Ukras, ali i izvor frustracija

Bolesti i stanja / Kožne bolesti dr. sc.   Vesna Harni dr. med., spec. ginekologije i porodništva

Dugogodišnja istraživanja i ginekološka praksa potvrđuju da je ispadanje kose u 80 posto slučajeva organskog podrijetla te da se na njega može uspješno djelovati

Nove spoznaje o efluviju, ispadanju i alopeciji, primjetnom gubitku kose, proizašle su iz dubljeg poznavanja faza koje vlasi prolaze tijekom rasta. Aktivna faza rasta (anagena faza) traje od dvije do šest godina, faza regresije i involucije (katagena faza) oko tri tjedna, a faza mirovanja (telogena faza) od dva do šest mjeseci. Za razliku od životinja, faze rasta vlasi nisu sinkronizirane, pa tako životinje dlaku gube odjednom, a kod ljudi neke vlasi ispadaju dok druge istodobno rastu. Postoje okolnosti u kojima je i kod ljudi moguća prolazna sinkronizacija rasta vlasi, to jest prijevremeni prijelaz iz faze rasta u fazu regresije, kad kosa pojačano ispada. Takve su okolnosti porođaj, menopauza, endokrini poremećaji, infekcijske bolesti, kirurški zahvati, psihičke trauma ili uzimanje nekih lijekova. Postoje indikacije da na isti način djeluju i ekološki čimbenici i svjetlost.

Različiti uzroci i rješenja

Dugogodišnja istraživanja i ginekološka praksa potvrđuju da je ispadanje kose u 80 posto slučajeva organskog podrijetla te da se na njega može uspješno djelovati. Stoga ni u slučajevima ozbiljne alopecije ne treba gubiti nadu. Difuzno ispadanje kose poslije porođaja i u menopauzi nastaje zbog niske koncentracije estrogenih hormona, što blokira indukciju rasta vlasi. Tako uobičajen udio od 80 do 85 posto vlasi u fazi rasta potkraj trudnoće pada na 25 do 30 posto. Taj problem rješava se nakon što nastupi normalan menstruacijski ciklus poslije porođaja, odnosno hormonskim nadomjesnim liječenjem u menopauzi.

I muški spolni hormon testosteron može biti odgovoran za ispadanje kose u žena, pa tako povećane količine tog hormona u krvi izravno utječu na pojačano ispadanje kose. Postoje slučajevi kad u krvi nema povećane koncentracije testosterona, ali je nasljedno povećana osjetljivost dlake na testosteron. U oba slučaja posljedica je takozvani androgeni, odnosno muški tip ćelavosti. Kad je razina testosterona zbilja povišena, primjenjuje se odgovarajuća hormonska terapija, ali uz prethodno isključenje bolesti nadbubrežne žlijezde. Kod muškog tipa ćelavosti bez povišene razine testosterone, primjenjuju se lokalni pripravci na bazi timusa, minoksidila i amineksila.

Manjak vitamina H i minerala cinka, zbog čega prestaje prehrana vlasi, također uzrokuje ispadanje kose. No, lako se nadoknađuju odgovarajućim vitaminskim i mineralnim pripravcima.

Na ispadanje kose može utjecati i ekološko onečišćenje kadmijem, talijem i živom (amalgamske plombe!), kao i mravljom kiselinom i nekim sastojcima za zaštitu drveta i pesticida. Primjenom dimavala, supstancije kelatnih svojstava koja veže i mobilizira živu iz njezinih spremišta, prije svega nadbubrežne žlijezde, središnjega živčanog sustava i masnog tkiva, te pospješuje njezino izlučivanje, istodobno se dijagnosticiraju i liječe opterećenja živom. Ispadanje kose u rezistentnim slučajevima kod dvije trećine žena s amalgamskim plombama uspješno je riješeno odstranjenjem tih ispuna.

Tek nakon što se identificira i odstrani izvor trovanja, provodi se supstitucijsko liječenje. Ovisno o stupnju deficita, nadomještaju se selen, cink, kalcij, vitamin C, tokoferol i piridoksin. Vrijedno je spomenuti da pomoći mogu i nespecifična stimulacija imunosnog sustava i psihička stabilizacija.

BOJANJE KOSE UZROKUJE RAK MOKRAĆNOG MJEHURA?
Izvor: International Journal of Cancer 2001; 91 (4)

Rad znanstvenika iz Los Angelesa, objavljen u International Journal of Cancer, uvelike je uznemirio ženski svijet, jer su istraživali mogući utjecaj sredstava za bojanje kose na nastanak raka mokraćnog mjehura.

Riječ je o prvom istraživanju u kojem se sredstvima za bojanje kose pristupa diferencirano, pri čemu se razlikuju sredstva za toniranje kose, boje koje se ispiru i trajna sredstva. Praćene su navike 1500 pacijentica koje su oboljele od raka mokraćnog mjehura. Rezultati istraživanja upućuju na dvostruko veći rizik obolijevanja od raka mokraćnog mjehura u žena koje najmanje jednom mjesečno boje kosu trajnim bojama u vremenu duljem od jedne godine. Porastom razdoblja bojanja kose raste i rizik. Nakon 15 godina bojanja kose rizik obolijevanja od raka mokraćnog mjehura se utrostručuje. Pritom nisu ugrožene samo žene koje boje kosu, nego i frizeri koji rade s tim sredstvima. Frizeri koji rade dulje od deset godina imaju pet puta veći rizik od nastanka raka mokraćnog mjehura u usporedbi s ostalom populacijom. Uzimajući u obzir da će u Europi ili Sjevernoj Americi svaka treća žene nakon osamnaeste godine i svaki deseti muškarac stariji od 40 posegnuti za nekim od sredstava za bojanje kose, ovi vrlo provokativni rezultati istraživanja zasigurno imaju veliko značenje u preventivnoj medicini. Prije nego što se kontakt sa sredstvima za bojanje kose prihvati i jednoznačno definira kao razlog nastanka tumora mokraćnog mjehura, potrebno je provesti odgovarajuća istraživanja.

U nastanku raka mokraćnog mjehura veliku ulogu prije svega ima pušenje. Ostale kemikalije za koje je potvrđen štetan utjecaj su arilamini, koji se nalaze i u sredstvima za bojanje kose. Čak i kad se koriste sve zaštitne mjere tijekom bojanja kose, minimalne količine arilamina kroz kožu dospijevaju u krvotok i potom se izlučuju kroz mokraću.

Datum objave članka: 1. 6. 2016.