Osmijeh obojen u bijelo

Posljednjih desetak godina zanimanje za izbjeljivanjem zubi iznimno raste. Taj trend potaknuo je proizvodnju različitih materijala i pronalazak sve jednostavnijih i učinkovitijih metoda izbjeljivanja, s tim da je svima zajednički kemijski proces - oksidacija.

Postizanje optimalnih rezultata ovisi o dobro uzetim anamnestičkim podacima, detaljnom pregledu, utvrđivanju indikacija i kontraindikacija te ispravnoj dijagnozi. Ipak, treba imati na umu da na konačan rezultat najviše utječe vrsta diskoloracije. Navike kao što su pušenje, učestalo pijenje kave, čaja i crnog vina tijekom tretmana usporavaju postupak, a nakon izbjeljivanja skraćuju dugotrajnost postignutog rezultata. Uz to, nisu svi pacijenti kandidati za izbjeljivanje. Zubi sa žutim i žuto-smeđim nijansama lakše se izbjeljuju nego oni plavo-sivih nijansi; diskoloracije prouzročene tetraciklinskim antibioticima izbjeljuju se znatno teže, uz dulji tretman i kombiniranje tehnika, itd..

Vanjske diskoloracije nastaju na caklini zbog većeg konzumiranja čaja, kave, crnog vina, jakih začina, pušenja cigareta itd. U ranom stadiju može se odstraniti zubnim pastama, profesionalnim čišćenjem abrazivnim pastama ili pjeskarenjem. Ali kako s vremenom postaju sve intenzivnije, teže se odstranjuju, pa se u tim slučajevima, i pod uvjetom da caklina nije oštećena, izbjeljivanjem mogu postići dobri rezultati.

Unutarnje diskoloracije posljedica su odlaganja kromogenog materijala u dentin i caklinu, a mogu nastati prije i poslije rođenja. Primjena antibiotika tetraciklina u drugom tromjesječju trudnoće dovodi, primjerice, do odlaganja tetraciklina u strukturu zuba tijekom kalcifikacije zubnog zametka. Diskoloracija nevitalnih zuba najčešće se povezuje s traumom zuba ili nekrozom pulpe.

Diskoloracija se može javiti i kao posljedica terapijskog postupka. Događa se u slučaju kad prilikom trepanacije zuba zaostane dio pulpnog tkiva koje postane nekrotično. To je najčešće slučaj s prednjim zubima kod lošeg punjenja korijenskih kanala (posebice starim materijalima) ili starih amalgamskih plombi postavljenih bez podloge (sivkasto obojenje).

Kontraindikacija za postupak izbjeljivanja je starost pacijenta. Donja dobna granica su pacijenti stariji od deset godina, a gornje granice nema. Izbjeljivanje se ne preporučuje trudnicama i dojiljama.

Uz uzimanje anamnestičkih podataka te pregleda zubi i parodonta, prije izbjeljivanja potrebno je sanirati karijesna oštećenja i plombe s lošim rubnim zatvaranjem, odstraniti tvrde i meke naslage i ispolirati zube, a zatim odrediti nijansu po ključu boja te uzeti otisak za izradu individualnih udlaga.

Vanjske diskoloracije s vremenom postaju sve intenzivnije, teže se odstranjuju, pa se u tim slučajevima, i pod uvjetom da caklina nije oštećena, izbjeljivanjem mogu postići dobri rezultati

Prilikom predaje udlage i materijala za izbjeljivanje pacijent dobije detaljne upute o nanošenju udlage s gelom na zubni luk, uz napomenu da, ako se pri stavljanju udlage javi bol ili bolno hlađenje na zubima, udlagu treba odmah skinuti, zube isprati i javiti se stomatologu. Kontrola je potrebna nakon dva, tri dana.

Najčešće nuspojave pri izbjeljivanju vitalnih zuba su preosjetljivost zuba i oštećenje zubnog mesa. Uglavnom je riječ o laganoj preosjetljivosti koja prestaje ubrzo nakon završetka tretmana, tijekom 24 do 48 sati. Pacijentu se na nekoliko dana može dati i preparat za desenzibilizaciju. Međutim, pojave li se bol i nepodnošljivo hlađenje, postupak treba odmah prekinuti, a u udlagu se stavlja materijal za desenzibilizaciju na bazi kalij-nitrata koji djeluje trenutačno.

Najčešći uzrok promjene boje zuba koji nisu vitalni je propadanje pulpe praćeno krvarenjem, što je često posljedica traume, ali i ostaci pulpe poslije loše provedenoga endodontskog tretmana korijenskog kanala koji s vremenom nekrotiziraju.

Ipak, bez obzira na uzrok, stupanj promjene boje zuba u direktnoj je vezi s vremenom koje prođe između gubitka vitalnosti pulpe i početka terapije. Upravo zbog toga je za uspješno izbjeljivanje nevitalnih zuba prvi uvjet ispravno provedena endodontska terapija.

Prilikom izbjeljivanja jako je važno dobro zaštititi ulaz u korijenski kanal. Nakon izolacije mekih tkiva, materijal za izbjeljivanje nanosi se u kavitet i na vanjsku plohu zuba i ostavi da djeluje nekoliko minuta. Zatim se zub dobro ispere i posuši, nakon čega se provjeri boja. Postupak se može ponoviti još dva puta po desetak minuta, a ako je potrebno, može se ponoviti i sljedeći dan. Nakon postizanja željene boje, slijedi razdoblje stabilizacije, a poslije 10 do 14 dana izrađuje se plomba.

Najnovija metoda izbjeljivanja je primjena CO2 lasera, kojim se za 10 minuta u ordinaciji boja zuba mijenja za dvije nijanse.

Na kraju je važno reći da se, uz pridržavanje uputa, samodisciplinu i nepretjerivanje u primjeni gela za izbjeljivanje postižu zadovoljavajući rezultati bijeljenja, uz učinke koji gotovo nisu štetni na samu strukturu zuba.