Ginekološki karcinomi - radioterapija

Radioterapija je jedan od osnovnih načina liječenja nekoliko vrsta ginekoloških tumora, bilo da je jedini ili se kombinira, osobito s operativnim zahvatom i/ili kemoterapijom, a može se primijeniti prije ili poslije operativnog zahvata, prije ili poslije kemoterapije ili tijekom kemoterapije (kemoiradijacija). S obzirom na to da djeluje samo unutar polja zračenja, riječ je o lokalnoj terapiji.

Radioterapija je liječenje radioaktivnim zračenjem, koje djeluje tako da uništava stanice ili onemogućuje njihovo dijeljenje. Može se koristiti za potpuno uništenje tumora i izlječenja ili za olakšanje tegoba kao što su bolovi ili krvarenje. Djeluje na zdrave i tumorske stanice, s tom razlikom što zdrave stanice imaju veću sposobnost oporavka, što omogućuje terapijsku primjenu. Dvije osnovne vrste zračenja najčešće kombiniramo sa svrhom postizanja najboljega terapijskog učinka, uza što manje neželjenih učinaka na zdravo tkivo.

Ako je namjera provesti vanjsko zračenje, bolesnica će biti upućena u jedinicu sa simulatorom, gdje će liječnički tim (radiolog, onkolog, inženjer medicinske radiologije, fizičar specijaliziran u radiofizici), provesti planiranje zračenja. Simulator je uređaj koji se sastoji od stola na kojem se tijekom planiranja leži, rendgen uređaja kojim se snima i posebnih mjernih elemenata.

Tijekom planiranja točno se određuje dio tijela koji treba zračiti, a na koži iscrta polje zračenja posebnom bojom koja će se upiti u kožu i trajati neko vrijeme (tijekom kupanja taj dio tijela treba samo oprati vodom i nježno obrisati ručnikom, bez trljanja). Određene točke (obično dvije do tri) na kraju će se obilježiti trajno, tetovažom, kako bi se u slučaju potrebe polje zračenja kasnije moglo rekonstruirati. Često je potrebno koristiti i kontrastna sredstva kako bi se prikazali određeni organi ili dijelovi tijela koji na običnom rendgenogramu nisu vidljivi, a važni su tijekom planiranja. Određuje se doza zračenja i broj dana zračenja kao i drugi važni podaci koji se upisuju u poseban karton. Nakon toga, fizičari izračunavaju točno trajanje pojedinog zračenja (otprilike nekoliko minuta).

Potom počinje zračenje radioaktivnim zrakama na posebnome terapijskom aparatu - linearnom akceleratoru, na kojem se leži u istom položaju kao i na simulatoru. Provodi se jednom dnevno, a u posebnim slučajevim hiperfrakcionirano (dva puta dnevno, najčešće s razmakom od oko šest sati). Ako se provodi kemoiradijacija, obično se jednom tjedno prima kemoterapija u obliku infuzija, a nakon toga se zrači na uobičajen način.

Zračenje prolazi kroz određeni dio tijela izazivajući promjene u stanicama. Nakon zračenja pacijent osobno ne zrači i nije opasan za okolinu, kao ni njegova odjeća te može obavljati uobičajene aktivnosti prema mogućnostima i kondiciji. Aktivnosti poput glačanja ili stajanja uza štednjak nisu opasne, ali zbog topline koju isijavaju mogu biti neugodne pa se preporuča takve poslove ograničiti, to više što je čest osjećaj umora i iscrpljenosti. Općenito, aktivnosti pacijenata tijekom tretmana zračenjem trebale bi biti umjerene, s dosta odmora i relaksacije.

U standardnom obliku zračenje se provodi pet dana u tjednu, uza stanku vikendom. Ukupno trajanje liječenja obično je pet, šest tjedana. U ginekološkoj onkologiji najčešće područje zračenja je zdjelica, ponekad i cijeli trbuh ili samo središnji dio trbuha. Takvim zračenjem unutar polja zračenja nalaze se mokraćni mjehur i crijeva, čija je sluznica osjetljiva na zračenje, što je uzrok najčešćih nuspojava.

Nuspojave se mogu i ne moraju pojaviti. Mnoge bolesnice nemaju gotovo nikakvih tegoba, osobito ako se pridržavaju uputa. Najčešće nastupaju dva, tri tjedna od početka zračenja i nestaju kroz tjedan, dva nakon završetka zračenja - umor i iscrpljenost, gubitak apetita, gubitak po nekoliko kilograma na tjelesnoj težini. Tijekom zračenja kontrolira se krvna slika i ponekad se može uočiti smanjenje broja krvnih stanica, najčešće leukocita, što se nakon završetka zračenja obično normalizira. Ponekad su uz dijetalne i higijenske mjere potrebni lijekovi kako bi se tegobe smirile. Ako su nuspojave osobito teške, katkad treba na kraće vrijeme prekinuti zračenje da bi došlo do oporavka. Kod zračenja zdjelice najčešće nuspojave su proljev i smetnje mokrenja (učestalo mokrenje, pečenje ili bolovi). Stoga je uputno tijekom zračenja pridržavati se propisane dijetalne prehrane i obilno piti tekućine, jer se često samo tim postupcima mogu izbjeći nuspojave.

Kad je u pitanju prehrana, treba jesti češće manje obroke. Hrana treba biti raznolika, a obroci hranjivi. Da se izbjegne proljev, treba izbjegavati integralni kruh sa sjemenkama, masnoće, kupus, grah, sirovo voće i povrće, slatkiše te mlijeko, vrhnje, kavu i jake začine. Treba jesti kuhano nemasno meso, ribu, kuhano povrće, krumpir, rižu, tijesto, bijeli kruh, štapiće, kompot, banane, svježi sir, jogurt i sl. Ako se javi proljev, najbolji su tekuća dijeta (nemasne juhe, čajevi) i dvopek. Nakon završetka zračenja treba se pridržavati dijetalne prehrane još tjedan, dva, a potom postupno prijeći na normalnu prehranu. Da se izbjegne nadražaj mokraćnog mjehura, treba piti puno tekućine, najbolje čaj i negaziranu mineralnu vodu. Kavu izbjegavati.

Javljaju se i promjene na koži. U zračenom području s obje strane tijela koža postaje crvena, nadražena i suha. Kasnije, osobito u naborima, može se javiti i vlažna reakcija. Važno je kožu ne izlagati dodatnim nadražajima. Kožu zračenog područja prati samo čistom mlakom vodom, ne koristiti sapune i ne trljati kožu, a brisati je samo nježno mekim ručnikom. Ne nositi sintetske tkanine nego samo čisti pamuk, i ne previše tijesnu odjeću. Ne stavljati na kožu ni vruće ni ledene obloge, kreme ili losione, osim neutralnih. Važno je dva sata prije i poslije zračenja ništa ne stavljati na kožu, a tijekom zračenja koža treba biti čista.

Kod unutarnjeg zračenja koriste se mali izvori radioaktivnog cezija koji se postavljaju u neposrednu blizinu tumora. Time se omogućuje ozračivanje tumora visokim dozama zračenja, koje će potpuno uništiti tumor, a da se pritom okolno zdravo tkivo gotovo ne zrači.

U ginekološkoj onkologiji primjenjuje se uglavnom intrakavitarno zračenje, što znači da se izvori stavljaju u šupljinu, tj. u rodnicu i/ili maternicu. Izvori se postavljaju tako da se prethodno u kratkotrajnoj općoj anesteziji postavljaju aplikatori, tj. plastične cjevčice u koje se naknadno uvedu izvori. Prethodno je potrebno očistiti crijeva i postaviti mokraćni kateter. Nakon postavljanja aplikatora bolesnica se smješta na poseban odjel za brahiterapiju, gdje se u aplikatore uvode radioaktivni izvori. Dok su izvori postavljeni, oni zrače u okolinu pa zbog toga na tom odjelu nisu dopušteni posjeti, a sestre koje se brinu za pacijentice ne mogu se dulje zadržavati uz bolesnički krevet. Aplikacija traje nekoliko desetaka sati, za vrijeme kojih se ne može ustajati iz kreveta, ali ni ležati potpuno mirno. Nakon propisanog vremena izvori i aplikatori uklanjanju se, za što nije potrebna anestezija.

Nakon završetka zračenja, bolesnice se postupno vraćaju uobičajenim aktivnostima i svakog se dana osjećaju bolje i jače. Ako je liječenje završeno, prvi kontrolni pregled slijedi u poliklinici dva mjeseca od završetka liječenja.