Hrvatska glazbena kolijevka - Povratak harmoniji poroda 2. dio

Žensko zdravlje / Trudnoća i majčinstvo Petar-Krešimir Hodžić dr. med.  /  Rafaela Mrdjen-Hodžić flautist

Osim razdoblja trudnoće, porod je ključan događaj prilikom kojeg dolazi do otiskivanja tog intenzivnog iskustva na čitavo djetetovo biće

Duboko zapečaćena sjećanja

Nalazite se u pećini mekanih i vlažnih zidova, oplakuje vas topla tekućina i obasjava crvenkasto-narančasta svjetlost. Pomislite kako se nalazite u raju, tako zaštićeni i sigurni i zaželite da to traje vječno. Čujete regularne zvučne udare, a ponekad i potmulu tutnjavu, ali ne uzbuđujete se previše, jer tako je to od početka Vašeg sjećanja. S vremenom Vam postaje tijesno, a onda odjednom zidovi se počinju stezati istiskujući Vas prema nekom izlazu što se pred Vama otvara. Istodobno ste zbunjeni i uzbuđeni, dok uslijed stiskanja zidova osjećate neugodu, možda i bol, ali u isti mah intenzivno zadovoljstvo kakvo nikada do sada niste osjetili. Onda ulazite u nekakav uski tunel, u kojem se izmjenjuju osjećaji boli i ugode dok se poput jegulje izvijate prema njegovom kraju savijajući tijelo prema nekom unutarnjem osjećaju koji kao da je oduvijek u Vama. Na kraju tunela zabljesne Vas svjetlost...

Ispriča li majka ovu priču svome trogodišnjem djetetu, moguće se nemalo začudi ako ono ushićeno kaže kako je upravo tako bilo kad je izlazilo iz majke i doda još nekoliko detalja koji su samo njoj poznati. Ne brinite se, to je nešto sasvim normalno, a ta sjećanja duboko su zapečaćena u svakom od nas, prekrivena mnogim slojevima poput nekog arheološkog nalazišta zakopana pod tonama pijeska ili zemlje. Znanstvenici i stručnjaci iz područja prenatalne i perinatalne psihologije počeli su dokumentirati i objašnjavati te fenomene.

Čovjekovo evolucijsko nasljeđe

Svako živo biće posjeduje dvije kategorije ponašanja nužnih za opstanak: ona koja podržavaju rast i ona koja podržavaju zaštitu. Ponašanja koja podržavaju rast uključuju potragu za hranom, povoljnom okolinom te pristalim partnerom za nastavak vrste, dok su ponašanja koja podržavaju zaštitu usmjerena izbjegavanju ugroženosti.

Surovi svijet u kojem su živjeli naši preci prije 250 tisuća godina, uvjetovao je ponašanje koje podržava zaštitu i time odgovarajućeg oblikovanja mozga predrođenčeta. Tako su nastajale i prilagodbe koje su omogućile određenu razinu agresivnosti potrebne za preživljavanje. Osim razdoblja trudnoće, porod je ključan događaj prilikom kojeg je moguće uspostaviti takvu prilagodbu budući dolazi do otiskivanja tog intenzivnog iskustva na čitavo djetetovo biće. Evolucijski gledano, bilo je potrebno otisnuti one hormone i neuroprijenosnike koji bi omogućili dostatnu razinu agresivnosti, a nastajao je uslijed egzistencijalne ugroženosti majke od svoje neposredne okoline tijekom trudnoće i poroda.

U modernom društvu ugroženost opstanka rodilje zamijenjena je nepotrebnom medikalizacijom kojom se ometa prirodan tijek poroda. Na taj način rodilja se ponovo dovodi u stanje stresa, kada se u njenom organizmu luče hormoni stresnog odgovora koji preko posteljice ostavljaju dubok otisak na dijete. Čovjek rođen na takav način bit će u određenom smislu ovisan o tim hormonima i tražit će da ti hormoni kolaju njegovim organizmom kako bi se ugodno osjećao. Budući pitanje opstanka u zapadnim društvima najčešće više nije upitno, ta agresivnost očituje se na društvu neželjene načine. Znanstvene studije upućuju na jasnu povezanost porođajne traume i agresivnosti, promatrajući je kroz prizmu sklonosti nasilnim i kriminalnim sklonostima.

Nameće se pitanje, je li moguće stvoriti novo društvo koje bi bilo temeljeno na ljubavi umjesto na agresiji? Odgovor je potvrdan, ali nastajanje takvog društva zahtijeva promjenu mentaliteta i načina razmišljanja o trudnoći i porodu. Tu promjenu mentaliteta spominje i dr. Michael Odent, jedan od naistaknutijih stručnjaka, zagovornika humanizacije i demedikalizacije poroda te autor svjetskog hita "Scientification of Love". Na nedavnoj konferenciji u Engleskoj rekao je da ako želimo dobar primjer o tome kako bi se trebala rađati naša djeca, dovoljno je uzeti jednu drevnu knjigu te proučiti kako se rodio onaj koji je došao na svijet kako bi svijetu navijestio ljubav. Lako je zaključiti kako je riječ o Bibliji i rođenju Isusa Krista, na čiji nas je primjer dr. Odent uputio. Upravo je njegovo zauzimanje značajno doprinijelo razumijevanju mnogih uzročno-posljedičnih veza glede poroda (cijeli tijek rađanja) i porođaja (porodna završnica). 

Oksitocin - hormon ljubavi

Prije nekoliko godina hormon oksitocin došao je u žižu znanstvenog interesa, jer je utvrđeno kako ima izuzetno važnu ulogu u spolnom životu čovjeka. Do pojačanog lučenja tog hormona dolazi tijekom vrhunca spolnog odnosa kako u žena tako i u muškaraca. Isto tako pojačano lučenje javlja se prilikom dojenja, no, što je posebno važno za ovaj članak, do posebno snažnog lučenja hormona oksitocina dolazi i prilikom porođaja posteljice. Ukoliko se porod odvija svojim prirodnim tijekom bez štetnih ometanja, tada će razina oksitocina po porođaju biti dovoljno visoka da se uspostavi primjereno vezivanje majke i djeteta.

Ništa manje važna je uloga oksitocina na sustav zapamćivanja. Najprije su provedene studije na laboratorijskim miševima, gdje se pokazalo kako oksitocin ima amnestički učinak, što znači kako djeluje na mozak sprječavajući nastanak sjećanja na porođajnu traumu kod okoćenog miša. Još značajnije je što su znanstvenici utvrdili kako prekomjerne količina hormona stresnog odgovora pobijaju učinak oksitocina na zapamćivanje pa tada u mozgu djeteta ostaje dubok otisak porođajne traume.

Datum objave članka: 1. 10. 2002.