S očnom protezom ponovo u život

Bolesti i stanja / Vidni sustav Slavko Popijač dr med., spec. oftalmolog

Osim fizičkog oštećenja, gubitak oka je i težak psihički šok za pacijenta i obitelj

Fizički i psihički šok

U odrasloj životnoj dobi gubitak oka je dramatičan. Gubi se stereoskopski dubinski vid, važan za percepciju prostora na malim udaljenostima, do nekoliko metara od tijela. Iako se mozak brzo prilagodi novom stanju tako što počinje upotrebljavati druge vrste vidnih informacija za ocjenu udaljenosti, stereoskopskog vida više nema. Suprotno uobičajenom mišljenju, gubitak vidnog polja nije značajan i lako se nadoknadi pokretima preostalog oka i glave.

Osim fizičkog oštećenja, gubitak oka je i težak psihički šok za pacijenta i obitelj. Frustracija novim izgledom može biti značajna i kod nekih traje godinama pa i desetljećima. U početku postoji i strah da će se preostalo oko sada dvostruko više naprezati, što, naravno, nije točno. Socijalni aspekt gubitka oka se u civilizacijama zapadnog tipa očituje negativnim stavom okoline, iako se u zadnjem desetljeću društvena svijest o tom problemu mijenja u pozitivnom smjeru. Postoji i ekonomski aspekt, jer ljudi bez oka ne mogu više obavljati neke poslove, npr. one poslove koji iziskuju dubinski vid, poslove na javnim mjestima, šalterima i sl.

Istodobno estetski i funkcionalno

Očna proteza omogućuje ponovno uklapanje u životnu i radnu sredinu pa se zato kaže da proteza vraća čovjeka iz stanja socijalne smrti u normalan život. Očna proteza, stakleno ili umjetno oko, nadomjestak je za vlastito oko. Za pacijenta je najvažniji njen estetski izgled, iako ona ima i izvjesnu terapijsku funkciju, a kod djece omogućuje normalan rast očne duplje. Sastoji se od bjeloočnice, rožnice sa šarenicom i krvnih žilica, a izgleda jednako kao drugo, vlastito oko. Danas se očne proteze izrađuju od stakla i specijalne plastike (akrilata).

Staklene proteze su jeftinije, staklo je biološki inertno, ali je lomljivo, teško i hladno. Zbog utjecaja vlage iz suza i čestih promjena temperature, površinski sloj puca i ljušti se pa staklenu protezu treba mijenjati nakon 2-3 godine. Staklo se brzo i lako hladi pa ljude koji dugo borave ili rade na hladnoći, staklena proteza zebe.

Plastične proteze izrađuju se od polimetilmetakrilata, atestiranog za medicinsku uporabu, od kojeg se također izrađuju i tvrde kontaktne leće, leće za ugradnju u oko i dugi medicinski proizvodi. To je materijal male specifične težine, otporan na vlagu iz suza i temperaturne oscilacije i ne hladi se kao staklo. Nelomljiv je pa ako padne, plastična se proteza neće razbiti; u najgorem slučaju će se oštetiti rub, što se može popraviti. To je važno ljudima kojima stvari, dakle i proteza, često i opetovano ispadaju iz ruku. Plastičnom protezom mogu se popraviti estetski deformiteti vjeđa ili očnog rasporka, npr. kod ožiljaka, nakon teških povreda i operativnih rekonstrukcija. U slučajevima kad uobičajena proteza sama ispada zbog mimike, trljanja oka ili naglih pokreta glave, odgovarajućim oblikovanjem se u većini slučajeva može postići zadovoljavajuća stabilnost.

U našim prilikama znatna je prednost i to što smo uvijek dostupni i što se proteza može korigirati nakon nekoliko dana nošenja, kad potpuno "legne". Također, plastična se proteza može ispolirati, čime se uklanjaju eventualne naslage i obnavlja površinski sloj. Vijek trajanja plastične proteze iznosi tri do pet godina kod odraslih, dok je kod djece kraći zbog rasta i razvoja.

Velike individualne razlike

Proteze mogu biti različitog oblika i veličine, a obično se dijele na pune i ljuskaste. Obzirom na velike individualne razlike, najbolje je da se rade po mjeri. Kod toga se veličina i oblik određuju prema veličini i obliku šupljine - konjunktivalne vrećice, očnog rasporka i vjeđa, a može se uzeti i otisak konjunktivalne vrećice. Boja se radi ručno, kistom, prema boji drugog oka. Takva proteza se ne razlikuje od oka.

Nakon operacije se najprije radi jeftinija, privremena proteza, obično nakon 14 dana. Nosi se oko tri mjeseca dok se potpuno ne stabilizira šupljina. Kod atrofije očne jabučice pacijent se mora prilagoditi na privremenu protezu, što je posebno važno kod pojačane osjetljivosti oka, a vrijeme nošenja može biti i kraće.

Dobra proteza treba imati bjeloočnicu i šarenicu jednake veličine i iste boje kao i jednaku količinu krvnih žilica kao na drugoj strani. Međutim, zbog ožiljaka nakon povrede, upale ili operacije česti su kozmetički defekti na vjeđama ili konjunktivi, priraslice, mlohava donja vjeđa, atrofične vjeđe i slična stanja, koja onemogućuju izradu idealne proteze te zahtijevaju planirana odstupanja (npr. pomak šarenice kod preširokog očnog rasporka, veći ili manji promjer šarenice ili ovalna šarenica, tamnija bjeloočnica i veća zjenica kod proteze za noć i sl.). Ponekad se oko ne zatvara niti s protezom manjom od potrebne, a ponekad ni onda kad nema proteze. Neki se kozmetički defekti mogu protezom više ili manje ispraviti, a neki ne; neki bi se mogli, ali bi to bilo preskupo. Stoga je proteza često kompromis između onoga što pacijent želi i onog što se realno može napraviti. U svakom slučaju, cilj je da se pacijent s protezom osjeća bolje nego bez nje.

Datum objave članka: 1. 8. 2003.