Priprema za vrtić ili školu
Polazak u vrtić ili školu jedan je od prijelomnih događaja u životu, kad završava jedno i počinje drugo razdoblje
Prvi put u vrtiću
Polazak u jaslice i vrtić vrlo je važna promjena za dijete i mi odrasli moramo mu pomoći da što bezbolnije prebrodi odvajanje od roditelja i privikne se na novu sredinu i osobe. Ovih nekoliko korisnih savjeta i uputa namijenjeno je roditeljima čija djeca prvi put kreću u jaslice ili vrtić. Želja nam je pomoći roditeljima i djeci u prevladavanju prvih koraka kako bismo zajednički pridonijeli što veselijem i sretnijem boravku djece u vrtiću.
Vrtić je predškolska ustanova u kojoj borave djeca od navršene prve godine života do polaska u školu. Djeca su prema dobi smještena u odgojne skupine u kojima rade odgojitelji. Program rada prilagođen je uzrastu djece i njihovim razvojnim mogućnostima, a njegova provedba pod stalnim je nadzorom stručnih suradnika vrtića (pedagog, psiholog, logoped). O cjelokupnoj organizaciji i ustroju vrtića, kao i o poboljšanju uvjeta za što kvalitetniji rad, brine se ravnatelj.
Na poslovima zdravstvene zaštite, prehrane i higijensko-sanitarnih uvjeta u kojima djeca borave radi viša medicinska sestra. Zadaća stručnog tima vrtića, u kojem po potrebi sudjeluju određeni stručni djelatnici, je stalno unaprjeđenje cjelokupnog procesa rada i stvaranja poticajne i kreativne sredine koja pozitivno utječe na razvoj svakog djeteta, istodobno vodeći računa o njegovim psihofizičkim potrebama i mogućnostima. U vrtiću su zaposleni i ostali djelatnici, kao što su tajnik, računovodstveni djelatnici, ekonom, spremačice, kuharice i domari.
Za ili protiv
Vrlo često, ako je posrijedi jako osjetljivo dijete, stručnjaci će predložiti da ostane još neko vrijeme kod kuće i, ako je ikako moguće, savjet bi trebalo svakako prihvatiti. Naime, boravak djeteta u kolektivu donosi veću mogućnost obolijevanja, primjerice od kapljičnih infekcija ili dječjih i ostalih zaraznih bolesti, o čemu je roditelj zasigurno razgovarao s pedijatrom koji brine o zdravlju njegova djeteta. Stvaranjem najboljih mogućih uvjeta za djetetov boravak u kolektivu, predškolska ustanova, kao dio urbane sredine, sve više postaje nadopuna obiteljskom odgoju.
Čimbenici koji na bilo koji način mogu ugroziti zdravlje su brojni i sveprisutni, ali sigurno je da stvaranjem što boljih životnih uvjeta i preventivnim aktivnostima možemo smanjiti učestalost pojave bolesti te pojačati otpornost dječjeg organizma. Vrtić, kao dječja predškolska ustanova, svoj rad u potpunosti zasniva na zadovoljavanju djetetovih potreba s ciljem poticanja i unaprjeđivanja psihofizičkog i emocionalnog razvoja.
Kako pripremiti dijete
U samom početku važno je ne pokušavati mijenjati djetetove navike. Ne treba ga, primjerice, pod svaku cijenu, zato što kreće u vrtić, odvikavati od pelena. Ako dijete ima bočicu, dudicu ili neki njemu drag predmet ili igračku koju stalno nosi sa sobom, nema razloga da to ne donese u vrtić. Važno je da se s djetetom razgovara i stvara pozitivno mišljenje o vrtiću, igri, igračkama koje ga tamo čekaju, kao i prijateljima koje će upoznati. Naravno, razgovor treba prilagoditi uzrastu. Odlazak u šetnju u blizinu vrtića ili dolazak u dvorište vrtića može pozitivno utjecati na cjelokupnu pripremu.
Prethodni zdravstveni pregled
Neugodniji dio za vaše dijete, ali važan za njegov boravak u kolektivu, je zdravstveni pregled. Važno je upozoriti pedijatra na moguće specifične potrebe djeteta i dogovoriti što bi bilo najbolje napraviti. Prije svega mislimo na različite alergijske reakcije (na antibiotike, hranu, ugrize, ubode), febrilne konvulzije (što poduzeti ako se pojave), učestale infekcije i sl. Svi ti podaci od iznimne su važnosti, jer na taj način bolje upoznajemo vaše dijete i njegove potrebe, kako bismo u svakom trenutku mogli pravodobno, stručno i brzo reagirati.
Važno je napomenuti i određene navike djeteta kako bi bilo moguće s roditeljima uskladiti metode, načine i postupke djelovanja na dobrobit djeteta i njegova sigurna boravka u jaslicama i vrtiću. O svim djetetovim navikama (s kojim se i dolazi u vrtić) treba razgovarati s jednim od stručnih djelatnika vrtića.
Nepoznata sredina
To je razdoblje u kojem se dijete prvi put odvaja od roditelja, susreće nepoznate ljude u nepoznatoj sredini. Drugim riječima, puno je razloga za nesigurnost. Mi odrasli, odgojitelji i roditelji, moramo nastojati da prvi kontakti u vrtiću budu ispunjeni pažnjom, toplinom i međusobnim uvažavanjem, jer to u djeteta potiče osjećaj sigurnosti. Svaki odgojitelj školuje se za to zahtjevno razdoblje dječje prilagodbe. U tome im pomaže i aktivno sudjeluje cijeli stručni tim, no valja istaknuti i važnost aktivna sudjelovanja roditelja.
Tijekom prilagodbe roditelj bi trebao odvojiti dio vremena u kojem će se u potpunosti posvetiti svom malom polazniku u jaslice ili vrtić. Kako bi se što lakše, brže i bezbolnije prilagodilo na nove uvjete, u početnom razdoblju prilagodbe dijete bi trebalo u vrtiću boraviti kraće (do sat vremena), a kasnije se, sukladno njegovim reakcijama, vrijeme postupno produljuje. Kraći boravak u grupi, boravak roditelja u grupi i zajednička igra i druženje imaju za cilj što uspješniju prilagodbu. O svim ostalim aspektima prilagodbe, kao i mogućim teškoćama, roditelj uvijek može razgovarati s psihologom ili pedagogom vrtića.
Opremanje djeteta
Za boravak u jaslicama/vrtiću trebalo bi odabrati dovoljno veliku i prostranu odjeću, od prirodnih materijala (flanel, pamuk). Važno je da je ima dovoljno zbog potrebe češćeg preodijevanje tijekom odvikavanja od pelena ili igre. Dijete se u toj odjeći treba osjećati ugodno i slobodno. Odjeću s raznim zatvaračima, gumbima ili vezicama, uske majice i hlače treba ostaviti za neku drugu priliku, a za vrtić odabrati onu koju će dijete moći lako skinuti i odjenuti (važno za izlazak u šetnju, korištenje toaleta, poslijepodnevnog odmora). Dijete treba odijevati prema realnoj temperaturi i vremenskim uvjetima, a ne prema kalendaru. Slojevito odijevanje (nekoliko tanjih majica umjesto jedne debele) također je poželjno, jer tako omogućujemo djetetu da skine suvišnu ili odjene dodatnu odjeću.
Zadaća stručnog tima vrtića je stvaranja poticajne i kreativne sredine koja pozitivno utječe na razvoj svakog djeteta, vodeći računa o njegovim psihofizičkim potrebama i mogućnostima
Posebnu pozornost treba obratiti obući. U neprilagođenoj obući djetetovo stopalo izloženo je nepotrebnim opterećenjima, koja kasnije mogu dovesti do nepoželjnih posljedica (npr. deformacije stopala). Obuću treba prilagoditi rastu noge tako da istodobno bude praktična za izuvanje i obuvanje (papuče i tenisice na čičak ili zatvarač). Prihvaćanjem tih nekoliko savjeta roditelj će pomoći svom djetetu u svladavanju određenih zahtjeva koji će se pred njega postaviti, ali i učiniti prvi korak u sprječavanju nepoželjnih situacija i bolesti.
Programske zadaće vrtića
Temeljna zadaća svih odgojno-obrazovnih djelatnika vrtića je njega, zaštita i odgojno-obrazovni proces prilagođen potrebama djece, s uvažavanjem njegovih individualnih i posebnih potreba.
Njega i skrb za tjelesni rast i razvoj
Predškolska ustanova posebnu pozornost posvećuje zdravstvenoj zaštiti djece. Kroz odgovarajuće sadržaje iz zdravstvenog odgoja, već u najranijoj dobi nastoji se utjecati na razvijanje pozitivnih stavova prema zdravlju, prehrani, higijeni i svim čimbenicima koji posredno ili neposredno mogu utjecati na djetetov tjelesni razvoj. Praćenjem razvoja djece i primjenom dostupnih preventivnih mjera (kontrola cijepljenja, antropološka mjerenja, praćenje pobola i dr.) mogu se na vrijeme uočiti određeni poremećaji te već u vrtiću učiniti prvi koraci u njihovu saniranju.
Velika pozornost posvećuje se i odabiru namirnica te pripremi i energetskoj vrijednosti obroka. Primjerenim sadržajima vezanim uz prehranu nastoje se razvijati pozitivne navike u djece. Tu je iznimno važna suradnja s roditeljima, jer o njihovu stavu i razmišljanju umnogome ovisi uspješnost našeg djelovanja.
Odgojno-obrazovni rad
Odgojno-obrazovni rad provodi se u skladu s programskim usmjerenjem odgoja i obrazovanja predškolske djece. Sve aktivnosti i sadržaji prilagođavaju se djetetovim potrebama i razvojnim mogućnostima, tj. pedagoško-metodički su osmišljeni. To je bez sumnje iznimno zahtjevna i odgovorna zadaća vrtića te se kontinuirano unaprjeđuje i usavršava.
Od posebne je važnosti stalna suradnja s roditeljima, koja se provodi na nekoliko načina: roditeljski sastanci o određenom specifičnom problemu ili potrebi (plenarni roditeljski sastanci za roditelje novoprimljene djece, za roditelje djece koja kreću u školu, za roditelje djece koja idu na ljetovanje ili zimovanje), zatim roditeljski sastanci koje planiraju i provode odgojno-zdravstveni djelatnici po odgojnim skupinama, individualne konzultacije odgojno-zdravstvenih djelatnika i roditelja, informacije i poruke preko kutića za roditelje, ankete i sl.
Bit će nam drago ako vam ovaj kratki pregled o vrtiću pomogne u boljem sagledavanju njegova ustroja i načina rada. Sa željom da usklađivanjem zajedničke suradnje poticajno djelujemo na cjelokupni djetetov razvoj, samo možemo reći: „Dobro došli!”.
Psihološki aspekt pripreme za školu
Polazak u školu jedan je od prijelomnih događaja u životu, kad završava jedno i počinje drugo razdoblje. Djeca prema školi obično imaju pozitivan stav i očekivanja, i u tome ih svakako treba podržavati. Da bi takav stav zadržala i nakon prvih iskustava, važno je da se u školu upisuju dovoljno zrela i da raspolažu znanjima i vještinama potrebnima za uspješno nošenje sa školskim obvezama.
Djeca koja polaze neki oblik predškolskog odgoja (vrtić, igraonicu, malu školu), na sasvim prirodan način nauče mnoge važne vještine bitne za uspješan početak školovanja: u stanju su biti odvojena od roditelja određeno vrijeme, znaju uspostaviti relativno uspješne i stabilne odnose s vršnjacima, izboriti se za sebe u uvjetima grupe, komunicirati s drugim ljudima u koje stječu povjerenje, znaju se postaviti na odgovarajući način u različitim socijalnim situacijama i sl. Sve su to vrlo značajne vještine potrebne za uspješno snalaženje u složenim socijalnim odnosima.
Osim navedenih sposobnosti, koje bismo mogli svrstati u socijalne vještine, bitne su i određene uže sposobnosti iz područja spoznajnog razvoja na koje se onda nadovezuju vještine i znanja koja djeca kasnije uče u školi. To se prije svega odnosi na sposobnosti koje su u osnovi početnog pisanja i čitanja, a što je svakako najvažniji obrazovni segment na početku školovanja.
Grafomotoričke sposobnosti odgovorne su za "tehnički" aspekt pisanja, a perceptivne omogućuju točno uočavanje i interpretaciju podražaja iz okoline. Grafomotoričke sposobnosti uvježbavaju se aktivnostima koje zahtijevaju fine pokrete ruku, poput crtanja, slikanja, modeliranja i sl. Korisne su aktivnosti kod kojih se vježba držanje olovke, kontrola pritiska olovke, povlačenje crta različita oblika, dužine i smjera, precrtavanje različitih likova, ucrtavanje, opcrtavanje i sl.
Iako vrlo važne, grafomotoričke sposobnosti nisu dovoljne za uspješno svladavanje pisanja. Da bi dijete uspješno pisalo riječi, mora razumjeti da se riječi sastoje od glasova, tj. usvojiti još jednu važnu vještinu: sposobnost glasovne analize i sinteze.
Glasovna analiza odnosi se na sposobnost rastavljanja riječi na glasove od kojih se sastoji, a sinteza na sposobnost prepoznavanja riječi na temelju sekvencijskog nizanja glasova koji je sačinjavaju. Ta sposobnost uvježbava se postupno i kroz igru: npr. od djeteta se traži da navede kojim slovom (glasom) počinje neka riječ, da navede što više riječi koje počinju istim glasom, koje u sebi sadrže neki glas, koje završavaju nekim glasom, pa sve do toga da navede sve glasove koji sačinjavaju određenu riječ ili da prepozna riječ po pojedinim glasovima.
U početku su to kratke riječi, a kasnije sve duže. Katkad je dobro umjesto rastavljanja riječi na glasove uvježbavati rastavljanje riječi na slogove, što je djeci ritmički bliže i jasnije (npr. ži-ra-fa), pa tek poslije prijeći na rastavljanje riječi na pojedine glasove. Neka djeca imaju s tim više problema, i kod njih je potrebno više vježbe, a katkad treba zatražiti i stručnu pomoć.
Dobro je djecu zainteresirati i za slova. Korisno je, iako nije nužno, da do polaska u školu dijete zna barem donekle pisati i čitati velika tiskana slova. Naravno, neka djeca, koja su posebno zainteresirana, u tome će do početka nastave biti već prilično vješta.
Osnovne matematičke pojmove i operacije dobro je kroz igru uvježbati do stupnja da dijete može uspješno baratati osnovnim pojmovima količine, procesom uspoređivanja, izjednačavanja, prebrojavanja elemenata, te da razumije logiku osnovnih računskih operacija (zbrajanja i oduzimanja).
Različitim aktivnostima i kroz igru može se djelovati i na razvoj brojnih drugih sposobnosti koje su važne za kasnije uspješno snalaženje u školi. To se prije svega odnosi na različite perceptivne sposobnosti, poput točnog uočavanja i prepoznavanja likova različita stupnja složenosti, uočavanja detalja, sličnosti i razlika među likovima, prepoznavanja i imenovanja boja, oblika, položaja u prostoru i sl.
Svaka komunikacija s djetetom, od razgovora pa do pričanja priča, u sebi sadrži mogućnost produbljivanja njegovih verbalnih vještina. Korisno je poticati ga na namjerno pamćenje određenih verbalnih sadržaja, poput brojalica ili pjesmica, tražiti od djeteta da prepriča neki događaj ili priču, da pronalazi bitno i sl. Igrama koje su djetetu zanimljive moguće je poticati koncentraciju i ustrajnost u određenoj aktivnosti.
Prije polaska u školu dijete treba ovladati i određenim praktičnim znanjima, vještinama i navikama koje mu pomažu u svakodnevnom životu (samostalnost u brizi za sebe, snalaženje u okolini, vještine u ophođenju s drugima i sl.). Važno je i da bude prema svojim mogućnostima na odgovarajući način informirano o stvarnosti, što podrazumijeva određeni fond znanja o različitim pojavama u okolini, prirodnim procesima, ljudima, živim bićima, stvarima, ljudskim djelima i sl.
Posebno je važno poučiti ga snalaženju u prometu. Stupanj osamostaljivanja u prometu treba uskladiti s djetetovim mogućnostima, ali i s objektivnim stanjem i mogućim opasnostima.
Za dijete je svakako korisno da upozna što više zanimljivosti uz svoje okoline, te da zajedno sa svojim najbližima aktivno sudjeluje u svom životu. U uvjetima stimulativne okoline i odgovarajućem socijalnom okruženju djeca, kao znatiželjna i aktivna bića, kroz aktivnosti i igru spontano usvajaju i uvježbavaju mnoge važne sposobnosti i vještine.
Namjerno i ciljano uvježbavanje pojedinih vještina i sposobnosti, kad je to potrebno, treba provoditi u skladu s djetetovim razvojnim mogućnostima, potrebama i željama, i svakako na način koji mu je zanimljiv i zabavan.