Radiološke metode pregleda srca i pluća

U prsnom košu smještene su životno važne anatomske strukture koje su nužne za funkcioniranje organizma. Prije svega to su srce i pluća, dva organa međusobno povezana plućnim arterijama, putem kojih srce pumpa krv u pluća, te plućnim venama koje dovode svježu, kisikom obogaćenu krv iz pluća u srce, da bi bila istisnuta iz lijeve srčane klijetke u aortu, a iz njezinih brojnih ogranaka u sve ostale organe u ljudskom tijelu.

Pored srca, pluća i opisanih velikih krvnih žila, u prsištu se nalaze i druge vitalne strukture, kao što je jednjak, šuplji, cjevasti organ, kojemu je uloga da svojim valovitim gibanjem hranu koja je unesena u usta "dovede" do želuca. U prednjem dijelu prsnog koša nalazi se dušnik, koji zrak udahnut na nos ili usta dovodi do pluća, odnosno zrak istisnut iz pluća do usta ili nosa, otkud izlazi iz organizma.

U prsnom košu može se naći i dio štitne žlijezde, prije svega u slučajevima kad je uvećana, zatim žlijezda timus, koja u ljudskom organizmu postoji u djetinjstvu, a važna je za imunološko stasanje organizma.

S obzirom na veliku važnost opisanih struktura, prsni koš omeđen je čvrstim "barijerama", čija je uloga da zaštite navedene organe od štetnih utjecaja iz vanjskog svijeta, ponajprije od različitih, oštrih ili tupih trauma. Omeđuju ga rebra i međurebreni mišići, čija je uloga da svojim pomicanjem omogućuju rad pluća. S donje strane prsni koš omeđuje veliki kupolasti mišić - ošit (dijafragma), koji svojim pomicanjem također uzrokuje širenje i sužavanje pluća, odnosno disanje. Sa stražnje strane nalazi se grudni dio kralježnice, koji ima ulogu potpornja, a kroz kralježnični kanal prolazi leđna moždina, koja živčane impulse iz mozga prenosi do različitih organa te različite osjetne impulse s periferije dovodi do mozga. S prednje strane prsnog koša nalazi se prsna kost koja također ima zaštitnu i potpornu ulogu.Budući da je riječ o mnoštvu organa i struktura, koje se međusobno preklapaju i isprepliću, radiologija prsnog koša izrazito je složen segment ove grane medicine.

Jedna je od najčešćih radioloških i zdravstvenih pretraga kojom se nastoji procijeniti izgled i funkcija struktura u prsnom košu. Točnije se može reći da je to sumacijska snimka torakalnih organa. Na neki način (ne)opravdano predstavlja paradigmu radiologije kao struke.

Da bi se napravila kvalitetna snimka srca i pluća, potrebno je optimalno prilagoditi fizikalne uvjete pri rendgenskom snimanju, kako bi se postigla najbolja moguća vizualizacija različitih anatomskih struktura u prsnom košu. Pritom se, nažalost, mora postići neka vrsta kompromisa, jer na jednoj snimci ne možemo idealno vizualizirati sve strukture koje se nalaze u prsnom košu. Upravo zato, da bismo dobili što bolji prikaz područja koje nas najviše zanima, nerijetko je potrebna dorada, tj. snimanje dodatnih rendgenskih snimaka, uz različite položaje pacijenta i različita fizikalna podešavanja

Rendgenska snimka srca i pluća korisna je u prikazivanju novonastalog patološkog zbivanja u organizmu, na primjer upale pluća, metastaza u plućima ili naglog zatajenja srca. Uz to, mnogo će kazati i o općem stanju organizma i predstavljati neku vrstu "zdravstvenog kartona" pojedinog pacijenta, budući da će brojna ozbiljnija ili kronična oboljenja od kojih je neki pojedinac obolio tijekom života ostaviti svojevrsne vidljive tragove.

​U slabije informiranoj javnosti postoji svojevrsni zazor od ove pretrage zbog ionizirajućeg zračenje koje stvara. Točno je da rendgensko snimanje pluća "zrači", ali "zrači" daleko manje od brojnih drugih radioloških pretraga kojima se mnogi olako prepuštaju, kao što je rendgenska snimka kralježnice, abdomena, CT, irigografija i druge pretrage. Drugim riječima, jednom godišnje otići na rendgensko snimanje srca i pluća zanemariv je zdravstveni rizik, a ne bi trebalo izbjegavati ni višestruka snimanja ako za to postoji medicinska indikacija.

Kako rendgen pluća, kao metoda kojom se na jednoj sumacijskoj snimci prikažu sve strukture prsišta, ima i brojne nedostatke, u današnje vrijeme pacijenti, kod kojih je to potrebno, upućuju se na daljnju radiološku, kardiološku ili pulmološku obradu, kako bi se bolje prikazali pojedini organi i rasvijetlilo patološko zbivanje.

​Tako će se kod pacijenta kod kojeg se sumnja da boluje od srčanih smetnji, uz rendgen srca i pluća, zasigurno napraviti i EKG, a mnogima od njih i ultrazvuk srca (ultrazvučni prikaz srca i velikih krvnih žila). Prednost ove pretrage je što se izvodi "u živom vremenu", odnosno što liječnik na ultrazvučnom monitoru simultano prati rad srca i može puno točnije utvrditi postojane srčanih deformacija ili anomalija, ili krvotoka koji nije prilagođen potrebama organizma. Iako bezopasna i vrlo korisna, ova metoda ima i svoje nedostatke, a jedan od njih je da ne može dobro prikazati koronarne arterije koje opskrbljuju srce krvlju i odgovorne su za oboljenja poput infarkta miokarda ili angine pektoris.

Donedavno je jedini način prikaza koronarnih arterija bila koronarografija, invazivna pretraga kojom se pomoću posebnog katetera i pod kontrolom rendgenske cijevi ulazi u koronarne arterije koje se prikazuju pomoću rendgenskog kontrasta.

U nekim slučajevima pluća će ipak biti potrebno pregledati izravno, iznutra, kroz bronhe, bronhoskopskim pregledom, koji u pravilu pripada domeni pulmologije.

Pregled srca i koronarnih arterijamoguće je upotrebom spiralnog CT uređaja.