Neiscrpno morsko blago

"More ispire sve tegobe", riječi su grčkog filozofa Platona koje dokazuju koliko je stara predodžba o tome da aktivne tvari iz mora dobro djeluju na naš organizam. No, tek posljednjih desetljeća sve morske tvari završavaju u lijekovima ili kozmetičkim proizvodima. Morska sol pritom igra jednu od glavnih uloga. Gotovo svatko od nas barem je jednom u životu koristio sprej za nos s morskom otopinom za vlaženje isušene sluznice. Jer, kad je sluznica isušena (npr. kao posljedica zagrijavanja zraka), podložnija je utjecaju bakterija ili virusa.

Posljednjih godina razvijaju se različite ljekovite terapije morskom vodom. Jedna od njih je talasoterapija (od grčke riječi thalassa = more), koju nudi sve više modernih hotela i wellness centara, a kombinira morski zrak, vodu, alge, blato i sol za različite namjene. Pokazuje dobre rezultate kod upala na koži (kao što su psorijaza ili neurodermitis), jača imunološki sustav, pomaže kod bolova u leđima i zglobovima, ublažava reumu i opušta od stresa. Još jedan pozitivan učinak je i uklanjanje nečistoće s kože te čišćenje tena, uz uspostavu povoljnijeg stupnja vlažnosti suhe kože.

Zbog svih tih blagodati koje more pruža, ne čudi što se morskim kurama podvrgavaju mnoge zvijezde, a veliki obožavatelji talasoterapije su, među ostalim, Catherine Deneuve ili Karl Lagerfeld.

Najvažniji standardni elementi talasoterapije su hidroterapija, masaža pritiskom, elektrofizioterapija, kupke u morskoj vodi, pakunzi s algama i blatom, posebna tuširanja, inhalacije aerosolom i vodena gimnastika. Veliki centri, primjerice oni u Njemačkoj, gdje pojam "thalasso" nije zaštićen, prihvatili su jednu definiciju i kriterije kvalitete. U skladu s tim, centri koji nude talasoterapiju smiju se graditi maksimalno 300 metara od mora, a klijente se mora tretirati svježom morskom vodom. Daljnje pretpostavke su: najmanje jedan bazen s morskom vodom, dovoljno kabina za tretmane te profesionalni tim s liječnikom koji kontrolira kupke, maserima i sportskim trenerima.

Istraživanje blaga koje more skriva još je u početnoj fazi, iako se zna da, uz to što je izvor zdrave hrane, more ublažava mnoge svakodnevne tegobe, ali i vrlo ozbiljne bolesti

Morski sastojci ne koriste se samo u sklopu wellness tretmana. Nevjerojatno je obilje vrijednih prehrambenih tvari u moru, kao što su životno važne omega-3 masne kiseline, koje se prije svega nalaze u ribljem ulju. Prvobitna tradicionalna prehrana grenlandskih Eskima sastojala se većinom od sirovog, masnog mesa ribe, kitova i tuljana. Prije gotovo 150 godina njemački liječnik dr. Prosch prvi je otkrio povezanost prehrambenih navika Eskima i njihova izvanredna zdravlja. Više od 100 godina poslije istraživanja su pokazala da populacije poput eskimskih, koje konzumiraju velike količine ribe, rjeđe obolijevaju od srčanih bolesti, astme, psorijaze i određenih vrsta raka. Sedamdesetih godina istraživani su uzroci njihova rjeđeg obolijevanja, u sklopu kojih se ušlo u trag višestruko nezasićenim omega-3 masnim kiselinama, koje se najčešće nalaze u masnim vrstama ribe. Omega-3 masne kiseline pozitivno djeluju na srčanožilni sustav: poboljšavaju cirkulaciju, održavaju elastičnost arterija i snižavaju razinu masnoća u krvi. Uz to, bitne su za zdrav razvoj djeteta u majčinoj utrobi i imaju važnu ulogu u razvoju mozga i snage vida kod djeteta.

I jod je jedan od sveprisutnih elemenata u tragovima iz mora koji je ljudskom organizmu potreban za proizvodnju dvaju važnih hormona štitnjače. Hormoni štitnjače među liječnicima su poznati kao "bič organizma", jer upravljaju potrošnjom energije u tijelu. Nedostatak joda može brzo dovesti do kroničnog umora, ali i do povećane sklonosti infekcijama, mišićne slabosti, povećanog osjećaja hladnoće, usporenih refleksa, pa sve do stvaranja guše.

Morska riba i druge morske životinje pouzdani su dobavljači joda. Posebno visoke koncentracije sadržane su u morskim algama. Sadržaj joda, međutim, jako oscilira, ovisno o vrsti algi i njihovim uvjetima rasta, pa nekontrolirana prehrana algama može izazvati štetne posljedice za zdravlje. Naime, mnogi ljudi i ne znaju da imaju smetnje sa štitnjačom, pa prije uzimanja algi ili talasotretmana liječnik treba provjeriti funkciju štitnjače. Ako manjak joda postoji već dulje vrijeme, zbog iznenadnog povećanja unosa mogu se razviti kritična stanja. Uz to, sa sigurnošću treba isključiti i alergiju na jod.

S obzirom na to da algi ima u velikim količinama i da se brzo razmnožavaju, zahvalan su objekt proučavanja. Znanstvenici u cijelom svijetu od početka stoljeća ispituju raznovrsne organizme: dosad su pronašli oko 36.000 vrsta algi - neke su mikroskopski male, druge do 10 metara duge. Već sama imena, kao plava, crvena, zelena, smeđa i kremena alga, upućuju na posebna svojstva tih živih bića. I doista, alge za vrijeme fotosinteze, osim raznih pigmenata (boja), proizvode vitamine, esencijalne masne kiseline i aminokiseline, pa čak tvari koje djeluju poput antibiotika. Iz crvenih algi, kao što je irska mahovina, dobiva se agar-agar, koji se upotrebljava u namirnicama kao što je puding i u kozmetici, ali i u eksperimentalnoj biologiji kao hranjiva podloga za bakterije. Crvene alge već se godinama koriste u čajevima i pastilama za kašalj.

Omega-3 masne kiseline, alge, spužve - more osigurava vrijedne tvari za zdravlje i ljepotu

Pozitivni učinci promjene klime na kronične bolesti kože i dišnih puteva, ali i na opću dobrobit organizma, već su dugo poznati. Godine 1750. engleski liječnik Richard Russel objavio je svoja iskustva s klimatoterapijom na moru. Obogaćena klima otoka u Sjevernom moru posebno dobro djeluje zimi i ima jak podražajni učinak na organizam. Svjež i hladan morski vjetar, morska sol i obogaćen zrak djeluju kao izvor mladosti. Jer sa svježim povjetarcem u organizam ulaze jod, sol, aerosoli i minerali. Taj zrak koristi i astmatičarima, jer je na otocima u pravilu slobodan od svih alergena. Čak i zavodi za zdravstveno osiguranje mnogim pacijentima odobravaju takvu vrstu liječenja. No, najprije se valja dobro raspitati koja su područja posebno pogodna za pojedine tegobe. Primjerice, za pacijente s kroničnim bronhitisom smatra se ljekovitom klima na Sjevernom moru, a kod visokoga krvnog tlaka više se preporučuje poštedna klima s jakim podražajnim učinkom na organizam na obali Istočnog mora. Jak vjetar, niske temperature, temperaturne oscilacije, sunčevo zračenje i zrak sa sadržajem soli izazov su za imunološki sustav, jer na njega vrše određeni podražaj i jačaju ga.

Među prehrambeno i fiziološki vrlo vrijedne organizme ubraja se i zelenousta školjka koja obitava oko Novog Zelanda. Ondje se ne koristi samo u kuhinji, nego se već više od 20 godina nudi kao koncentrat u dodacima prehrani.

vi mekušci, osim minerala, elemenata u tragovima, omega-3 masnih kiselina i visokovrijednog kompleksa lipida, sadrže i velik udio sastojaka sličnih šećerima, tzv. glukozamin glukane (GAG). To su spojevi koji se prirodno pojavljuju kao potporne tvari u koži, hrskavici i zglobnoj tekućini. Njihov nedostatak može izazvati probleme sa zglobovima. Koncentrat zelenouste školjke posebno se primjenjuje kod upalnih reumatskih tegoba i istrošenosti zglobova, jer sadržane hranjive tvari djeluju protuupalno, tako da mogu ublažiti bolove i poboljšati pokretljivost.

Neiscrpno obilje mora ipak nas ne smije zavarati: lijekovi iz mora vrlo su rijetki.

U rožnatom koralju otkrivena je, pak, aktivna tvar pseudopterozin, koji bi trebao pomoći kod neurodermitisa i psorijaze. Jedno sredstvo koje je već u upotrebi je esencija spužve "aciclovir", koja virusima herpesa otežava razmnožavanje. Još jedan mali stanovnik mora trenutačno predstavlja veliku nadu za oboljele koji trpe bolove i kod kojih lijekovi sa sadržajem morfija nisu djelotvorni ili nisu podnošljivi. Na otrovu konusnog puža (Conus magnus) zasniva se lijek koji je potkraj 2005. odobren u SAD-u i koji bi uskoro mogao doći i na tržište EU. Konusni puž, veličine samo pet do sedam centimetara, može svladati ribe koje su brže i veće od njega, i to zahvaljujući svojem otrovnom harpunu koji žrtvu na mjestu paralizira. Budući da se sve to očito događa bez osjećaja boli, znanstvenici pretpostavljaju da bi puž mogao sadržavati visokodjelotvoran nervni otrov koji bi se mogao koristiti u medicini.

MRTVO MORE - BALZAM ZA KOŽU

Mnoštvo turista na Mrtvo more manje tjera pustolovni duh, a više potreba za ublažavanjem bolesti kao što su psorijaza, astma ili neurodermitis. Već su stari Rimljani poznavali ljekovito djelovanje tog posebnog mora. U vrijeme egipatske vladavine, kraljica Kleopatra osigurala je ekskluzivno pravo da u tom području pokrene pogone za proizvodnju kozmetike i lijekova.

Na čemu se zasnivaju ljekovita svojstva Mrtvog mora? Voda, zrak i sunce odgovorni su što je ondje nastala sasvim posebna klima. Vodu, primjerice, odlikuje visok sadržaj mineralnih tvari, kao što su kalcij, magnezij i kalijev klorid, pa ona zato djeluje umirujuće i ublažava upalne promjene na koži. Zrak na najslanijoj vodi na svijetu nije samo suh i potpuno bez peludi, nego zbog svoga iznimnog položaja na 417 metara ispod razine mora sadrži puno više kisika nego zrak inače i zbog toga olakšava disanje. Liječenju pridonosi i sunčevo ultraljubičasto zračenje. Zbog svih tih osobitosti, na obali Mrtvoga mora nude se morske kure liječenja, posebno namijenjene oboljelima od psorijaze i neurodermitisa.

Konusni puž samo je jedan primjer kako se blagodati mora mogu iskoristiti u razvoju lijekova. Znanstvenici iz tog područja, koje se zove i "plava biotehnologija", još će imati puno posla. "Zasad je poznato oko 12.000 morskih tvari, ali samo je mali broj točno istražen", kaže Uwe Waller iz radne grupe za marikulturu u Leibnitz institutu za oceanske znanosti iz Kiela. Potrebno je još mnogo temeljnih istraživanja, a najteže je proizvesti dovoljne količine djelotvornih morskih tvari. Da bi se ispitao jedan gram djelotvorne tvari jedne vrste spužve, istraživači iz mora moraju izvaditi oko 1000 tona spužve. To ne samo da nije isplativo, nego je i ekološki neodgovorno.

Kao alternativa preostaje da se organizmi razmnožavaju u vodenim kulturama ili da se djelatna tvar proizvodi u laboratoriju. Pa i tada će trebati još puno godina da proizvod bude spreman za komercijalnu upotrebu.

Za spužve se smatra da su proizvođači lijekova budućnosti. Biolozi iz australskog instituta za istraživanja mora u potrazi su za metodama kojima bi se te prirodne kemijske tvornice mogle kontrolirano uzgajati u vodenim kulturama. Inače, tvar koja ulijeva veliku nadu da bi mogla postati lijek za leukemiju, trenutačno je u pretkliničkoj fazi istraživanja. Aktivna tvar, sorbicillacton, potječe iz gljiva koje žive u morskim spužvama. U pokusima na životinjama izazvala je pomor tumorskih stanica, a zdrave stanice ostale su neoštećene.