primjena.

Taheebo (Tahebua avellanedae) - koristi se ekstrakt unutarnje kore drveta za lokalnu i oralnu primjenu. Djeluje kao antioksidans, ima antibiotska i protuupalna svojstva, jača imunosni sustav i posebno se preporučuje kod kroničnih bolesti, poput bronhitisa, herpesa, kožnih bolesti. Ne smije se pripravljati u metalnim posudama jer gubi djelotvornost.

Shiitake gljiva - koristi se cijela biljka, čija je djelotvorna supstancija lentinan. Inhibira rast stanica raka, potiče imunosni sustav na lučenje interferona, pojačava brzinu i učinkovitost fagocitoze, te potiče rad NK stanica. Primjenjuje se oralno.

Noni (Morinda Citrifolia) - koristi se ekstrakt ploda biljke u obliku soka. Ima analgetski i antioksidativni učinak te poboljšava opće stanje organizma.

Kolostrum - takozvano prvo mlijeko, nastalo u 24 do 72 sata nakon poroda, dio je pasivne specifične imunosti. Sadrži visokovrijedne imunoglobuline koji su odgovorni za neutralizaciju toksina, virusa i bakterija. Potiče imunosni sustav, pomaže probavnom sustavu i pridonosi općem zdravlju. Može se primijeniti oralno i lokalno.

Beta 1.3 glukan - sastojak nekih žitarica, gljiva, pekarskog kvasca. Aktivira makrofage i NK stanice, stoga se preporučuje osobama čiji je organizam oslabljen bakterijama, virusima, gljivicama i tumorima. Primjenjuje se oralno.