GENI: poveznica sa stupnjem društvenosti

Stručne zanimljivosti

Znanstvenici su otkrili da mlađe odrasle osobe koje imaju veći izražaj gena CD38 i razlike u genskom slijedu CD157, imaju više bliskih prijatelja i pokazuju veće društvene vještine od drugih.

U Singapuru je provedeno istraživanje povezanosti gena i stupnja društvenosti, u sklopu kojeg su analizirani geni CD38 i CD157 koji reguliraju oslobađanje oksitocina, najvažnijeg društvenog hormona uključenog u primarna društvena ponašanja, kao što su stvaranje potomaka i odgoj pa sve do sofisticiranih ponašanja kao što su empatija, povjerenje i velikodušnost. Istraživanje korelacije između ekspresije CD38 i CD157 genske sekvence provedeno je na više od 1300 zdravih mladih odraslih osoba u tzv. nekliničkom okruženju. Sadržavalo je tri upitnika koja su analizirala ukupnu sposobnost sudionika da se uključe u društvene odnose, njihov odnos prema važnosti prijateljstva i broj bliskih prijatelja. Prema rezultatima istraživanja, muški sudionici s višim genskim izrazima pokazali su veću društvenost. Npr. pokazali su više interesa za aktivnosti koje uključuju druge ljude, za razliku od onih u kojima bi trebali biti sami. Sudionici s nižom ekspresijom CD38 bilježili su slabije društvene vještine, kao što su teškoće u "čitanju između redova" i imali su manje prijatelja, navodi dr. Chong. Zanimljivo je da je genska varijacija CD157, koja je bila češća u slučajevima autizma, također pripisana osobama koje zanima druženje s drugima i izgradnja međuljudskih odnosa. Znanstvenici su otkrili da viša ekspresija CD38 gena i razlika u genskom slijedu kod CD157 gena čini 14 posto varijacija u društvenim sposobnostima kod populacije, što je važan nalaz s obzirom na to da se manje od dva posto nalaza u ponašanju istraživanja genskog uparivanja oslanja na genske varijacije. Dr. Chong navodi kako velik utjecaj na društveni život pojedinca ima i društveno okruženje. Za većinu ljudi, zdravo društveno okruženje, kao što su ljubav i obiteljska podrška, prijatelji i kolege zasigurno smanjuje loše učinke gena. Rezultati studije mogu biti korisni za otkrivanje načina liječenja osoba s posebnim potrebama, navodi prof. Ebstein. Iako postoji znatan znanstveni interes za primjenu oksitocinske terapije za poboljšanje socijalnih sposobnosti kod osoba s autizmom, do sada su rezultati bili nejasni, no rezultati ovog istraživanja upućuju na to da dodatni napori mogu pomoći otkriću novih lijekova koji oponašaju ili poboljšavaju funkciju gena CD38 i CD157.

Izvor: http://www.sciencedaily.com

Datum objave članka: 1. 12. 2017.