Pravo žene na obje dojke

Bolesti i stanja / Kirurgija doc. prim. dr. sc.   Dubravko Huljev dr. med., spec. opće i plastične kirurgije  /  Dr. med.   Tugomir Gverić

Nakon rekonstrukcije žene se lakše nose s bolešću i gubitkom te imaju kvalitetniji odnos u obitelji, na poslu i u društvu

Godišnje se u Hrvatskoj otkrije oko 2000 novih slučajeva raka dojke, a ta je brojka iz godine u godinu u porastu. Nakon što se bolest manifestira i i odstrani dio ili cijela dojka, nameće se pitanje kako živjeti bez dojke, koja nije samo „parni organ”, nego i ženski atribut čija je simetrija bitan čimbenik psihičke stabilnosti, a samim time i uspjeha daljnjeg liječenja. Naime, odstranjenje dojke za mnoge je žene psihofizička trauma, tako da se javljaju psihološki problemi, prije svega depresija, gubitak seksualne želje, ženstvenosti i samopouzdanja, osjećaj manje vrijednosti, strah od recidiva itd. Upravo zato je u porastu trend rekonstrukcije dojke (u SAD-u se do 30 posto žena odlučuje za rekonstrukciju) i postaje integralni dio liječenja raka dojke, pa se stoga mora predložiti svakoj bolesnici kod koje se predviđa odstranjenje dijela ili cijele dojke. Istraživanja su pokazala da se žene nakon rekonstrukcije dojke lakše nose s bolešću i gubitkom dijela tijela, te da imaju kvalitetniji odnos u obitelji, na poslu i u društvu.

Rekonstrukcija dojke ne ometa daljnje onkološko liječenje (kemoterapiju i zračenje) i oporavak, i ne utječe na stopu preživljavanja. Dosadašnja istraživanja pokazala su da nema ni učinka na recidiv karcinoma. Sve troškove rekonstrukcije nakon odstranjenja dojke zbog karcinoma, uključujući i implantat, snosi zdravstveno osiguranje

Kako rekonstruirati novu dojku

Rekonstrukcija dojke kirurški je postupak (jedan ili više operativnih zahvata) kojim se formira nova dojka, s tim da je u istom operativnom zahvatu moguća i korekcija druge dojke (smanjenje, podizanje ili povećanje). Cilj je rekonstrukcije ponovno stvoriti dojku i tako poboljšati izgled žene i njezino samopouzdanje. Iako proteze popravljaju izgled, mogu se nositi samo ispod odjeće, a nakon rekonstrukcije dojke može se nositi i dvodijelni kupaći kostim bez vidljivih postoperativnih ožiljaka.

Nakon uvida u opće zdravstveno stanje i lokalni nalaz, plastični kirurg preporučuje operativni zahvat koji je najprikladniji za dob žene, njezinu konstituciju, životni stil i želje. Treba imati na umu da je željeni rezultat poboljšanje izgleda, te da rekonstruirana dojka nikad ne može izgledati onako kako je izgledala prije. Rekonstrukcija dojke može se učiniti u istom operativnom zahvatu kad se odstranjuje dojka (primarna) ili u drugom zahvatu (odgođena). 

Prednosti primarne rekonstrukcije su samo jedan operativni zahvatu (jedna anestezija, rekonstruirana dojka već nakon buđenja iz anestezije, izgled može biti bolji nego nakon odgođene operacije jer tkivo nije oštećeno zračenjem). Nedostaci su produljenje operativnog zahvata, mogućnost odgode kemoterapije ako dođe do komplikacija i to što je kontraindiciran implantat, ako je predviđeno, postoperativno zračenje.

Prednosti odgođene rekonstrukcije su: više vremena za odluku o tipu zahvata i operateru, kompletno liječenje karcinoma bit će završeno. Nedostaci su: loša kvaliteta tkiva nakon lokalnog zračenja. Odluka o tipu rekonstrukcije ovisi o općem zdravstvenom stanju, stadiju raka, veličini prirodnih grudi, količini dostupnog tkiva (npr. vrlo mršave i gracilne osobe možda nemaju dovoljno tkiva za režanj), želji da je nova dojka potpuno ista kao druga itd.

Dojka se može rekonstruirati na nekoliko načina - postavljanjem implantata, rekonstrukcijom vlastitim tkivom - režnjem, ili kombinacijom tih dviju metoda.

Implantat

Upotrebljavaju se silikonski implantati koji su u tijelu inertni, znači ne izazivaju nikakve promjene i ne štete. Mogu se postaviti u istom operativnom aktu, ako se može odstraniti tkivo dojke s očuvanjem kože. Ako se dojka mora odstraniti u cijelosti, onda se u prvom aktu na mjesto gdje će se dojka rekonstruirati postavlja tkivni ekspander, tj. „balon” ispod prsnog mišića i u određenim vremenskim intervalima puni fiziološkom otopinom, tako da se povećanjem volumena ekspandera postupno rasteže tkivo iznad njega. Kad se dobije dovoljna količina tkiva (željeni volumen dojke), ekspander se najčešće zamjenjuje trajnim silikonskim implantatom.

Režnjevi

Upotrebljava se tkivo donjeg dijela trbuha, leđa, bedra ili stražnjice, a dva najčešća su TRAM režanj i Latissimus dorsi režanj. TRAM režanj koristi tkivo (koža, potkožno masno tkivo i mišić) donjeg dijela trbuha, koje se potkožnim tunelom provuče od trbuha do prsnog koša. Na dijelu trbuha ostat će ožiljak u području pokrivenom donjim rubljem. Količina tkiva uglavnom je dovoljna za rekonstrukciju, pa nema potrebe za dodatnom upotrebom implantata.

Latissimus dorsi režanj je najstariji i najčešći način rekonstrukcije. Ovim režnjem uzimaju se koža i mišić s gornjeg dijela leđa te se kroz posebno formiran tunel premjeste na prednju stranu prsa, u područje gdje nedostaje dojka. Najčešće se koristi kad je potrebna dodatna količina tkiva za rekonstrukciju ili u kombinaciji s implantatom.

Bradavica i areola

Odluka o rekonstrukciji bradavice i areole (zatamnjenog mjesta oko bradavice) individualna je i predstavlja finalnu rekonstrukciju. Tim zahvatom, koji se izvodi tri do četiri mjeseca nakon rekonstrukcije (može i u lokalnoj anesteziji) želi se postići što sličniji izgled prijašnje dojke. Tkivo za rekonstrukciju bradavice uzima se iz novostvorene dojke, druge bradavice, uha, vjeđe, prepone, itd., a areola se rekonstruira tetovažom.

Mogući rizici

Kao i kod svakoga operativnog zahvata, tako i kod rekonstrukcije dojke postoje određeni rizici, kao što su krvarenje, hematom ili serom, keloid (hipertrofični ožiljak), odumiranje tkiva (dijela ili cijelog režnja), problemi regije iz koje je uzet režanj ((hernija), dodatne operacije zbog komplikacija, infekcija, kontraktura kapsule kod postavljanja implantata i rizici anestezije.

Što nakon operacije

Ovisno o tipu operacije, hospitalizacija traje od nekoliko do tjedan dana. Postoperativni oporavak traje od šest do osam tjedana ako je posrijedi rekonstrukcija režnjem, a oko tri tjedna ako je riječ o rekonstrukciji s implantatom. Treba znati da se rekonstrukcijom neće dobiti normalan osjet, iako se može djelomično vratiti, da može potrajati i godinu do dvije, dok tkivo u cijelosti zacijeli i ožiljci izblijede te da se sa seksualnim aktivnostima i sportom može početi šest tjedana nakon operacije.

Datum objave članka: 1. 10. 2007.