Cerebralna paraliza - primjena Botulinum toksina

Liječenje botulinum toksinom tipa A novi je način koji se koristi kod jednog od najčešćih tegoba djece s cerebralnom paralizom, a to je hodanje na prstima (pes equinus). Takvo stanje može biti izazvano ukočenjem mišića pete, pa stoga dijete pri hodu ne može potpuno spustiti stopalo na tlo.

Botulinum toksin sprječava prijenos signala između živaca i skupine mišića, smanjujući ukočenje spastičnih mišića. Povećanjem dužine spastičnog mišića smanjuje se rizik od kontrakture, smanjuje se potreba za kirurškim zahvatom te povećava mogućnost normalna motornog razvoja. S obzirom na to da djeluje lokalno na mišić, razvoj mišića može proticati neometano. Botulinum toksin koristi se i u liječenju drugih stanja karakteriziranih mišićnom kontrakcijom, kao što je pojačano žmirkanje, spazam mišića oko očiju (blefarospazam), poremećaj živaca lica, škiljavost (strabizam) i kod kontrakcija mišića vrata (cervikalna distonija).

Prije početka liječenja botulinum toksinom provodi se vrlo pažljiv odabir pacijenata, a plan liječenja radi se za svako dijete ponaosob. Pritom je iznimno važno da dio koji će se liječiti nije zahvaćen fiksnom kontrakturom. Ne preporučuje ga se koristiti kod djece mlađe od dvije godine.

Obično se jedan sat prije injiciranja primjenjuje krema koja sadrži lokalni anestetik, dok se kod vrlo male ili nemirne djece primjenjuju sedativi. Opća anestezija najčešće nije potrebna. Botulinum toksin u vrlo malim dozama injicira se direktno u mišić (musculus gastrocnemius), nakon što je točno određena njegova lokacija. Injekcija se može dati na nekoliko mjesta jednog mišića, a kao rezultat dobivamo opušten mišić. Ponovno injiciranje najčešće se primjenjuje nakon tri mjeseca od prvoga, kad djelovanje obično popušta, iako kod neke djece traje i dulje (i do godinu dana).

Uz liječenje botulinum toksinom vrlo je važno koristiti i fizikalnu terapiju zato što vježbe mišića koji se tretira botulinum toksinom omogućavaju najveći mogući učinak i produženo djelovanje samog toksina. Treba napomenuti kako roditelji imaju ključnu ulogu u pomaganju djeci u svakodnevnom vježbanju.

Učestalost vježbi i uporabe odgovarajućih proteza ovisni su o stupnju kontrakture i deformiteta. Specijalne proteze koje rastežu zahvaćeni mišić pripomažu u dobivanju željenog učinka injekcije i poboljšavaju kontrolu mišića, posebice u slučaju nožnih mišića. Vježbe hodanja mogu pomoći djetetu da napreduje do faze kad mu proteze više neće biti potrebne. Kod neke djece bit će potrebno mnogo vježbi kako bi poboljšali rezultat primjene injekcije.

Kod druge, pak, kombinacija liječenja botulinum toksinom i fizikalne terapije može potpuno otkloniti potrebu za operativnim zahvatom. 

Botulinum toksin ne može učiniti čudo niti izliječiti cerebralnu paralizu. Razina uspješnosti liječenja ovisi o stupnju spasticiteta, dobi djeteta te učestalosti i tipu fizikalne terapije koja se primjenjuje nakon injekcija botulinum toksina. Ipak, kod djece sa spasticitetom donjeg dijela noge, rezultati se mogu vidjeti već nakon dva tjedna od primjene terapije, a maksimalni učinak vidljiv je nakon šest tjedana. Takvo stanje pomaže djetetovoj ravnoteži i poboljšava njegov hod.

Botulinum toksin najučinkovitiji je kad se koristi tijekom ranih faza bolesti. Tada uporaba može dovesti do dugoročnih, a u nekim slučajevima i trajnih rezultata. Iako je kod neke djece nužan kirurški zahvat, terapija botulinum toksinom može ga prolongirati do dobi kad se djetetu može napraviti radikalniji zahvat, npr. s deset godina starosti.

Liječenje botulinum toksinom većina djece dobro podnosi. Ipak, neka mogu imati nuspojave, posebice tijekom prvog tjedna korištenja terapije, koje su ipak slabe i prolazne. Može se pojaviti lokalna bol na mjestu injekcije, a najčešća je pojava osjećaja slabosti. Rjeđe, neka djeca osjećaju trnce ili vrućinu. Zabilježene su i pojave prolaznog proljeva ili zatvora nakon injekcije u predjelu bedra.

Na kraju treba reći kako su vrlo rijetki slučajevi kad se injekcija botulinum toksina primijenila pravodobno, a da liječenje nije dalo očekivane rezultate.

MALI RJEČNIK POJMOVA

* Ataksija - gubitak koordinacije i ravnoteže zbog oštećenja dijela mozga odgovorna za navedene funkcije, koji se zove mali mozak (cerebellum).
* Atetoza - nevoljni, polagani pokreti ruku, lica i jezika.
*Atrofija - redukcija veličine tkiva ili organa. Mišićna atrofija javlja se kao rezultat nekorištenja mišića, posebice ako je prekinut kontakt s motornim živcem.
* Akson - produženi dio živčane stanice koji prenosi živčane signale od mišića i do njih.
* Blefarospazam - oblik distonije koji zahvaća okolne mišiće oka i rezultira spazmičkim, nevoljnim zatvaranjem vjeđa.
* Dizartrija - isprekidan i slab govor. Kod cerebralne paralize pojavljuje se zbog oštećenja dijela mozga koji kontrolira mišiće jezika i usana.
* Distonija - nevoljne, polagane, stalne kontrakcije mišića, koje dovode do nenormalnih ljuljajućih pokreta.
* Fiksne kontrakture - kontrakture su abnormalna skraćenja mišića ili tetiva; fiksna kontraktura je ona koja se ne može istegnuti vanjskim pritiskom jer postoji stalni deformitet zgloba.
* Gastroknemius - istaknuti mišić stražnjeg dijela potkoljenice spojen na Ahilovu tetivu.
* Horea - nevoljni, trzajni pokreti, najčešće ruku i nogu.
* Korteks - vanjski dio nekog organa koji se nalazi ispod ovojnica. Kora mozga (cerebralna kora) sadrži tijela živčanih stanica (siva moždana tvar). Oštećenje kore dovodi do poremećaja fizičkih i intelektualnih funkcija, ovisno o dijelu i jačini oštećenja.
* Ortoza - ortopedsko pomagalo konstruirano tako da potpomogne ekstremitet ili zglob kod slabosti ili deformiteta.
* Pes ekvinus - karakterističan položaj noge, pa samim time i hoda na prstima zbog spasticiteta mišića potkoljenice.
* Strabizam - razrokost.